Poraz HDZ-ove kandidatkinje na predsjedničkim izborima već je treća i najbolnija do sada lekcija stranci u manje od godinu dana. Da nešto ne valja u politici aktualnog vrha HDZ-a, trebalo je biti vidljivo već nakon nevjerojatno lošeg rezultata “središnje” stranačke linije na malim, ali znakovitim lokalnim izborima u ožujku 2019. u Lici.
Do tada vrlo kompaktno biračko tijelo HDZ-a raspalo se na “službenu” liniju i onu Dade Milinovića. Te rezultate, međutim, u stranci nitko nije protumačio kao najavu opasnih vremena. Niti su shvatili da je potrebno jako malo da dođe do lomljenja fragmenata nekad titanijski čvrste legure koja je na okupu držala HDZ-ovce. Nakon toga počele su pripreme za nove, a važne izbore, za Europski parlament.
Stranački šef Andrej Plenković sam gura strategiju koja počiva na listi većinom napunjenom “no name” mladcima, a koju vodi mladi politički vunderkind, Karlo Ressler ujedno doživljen među biračima kao “Šeksov posinak”. Ti mladi Plenkovićevi birokrati doživljavaju pak izborni gubitak jer umjesto barem 5, HDZ dobiva tek 4 zastupnika, kao i, smatralo se totalno posustali, SDP. Nakon ovog neuspjeha, opet nitko u vrhu HDZ-a to nije doživio kao lekciju, niti se pitao – a što mi to pogrešno radimo?
Drugi Plenkovićev “specijalac”, Robert Kopal, u kojemu je on vidio novovjeku zamjenu za “zastarjelog” Milijana Brkića, pred medijima i javnosti sasvim se upetljao u pokušaj tumačenja gubitka, prebacio je krivnju na tzv. crnog labuda, što će naciji ostati u trajnoj memoriji.
Treća i do sada najbolnija lekcija uslijedila je na predsjedničkim izborima, gdje je “neprilagođeni” HDZ opet nastupio po starim shemama. U što spada i lukavi Plenkovićev pokušaj da u zadnjem trenu ubaci u igru i Milijana Brkića Vasu, kako bi priskrbio sebi alibi i podijelio krivnju jer su kola krenula nizbrdo. Promijenilo se nije ništa, jer i Brkić je dio stare sheme, pa se pokazalo da ne može od vode napraviti vino. Ova, treća po redu, lekcija HDZ-u jest najbolnija i u stvari je jako lako izvući pouke i shvatiti razloge novog izbornog neuspjeha. Samo treba “pustiti” da misli slobodno lete.
Prema prvim reakcijama dijela stranačkog vrha oko Plenkovića, koji hine hladnokrvnost i pokušavaju što prije krivnju prebaciti isključivo na Kolindu Grabar-Kitarović, odnosno pobjeći što dalje od nje – tu nema najava promjena. Brkić je, istina, odmah nedvosmisleno priznao da je to poraz “svih”, da nema drugih krivaca, nego su u stranci, te da valja napraviti analizu i izvući pouke. Samokritika, a slijedi onda i kritika. Počelo je, dakle odbacivanje “crnih labudova”, no pitanje je hoće li se u tom procesu Brkić sada tako jednostavno moći prebaciti, s obzirom na to da je i on pristao sudjelovati u klađenju na krivog i nedovoljno dobrog kandidata. Što mu neki neće zaboraviti.
Pred HDZ-om su, dakle dvije mogućnosti – započeti brzi ciklus promjena strategije, ili pustiti da se sve nastavi po starom, uz zajedničko držanje za slamku spasa. Pitanje je vidi li Plenković da je sada već evidentno da vrh stranke i birači HDZ-a voze u suprotnim smjerovima. Stranka gubi birače. Nastavi li se tako, uslijedit će i četvrta lekcija, na parlamentarnim izborima. Nakon kojih će biti pitanje tko će u Vladinoj koaliciji biti senior, a tko junior partner.
Devedeset tisuća nevažećih glasova je poruka HDZ-u,ali i SDP-u,da oboje ne valjaju i da u svojoj politici moraju nešto mijenjati,ali nažalost ni jedni ni drugi to ne žele.