Dva mjeseca, toliko već traje borba oko razrješenja starog i imenovanja novog ravnatelja SOA-e. Izbor prvog čovjeka Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) uvijek je bio i poprište za političke borbe u Hrvatskoj, no ovaj put konflikt oko izbora prvog špijuna države u jednom je trenutku uspio raskoliti i državni vrh. Prvo se raskol dogodio između predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Tihomira Oreškovića. Pa između Oreškovića i prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka. Pa kada su se napokon oko imena usuglasili predsjednica i premijer, time je automatski bila otvorena fronta s Karamarkom, jer su se oni dogovorili bez njega, i to o imenu koje šef HDZ-a nije podupirao. U presudnom trenutku, kada su iz HDZ-a već bili slani signali da će zbog izbora Markića pasti i Vlada, u javnosti se pojavljuje i general Ante Gotovina! Koji, saznalo se tada, svom vojniku Markiću pruža potporu i tvrdi da je on odličan izbor za šefa tajne službe. Sukob u državnom vrhu plamtio je zato što su, koliko god da su s vremenom čelnici službi postajali sve stručniji i apolitičniji, centri političke moći uvijek na tu poziciju željeli staviti “svog” čovjeka. Ispalo je da službeno imenovanje za ravnatelja SOA-e čeka – Daniel Markić. Čeka, jer još treba proći prezentaciju pred saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. U hrvatskoj javnosti potpuno nepoznata osoba, za koju je, do trenutka kada je objavljena odluka premijera i predsjednice, čuo samo uzak krug ljudi povezanih s nacionalnom sigurnošću i obranom. Pa je bilo vrlo teško naći podatke o njemu iz otvorenih izvora.
Reprezentativac u plivanju
Markić je ubrzo počeo kotirati kao “Oreškovićev izbor”, a raspravljalo se puno o tome tko ga je Oreškoviću bio i predložio. Predsjednica je olakšala njegov izbor time što nije sama postavljala nikakvo “svoje” ime (ali joj je bilo stalo da ode Dragan Lozančić), nego je slala poruke da će supotpisati imenovanje osobi koja je stručna, pouzdana i kompetentna. Tko je, dakle, Daniel Markić oko kojega se umalo raskolio politički vrh države? Ima iskustvo iz sigurnosno-obavještajnih poslova, poznaje sigurnosne prilike u Hrvatskoj i svijetu te, kažu, kao dosadašnji šef SOA-e za međunarodnu suradnju “svojom širinom i stručnošću može kormilariti SOA-om u složenom sigurnosnom i međunarodnom okruženju i djelovati ravnopravno s ostalim službama unutar NATO-a i EU”. O Markiću se vrlo teško mogu pronaći podaci iz “otvorenih izvora”, no postoje osobe koje su ga poznavale u različitim fazama njegova života i putem kojih se može sklopiti životna priča budućeg ravnatelja hrvatske tajne službe.
Njegovi bivši kolege i znanci nisu iznenađeni izborom Markića. Kažu da je riječ o iznimno ugodnoj i poštenoj osobi, koja ima potrebna znanja, stručnosti i iskustva za vođenje vrlo važnog i osjetljivog segmenta nacionalne sigurnosti. Zanimljiva je priča kako je Markić postao Francuz. Rodio se u Parizu 21. srpnja 1972., a njegov pokojni otac Ante je u Francusku stigao iz rodnih Veljaka pokraj Ljubuškoga. Majka Dinka podrijetlom je iz Glavine Donje pokraj Imotskoga.
Otac Ante je, naime, u Francusku iz SFRJ otišao 1966., a odatle je namjeravao emigrirati u SAD. Kako se čekanje američke vize otegnulo, neplanski je ostao živjeti u Francuskoj. Sudbina je htjela da je tamo upoznao i suprugu Dinku, a obitelj Markić potom se skrasila u blizini Pariza.
Daniel je osnovnu i srednju školu završio u Francuskoj. Iz doba njegova mladenaštva može se saznati da se aktivno bavio plivanjem, a da je u djetinjstvu u svim mlađim kategorijama bio standardni reprezentativac Francuske u plivanju. Nakon završene srednje škole upisuje se na Sorbonu, poznato pariško sveučilište. Studira dvopredmetni studij; engleski jezik i tehničke znanosti. No, na drugoj godini studija, prateći dramatična zbivanja u zemlji svog oca i majke, Daniel je, poput mnogih Hrvata iz dijaspore, osjetio “zov domovine u nevolji” i to je za njega bilo jače od bezbrižnog studentskog života. Krajem 1991. godine, kao 19-godišnji mladić, napustio je Sorbonu, došao u Hrvatsku te se priključio specijalnim postrojbama Glavnog stožera Hrvatske vojske, tzv. Zelenim beretkama. Njegovi bivši kolega kažu da je Daniel, zbog svoje uspješne sportske karijere i francuske „pozadine“, bio i predodređen za Zelene beretke jer su ih vodili bivši pripadnici francuske Legije stranaca, poput Ante Gotovine i Ante Rose. A i sastav te postrojbe bio je poprilično ispunjen upravo brojnim povratnicima iz hrvatske dijaspore. Kao i Ante Gotovina i svi branitelji povratnici, i Markić uz hrvatsko ima i državljanstvo druge države, u ovom slučaju Francuske. Prvi profesionalni ugovor u Hrvatskoj vojsci Markić potpisuje početkom 1992.
Bojnik HVO-a
Obuka je bila brza i kratko vrijeme od dolaska u Hrvatsku Markić već sudjeluje u borbama na južnom bojištu. Potom odlazi na novo teško ratište, gdje u travnju 1992. biva ranjen u borbama u Čelebiću pokraj Livna. Znalci danas kažu kako za ranjavanje “nikada nije tražio invalidnost ili olakšice koje je mogao ostvariti stupnjem težine ranjavanja”. Nakon oporavka Markić sudjeluje i u operaciji oslobađanja Maslenice 1993., no tada njegova obitelj doživljava tragediju. Dok je cijela obitelj strahovala za život sina dragovoljca koji sudjeluje u žestokim borbama u Hrvatskoj, tragedija je obitelj pokosila u Francuskoj, gdje njegov brat u vrijeme akcije Maslenica stradava u prometnoj nesreći. Ostaje trajno nepokretan pa i danas živi u invalidskim kolicima. Daniel je pak nastavio svoj ratni put, a na internetu se može pronaći podatak da je tijekom Domovinskog rata bio i pripadnik HVO-a, i to u činu bojnika. Bilo je to tijekom 1993., a u prosincu te godine zajedno sa Slobodanom Langom i fra Ikom Skokom organizirao je humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”. Tim je konvojem probijena je osmomjesečna blokada u kojoj se našlo sedamdesetak tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini i koji im je donio spas u hrani i lijekovima. Iduće, 1994., Markić se ponovno sastaje i priključuje generalu Gotovini u osnivanju i gradnji gardijskog Središta za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović Gavran” u Šepurinama. Taj kamp u blizini Zadra i danas izaziva interes onih koji proučavaju Domovinski rat jer je u to vrijeme bio ključan. Nakon operacije Maslenica koja je, istina, završila pobjedom HV-a, ali je bila izborena uz velike gubitke s naše strane, Gotovina je uvjerio ministra Gojka Šuška i predsjednika RH Franju Tuđmana, kao i Glavni stožer, da Hrvatskoj vojsci manjkaju dobro obučeni dočasnici, koji su srž i kostur svake suvremene vojske. Putem “francuske veze”, u novopodignuti kamp za specijalističku obuku došao je veći broj instruktora iz francuske vojske, kao i Legije. Rezultat je postignut i iz Šepurina su počeli izlaziti, kažu vojni eksperti, možda i najbolji i najspremniji dočasnici na svijetu. Kasnije će ozbiljne studije pokazati da je upravo sjajan dočasnički kadar Hrvatsku vojsku činio tako moćnom krajem Domovinskog rata.
I Markić je u Šepurinama dao svoj doprinos, sada već kao iskusan vojnik. I padobranac i ronilac, poput njegova uzora, Gotovine.
Kraj ratnih operacija Markić je dočekao u činu bojnika HV-a i u tom činu 1995. izlazi iz Hrvatske vojske i priključuje se Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS) koju je vodio Miroslav Tuđman. Kao što je Gotovina naveo za Večernji list, Tuđman je tada tražio pouzdanu osobu koja govori strane jezike i koja bi bila časnik za vezu u HIS-u.
– Poznajem ga iz vremena 1991., kad je kao mlad čovjek, student, došao s grupom mladih i kao dragovoljac se uključio u Oružane snage, u 1. brigadu ZNG-a, Tigrove – kazao je Gotovina i dodao da je njegovo dokazivanje u Tigrovima i bio razlog što “sam ga i predložio, na zahtjev ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana da mu predložim časnika za vezu koji vlada francuskim i engleskim jezikom”. Gotovina zaključuje kako je Markić na njega ostavio dojam “discipliniranog, hrabrog, požrtvovnog i perspektivnog časnika”. Markić je u HIS-u proveo pet godina i sve te godine u operativi HIS-a na čelu jednog od operativnih odjela. Iz HIS-a odlazi 2001. i prelazi u diplomaciju, te je do 2005. radio u Misiji RH pri EU u Bruxellesu. Bavio se sigurnosnim i obrambenim aspektima priključenja Hrvatske EU i NATO-u. U tom je periodu šef Misije bio Vladimir Drobnjak, a u Misiji je radio i Andrej Plenković, današnji zastupnik HDZ-a u Europskom parlamentu. Zanimljivo, istodobno je u veleposlanstvu RH u Belgiji radio i današnji ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač.
Karamarko mu bio šef
Na poziv tadašnjeg ravnatelja Veselka Grubišića, Markić se potom iz diplomacije opet vraća u obavještajnu zajednicu, u tadašnju Obavještajnu agenciju (OA). I otad mu je specijalnost – vođenje međunarodne suradnje. Nakon spajanja OA-e i POA-e u SOA-u 2006. godine, Markić je vodio operativni sektor, a istovremeno je vodio i obrazovni segment SOA-e.
Zanimljivo da je tada SOA-u vodio baš Tomislav Karamarko, koji će se deset godina poslije najviše protiviti izboru Markića za šefa SOA-e. Od 2008. godine SOA-u je preuzeo i Josip Buljević, današnji ministar obrane, a Markić je radio na istoj poziciji. Dolaskom Lozančića na čelo SOA-e, kojeg, kažu Markićevi bivši kolega, do tada nije poznavao, Markić opet preuzima vođenje međunarodne suradnje SOA-e. U međuvremenu je nadoknadio onaj svoj “bijeg sa Sorbone”, kada je studiranju pretpostavio borbu za Hrvatsku. Magistrirao je međunarodno i europsko pravo u Grenobleu, smjer sigurnost i obrana, a završio je i poslijediplomski studij iz kriminologije na pariškom pravnom fakultetu. Može se pronaći i podatak da je 2012. bio predavač na Europskom koledžu za sigurnost i obranu u Bruxellesu. Premda su oni koji su željeli “minirati” njegov izbor otkrivali i neke državne tajne, što je stručnjacima diglo kosu na glavi, točno je da je Markić bio koordinator akcije spašavanja otetog Tomislava Salopeka, kojeg su u Egiptu oteli islamisti i u srpnju 2015. brutalno ubili. Markić je tjedne proveo u Egiptu i koordinirao s egipatskom i francuskom obavještajnom službom, kao i francuskom tvrtkom čiji je Salopek bio zaposlenik. No nažalost ništa nije moglo spasiti Salopeka.
Od plivanja do triatlona
O privatnom životu Markića, naravno, ne može se puno saznati. O tome u “branši” ionako vlada zavjet šutnje. No, njegovi bivši kolege kažu tek osnove – Daniel je u braku i sa suprugom ima četvero djece. Danas, kao 44-godišnjak, kažu, i dalje je vrlo aktivan sportaš. Pliva svakoga dana, kao u vremenu kada je bio reprezentativac Francuske, a sada je i – triatlonac. Oni koji ga poznaju kažu da je i strastveni čitač knjiga. Uz hrvatski i francuski govori i engleski, njemački i španjolski. Oni koji ga cijene kažu da je Markić, kao dugogodišnji operativac s izvrsnim poznavanjem suvremenih međunarodnih odnosa i međunarodne obavještajne suradnje, logičan izbor za ravnatelja tajne službe. Upravo zbog svoje specijalizacije sada je “jak” u međunarodnoj suradnji, što RH i SOA i najviše trebaju. Jer, pokazuje se da terorističke napade nije moguće spriječiti bez intenzivne komunikacije i razmjene podataka s partnerskim službama.
– Zato je bitno da na čelu službe bude osoba kojoj partneri vjeruju i koja s ravnateljima velikih zapadnih službi može ravnopravno komunicirati – kaže jedan od poznavatelja obavještajne branše. A što se tiče sada čestog prigovora da bi na čelo SOA-e, a nakon Lozančića koji je bio i državljanin SAD-a, trebao doći netko tko nema dvojno državljanstvo, jer i Markić ima i francusko, oni koji ga poznaju kažu da u ratu 1991. nikome nije smetalo što Markić ima dvojno državljanstvo. A i Gotovina je i Francuz.
>> Grabar-Kitarović i Orešković dogovorili imena čelnih ljudi SOA-e i UVNS-a!
>> Lozančiću častan otpust, sprečavat će pranje novca
Prepoznajem u njemu stotine i tisuće onih koji su se odazvali pozivu srca. Nadam se da će nastaviti kao što je i započeo. I želim mu uspjeh!