Iako je demokracija već dugo u krizi, o čemu svjedoči činjenica da je u svijetu sve manje zemalja koje možemo smatrati punim demokracijama, dok je sve više nepotpunih demokracija i hibridnih režima, odbijanje priznanja izbornih rezultata sada već bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, što je dovelo do napada na američki Kongres, u kojem je ubijeno pet osoba, potvrđuje da kriza demokracije ulazi u novu fazu. Iako je nedvojbeno da je američka demokracija pod Trumpom zbog njegova pokušaja podrivanja demokratskih institucija nazadovala u brojnim područjima, niz pokazatelja upućuje na zaključak kako je riječ o procesu koji traje dulje od Trumpa i koji neće biti okončan Trumpovim odlaskom s vlasti.
Nemile scene u američkoj prijestolnici potresle su američku demokraciju, ali i cijeli demokratski svijet. Događaji koje je novi američki predsjednik Joe Biden nazvao jednim od najcrnjih dana u američkoj povijesti zasigurno će imati dugoročne implikacije na američku politiku i njezinu poziciju u svijetu, ali i na američku demokraciju. Događaji na kapitolskom brdu u Washingtonu predstavljaju težak udarac demokraciji, ali i vrijedan dar glavnim protivnicima demokracije diljem svijeta.
Dramatični događaji u zemlji koja se smatra vodećom demokratskom silom svijeta i predvodnicom slobodnog svijeta otvaraju i brojna pitanja kada je riječ o budućnosti demokracije. Analitičari pokušavaju odgovoriti na pitanje što je Ameriku dovelo u sadašnje stanje i što treba učiniti da se iz tog stanja izvuče, dok novi američki predsjednik Joe Biden planira sazvati “globalni summit” za demokraciju, pokušavajući tako rehabilitirati narušeni američki demokratski ugled.
Mnogi su svjesni da demokracija neće preživjeti bez dubokih promjena, pa tako u Americi neki već predlažu temeljitu reformu izbornog sustava, ukidanje elektorskog kolegija, uvođenje obaveznog glasanja i skraćenje tranzicijskog perioda od izbora do inauguracije novog predsjednika, smatrajući da će se samo tako američka demokracija izvući iz sadašnje krize. Međutim, kriza demokracije daleko nadilazi američku krizu. Kakva je budućnost demokracije? Hoće li demokracija preživjeti? Je li Churchill pogriješio kada je mislio da je demokracija najmanje loš model vladavine i je li Roosevelt bio u pravu kada je rekao da demokracija ne može funkcionirati ako birači ne znaju mudro izabrati, zbog čega je smatrao da je najbolja zaštita demokracije obrazovanje?
Filozof i politički analitičar Žarko Puhovski, upitan za komentar o krizi demokracije, objašnjava kako ono što se nadaje kao kriza demokracije zapravo u mnogome proizlazi iz pretjeranih očekivanja od nje, iz činjenice da je već desetljećima, a posebice nakon 1989./90., plebiscitarno uzdignuta na razinu panaceje (svelijeka), neovisno o političkim bolestima s kojima se zajednice susreću. To, nažalost, ne čine tek “široke mase”, nego još radikalnije, pa i opasnije, politička klasa i mnogobrojni eksperti, smatra Puhovski.
– Demokracija – u novovjekome predstavničkom izvoru – nije drugo do model vladanja zajednicom koji je legitimiran voljom većine formalno utvrđivanom u unaprijed zadanim terminima; sve ostalo su ideologemi. Ne postoje genuine demokratske “vrijednosti” (osim korektnoga zbrajanja). Drugim riječima, demokracija po sebi ne ukida načelo “pobjedniku sve!” (u obratu, u Brenovu originalu: “vae victis!” – “jao poraženima!”). No s vremenom su se na demokratsku praksu nakalemili raznovrsni popravci. Ponajprije, smjena vlasti bez nasilja koja je uračunata u osnove demokracije dovodi do popuštanja razine ritualnoga, a onda i dopuštenog, političkoga nasilja, do proširenja izborne baze, do prihvaćanja demokratske legitimacije u tradicionalno autoritarnim institucijama… – precizira naš sugovornik i dodaje da mukotrpan razvoj sredinom dvadesetoga stoljeća dospijeva do postupne realizacije liberalne demokracije koja, uz vladavinu većine, pretpostavlja i zaštitu manjine, uključujući individuu kao elementarnu manjinu – pod ustavnim uvjetima prihvatljivima za sve.
Puhovski naglašava kako i taj model, u kojemu vladavina prava ograničava političku većinu, posljednjih desetljeća sve jasnije nailazi na barem tri ozbiljne poteškoće: na nesposobnost da političko izjednačavanje građana na iole efikasan način prenese na smanjivanje socijalnih razlika među njima (jer te razlike očito rastu i u državama “funkcionirajuće demokracije”), na neodrživost nosive pretpostavke sustava da demokratski subjekt, narod/puk sačinjavaju razumne osobe sposobne donositi odluke bez utjecaja vanjskih čimbenika, što je u mnogome poništeno rastućim izvorima suvremenih mehanizama manipulacije, te na globalizacijsko slabljene funkcije nacionalnih država, unutar kojih demokracija koliko-toliko funkcionira.
– Iz ovoga se sklopa pokušava izići promjenama koje polaze kako od neposredno-demokratskih obrazaca tako, u novije vrijeme, i praksom deliberativne (raspravne) demokracije. No to su, još uvijek, pretežito marginalne pojave – objašnjava Puhovski uzroke krize demokracije.
Na pitanje je li Trump zapravo posljedica krize demokracije, a ne njezin uzrok, Puhovski odgovara kako je Trump personifikacija prakse koju popularno – a pogrešno – nazivaju iliberalnom demokracijom, i to naprosto stoga što, kako je rečeno, demokracija, po sebi, nije liberalna. Puhovski podsjeća da se od često navođenoga teksta Fareeda Zakarije iz 1997. ta sintagma nezaustavljivo širila, obuhvaćajući političke prakse Orbána i Kaczyńskog, Le Pen(a) i Geerta Wildersa, Beppa Grilla i Nigela Faragea, Frauke Petry itd.
– Riječ je, zapravo, o protudemokratskome manipuliranju demokratskim institucijama, o postupanju u kojemu se više ne radi ni samo o “tiraniji većine” (koju, znano je, Tocqueville pronalazi baš u SAD-u prije gotovo dva stoljeća), nego o permanentnome nadomještanju većine naknadno proizvedenom “supstancijom” naroda – glasnim skupinama koje svoj, u pravilu neuki patriotizam smatraju zamjenom za političku sferu u cjelini. Termin demokratura – svojevremeno korišten uglavnom za istočnoeuropske “jake vođe” poput Miloševića, Tuđmana, Mečiara, Kučme, kasnije i Putina i Erdoğana – vjerojatno bi bolje odgovarao ovome antipluralističkom i antiinstitucijskom kolopletu, premda sam termin potječe još iz 1951. godine, kada je korišten kao podrugljiva oznaka Adenauerove vlasti na karnevalu u Mainzu – analizira Puhovski.
Utjecajni katolički intelektualac i saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepo Bartulica, koji je odrastao u SAD-u, a kao političar predano zagovara politički konzervativizam koji je odigrao ključnu ulogu u izgradnji zapadne demokracije, dramatične događaje i nasilje u američkom Kongresu stavlja u kontekst prošlogodišnjih višemjesečnih prosvjeda što su ih na ulicama američkih gradova organizirale organizacije poput Black Lives Matter (BLM) i Antifa, što mainstream mediji, kako kaže, prešućuju.
– Od ljeta prošle godine američki su gradovi izloženi neprekidnom nasilju tih organizacija, masovnim neredima i pljačkama, pa i ubojstvima nevinih ljudi. Prosvjednici su nasilno preuzeli i onda zapalili zgradu gradske uprave u Portlandu. Međutim, demokrati i ljevičari opravdavali su takvo ponašanje tvrdeći kako je riječ o prosvjedima protiv policijskog nasilja, a neki su čak zahtijevali da se ukine financiranje policije jer se, po njihovom mišljenju, jedino tako može iskorijeniti rasizam u policijskim redovima. Ti isti su licemjerno šutjeli kada se sada policija koristila vatrenim oružjem protiv nenaoružanih prosvjednika. Sve je to prethodilo događajima od 6. siječnja i ljudi to trebaju znati. Ljevica je prva počela s uličnim nasiljem. Mnogi u SAD-u na ljevici smatraju da je takvo nasilje opravdano – podvlači Bartulica u svojoj analizi šokantnih događaja naglašavajući da događaji u Kongresu nisu bili izolirani, nego nastavak opasnog djelovanja koje se odvija na ulici izvan demokratskih institucija.
Bartulica takav stav i opravdavanje nasilja u režiji “ekstremističkih organizacija” koje dovodi u pitanje američku tradiciju rješavanja problema za stolom i miran prijenos vlasti – što je neprekinuta tradicija u SAD-u već gotovo 250 godina – smatra “iznimno problematičnim”.
Na pitanje o ulozi samog Trumpa u nemilim događajima 6. siječnja, naš sugovornik odgovara kako Amerikanci Trumpa “ili obožavaju ili preziru”. Kod Trumpa nije bilo sredine, kaže Bartulica i dodaje da je Amerika neprijeporno politički podijeljena zemlja. Da se nije dogodila koronakriza, vjerojatno bi bio ponovno izabran, ali sada je Joe Biden legitimni predsjednik.
– Ono što se dogodilo sada se koristi kao povod da se ušutka svaki glas koji nije na liniji lijevog mainstreama. Trump politički sigurno snosi dio odgovornosti, iako je u svom govoru 6. siječnja svoje pristaše pozvao da mirno marširaju do Capitola. Mnogi mediji to nisu htjeli prenijeti – ističe Bartulica negirajući da je Trump u svom govoru poručio pristašama da, nakon što ih je uputio na Kongres, “budu divlji”.
Bartulica osuđuje svako nasilje, pa i nasilje u Kongresu, ocjenjujući da ljevica zapravo ima problem zato što je mjesecima opravdavala nasilje, a sada brani ponašanje policajaca koji su morali braniti zgrade, a donedavno je demokratska stranka zagovarala obustavu financiranja policije. Na pitanje je li Trump time prešao granicu, Bartulica ponavlja da je “granica prijeđena još prošloga ljeta” s nasiljem BLM-a i Antife, naglašavajući da ga, kao čovjeka koji je rođen u Americi, ovakva situacija jako zabrinjava. Upitan koliko je Trump pridonio toj “zabrinjavajućoj situaciji”, Bartulica odgovara da nije opravdano prstom uprijeti samo u Trumpa, i to zato što svi koji koriste retoriku prožetu strastima i nerazboritošću tome pridonose, a takvih ima puno i na ljevici.
– Međutim, valja podsjetiti da izuzetno velik broj ljudi i čak oko 70 posto republikanaca smatra da izbori koji su održani 3. studenoga nisu bili pravedni i pošteni. Mnogi su uvjereni da se radilo o velikoj krađi i da je ljevica uspjela unaprijed promijeniti izborna pravila u svoju korist. Da su odlučivali samo birači koji su na dan izbora stajali u redu na biralištima, Trump bi vjerojatno ostao u Bijeloj kući – uvjeren je Bartulica.
Puhovski pak smatra da se demokracija našla u situaciji u kojoj, zbog toga što se nije prilagođavala promjenama u svijetu kojim vlada, plaća cijenu za bitan konceptualni sendvič unutar kojega je nužno smještena. Ona, obrazlaže Puhovski, ne može nastati na demokratski način (jer bi u tom slučaju već morala postojati), no može nestati demokratskim prihvaćanjem političkih odluka koje je zapravo dokidaju.
– Trump je mnogo učinio na tom dokidanju u SAD-u i, ne slučajno, postao “ikonom” ekstremne desnice u svijetu. Zbog njegova će otužnoga neuspjeha, ne toliko na izborima koliko u operetnome ustanku protiv predstavničke vlasti, biti znatno oslabljeni i Orbán i Janša, i desno krilo AfD-a, s bitnim implikacijama na njemačku politiku, i dio poljskih, baltičkih, ali i latinskoameričkih desničara – sve do domaćih pristaša poput Hodaka ili Vidović-Krišto. Osnova je toga slabljenja u tomu što je još jednom – uz neposredan prijenos – pokazano da ekstremna desnica nužno dospijeva u najmanju ruku do političkoga prostakluka, odnosno nijekanja osnova demokratskoga ustroja, s izglednim koljačkim implikacijama u nastavku takva trenda – mišljenje je Puhovskoga.
A kako Puhovski komentira pokušaj opravdavanja desničarskog nasilja nad demokratskim institucijama i legalnim i legitimnim izborima nasiljem koje je pratilo velike antirasne prosvjede diljem američkih gradova nakon ubojstva Georgea Floyda? Je li napad na Kongres jedinstven događaj ili je možda ipak riječ samo o nastavku nereda koji na ulicama američkih gradova traju cijelu godinu?
– Opetovani (stotinjak godina stari) pokušaji da se ultradesničarski prijezir spram demokracije predstavi kao reakcija na radikalnoljevičarsku “nelagodu u demokraciji” ovdje su eklatantno promašeni. Jer, ljevičarski je – no, nikako samo ljevičarski – bunt u SAD-u posljednjih mjeseci bio usmjeren na lokalne institucije, a ne na sjedište državne vlasti. Taj se bunt gotovo bezizuzetno odvijao u sukobu sa suprotnom političkom opcijom koje u Washingtonu nije bilo, a vodeći državni funkcionari nisu poticali te nerede, iako su ih poneki, s ogradom, naknadno opravdavali. I, bitno, ma koliko se Black Lives Matter moglo napadati s raznih polazišta, činjenica je da su povodi njihovih prosvjeda bili činjenično neupitni, jer policija je doista na nekoliko lokacija u SAD-u “ubijala crnce više no što je normalno”, do te mjere da te činjenice, najčešće, ni trumpistički mediji nisu mogli nijekati. Tome nasuprot, ustanak koji je Trump pokrenuo zasnovan je na izmišljotinama o masovnoj izbornoj krađi koje nikakva nepristrana analiza nije potvrdila – objašnjava Puhovski.
Bartulica posebno apostrofira nedemokratsko ponašanje velikih tehnoloških kompanija koje su Trumpu blokirale pristup svojim mrežama. Pritom smatra da je riječ o cenzuri.
– Te su kompanije u suradnji uspjele jednu tvrtku koja konkurira Twitteru, Parler, izbrisati s interneta! Takvo što Amerika ne poznaje i Amerika, nažalost, sve više nalikuje Kini, a ne slobodnoj zemlji koja poštuje pravo i slobodu svakoga da iznese svoje mišljenje. Pozdravljam reakciju Angele Merkel i drugih koji su brzo osudili brisanje Trumpa s društvenih mreža. Umjesto da štite slobodu, demokraciju i osobne slobode, korporacije koje imaju monopolsku moć djeluju u smjeru otvorene cenzure, što znači da, ako niste na liniji političke korektnosti, možete doslovce nestati iz javnog prostora. To me jako zabrinjava i sam Trump uopće nije toliko bitan u svemu tome. On je samo simbol – tumači Bartulica.
Bartulica na Trumpa gleda, kako kaže, kao na “simptom stanja”. Kaže i da je Trumpov izbor 2016. godine iznenadio medijski establišment, a jedan od razloga je i to što se Trump usuđivao iznositi politički nekorektne stavove, a ljudima je bilo dosta političke korektnosti.
– I sada, četiri godine kasnije, Trump je ponovno okidač za udruženi pothvat velikih kompanija koje drastično smanjuju slobodu stavova i mišljenja u javnom prostoru. To je svakako tragičan kraj njegova mandata, što će obilježiti njegovo nasljeđe, uvodeći Ameriku u novo razdoblje u kojem velike kompanije iz Silicijske doline više ne skrivaju na koju su stranu svrstane – kaže Bartulica.
Kada je riječ o budućnosti Trumpova pokreta – kako ga je nazvao sam Trump u jednoj od svojih zadnjih javnih poruka, distancirajući se od Republikanske stranke – Bartulica smatra da je pred republikanskim establišmentom velika rasprava o tome i da Trumpov pokret mora ostati dio Republikanske stranke kako bi ta stranka uopće mogla ostati konkurentna. Odvajanje Trumpova pokreta naškodilo bi republikancima, smatra Bartulica, koji je svjestan da mnogima u republikanskom vrhu Trump smeta.
– Ljevica uvijek brani i svoje najekstremnije dijelove i ne odriče se Antife i BLM-a, koji su i dalje dio demokratskog pokreta. Ako republikanci odluče okrenuti leđa Trumpu, mislim da će ih to dovesti u puno slabiju poziciju. Republikanci su zahvaljujući Trumpu dobili jako puno novih birača iz manjinskih skupina i radničke klase, čime je Trump snažno proširio republikansku biračku bazu, dok na ljevici postoji neobično savezništvo između mladih socijalista na jednoj i milijardera i interesa Wall Streeta na drugoj strani – ocjenjuje Bartulica, u čijem se hrvatskom jeziku još osjeća snažan američki naglasak.
Na pitanje kako će se događaji u Americi i poraz Trumpa odraziti na niz nacionalističkih i suverenističkih stranaka u Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, pa i Hrvatskoj, koje su bliske Trumpovoj republikanskoj stranci, Bartulica odgovara da to ovisi o stanju u svakoj pojedinoj zemlji, smatrajući da događaji u Americi neće određivati budućnost tih stranaka u Europi.
– Ono što se ne mijenja nova je paradigma globalizma i suverenizma koja se pojavila umjesto klasične desnice i ljevice. Globalističku stranu u tom kontekstu utjelovljuju Europska unija i njezine institucije, a na drugoj je strani suverenistička politika koja smatra da nacionalne države i dalje imaju važnu ulogu u svijetu – ističe Bartulica.
Unatoč krizi, demokracija je i dalje daleko najuspješniji model vladavine. Među 30 najuspješnijih zemalja svijeta po indeksu blagostanja, prema institutu Legatum, samo dvije nisu demokratske. I to svjedoči o žilavosti i otpornosti demokracije.
Puhovskom se, pomalo cinično govoreći, čini vjerojatnijim da će preživjeti demokracija nego oni kojima je do nje stalo, ne samo zato što je naširoko transgeneracijski uvriježena nego i zato što posve dobro egzistira i kao prazna ljuštura.
– Jer, prodemokratski aktivisti (sintagma se, indikativno, koristi samo za Hong Kong!) morat će još dugo krpati ono što su desničarski jurišni odredi nedavno poderali. Tek tada će, možda, doći na dnevni red posao njezina unapređenja. Za to će trebati, naravno, naobrazbe, ali, prije svega, dobre i odlučne volje – podvlači naš ugledni analitičar.
Prevedeno - Puhovski se zalaže za vladavinu elita i fašizam. Njemu se pojam naroda gadi po narudžbi njegovih vladara, a jedini ispravni sustav je kontrola nad narodnim masama. Kako nazadnjački. Kako primitivno.