Potkraj travnja u hrvatskoj turističkoj uzdanici Dubrovniku zatvorena je žičara koja je brojne turiste proteklih godina vozila do Srđa. Dubrovačka gradska vlast bila je euforična od sreće i pucala od ponosa, kao da Dubrovnik živi od proizvodnje željeza ili farmaceutske industrije, a ne od turizma. A zašto je zatvaranje žičare oduševilo dubrovačke gospare na pragu glavne turističke sezone? Pa zato što očekuju da im vlasnik žičare isplati sva dugovanja koja ima prema Gradu. A riječ je o milijunskim iznosima.
Ne želim ulaziti u pravne kvalifikacije dugogodišnjeg spora između grada Dubrovnika i privatne tvrtke koja je vlasnik žičare i koja je u hrvatskoj turističkoj metropoli važan igrač. Zakoni se, naravno, moraju poštovati. Ono što se mora platiti, mora se platiti. To je jasno samo po sebi. Ali, ono što smeta u izvještavanju o zatvaranju žičare jest to što su mediji u prvi plan stavljali činjenicu da privatna tvrtka duguje novac gradu Dubrovniku i da je zbog toga žičara i blokirana.
Dakle zločesti kapitalisti i privatnici, još k tome stranci (doduše hrvatskog porijekla) tu su suprotstavljeni proletarijatu ili pravednim građanima slobodarskog Dubrovnika. Privatni interes protiv javnog. Profit protiv socijalne države i socijalnoga grada. Nigdje se nije pretjerano isticala činjenica da je privatna tvrtka uložila vlastiti, nemali novac u gradnju i obnovu devastirane i u ratu srušene žičare. Ne spominje se i da je uskrsnućem žičare koja turiste vozi gotovo iz stare gradske jezgre do ponosnog Srđa turistička ponuda Dubrovnika dobila dodatnu, važnu atrakciju kojom se uostalom puni i državni proračun, zapošljavaju ljudi, ali se i turiste bezbolno i ugodno dovodi do tvrđave Imperial u kojoj je ne tako davno doslovno obranjen grad od agresora.
Naravno da privatni ulagač, bez obzira na to je li iz Hrvatske ili iz inozemstva, mora platiti gradu Dubrovniku novčanu naknadu za svoju djelatnost. Ali, ta naknada treba biti pravična i racionalna, kako bi ulagač imao motiva za daljnja ulaganja u Dubrovnik. Pri tome treba istaknuti da gradske uprave ne smiju reketariti privatne ulagače, jer privatni ulagači nisu kasice-prasice koje se može unedogled musti. Kriteriji za koncesije moraju biti održivi i pošteni i moraju biti u skladu s ulaganjima koje su privatni ulagači uložili u neki objekt, pogotovo kada se radi o svojevrsnom infrastrukturnom projektu kao što je to slučaj s dubrovačkom žičarom.
Da je grad Dubrovnik sa svojim gradskim upravama sagradio poštenu cestu do Srđa, problem zbog aktualnog zatvaranja žičare bio bi manji. Uostalom, mogao je i grad Dubrovnik obnoviti žičaru i sam zarađivati na prijevozu turista do Srđa, primjerice uz pomoć javno-privatnog partnerstva. Mogao je, ali nije. I nije mu to ni prva zadaća. Gradovi nisu tu zbog bavljenja biznisom. Biznisom se bave tvrtke. I biznismeni. Ako država i lokalna uprava ne odrede drukčije.
VIDEO Povratak pobjednika: Perešinov MiG-21 otkriven ispred MORH-a:
Nisam iz Dubrovnika i ne znam sustinu problema. Jedino znam da je id.ot mogao ovakvu atrakciju nakon visegodisnje normalne uporabe zatvoriti ...ako neki problem i postoji - to se moglo i moralo kompromisno rjesiti. Ali Hrvatsku vode id.. oti. Kakavv narod takva vlast , kakva vlast takva drzava. Zato sam davno odustao od svega toga i otiso ca u bijeli Svijet..Njbolji potez zivota.