Usuđujem se reći da prilično solidno govorim, čitam i razumijem engleski jezik. Takvo je znanje čovjeku veliko bogatstvo. Bilo je i meni. Sve dok se na svjetskoj političkoj i medijskoj pozornici nije pojavio Donald Trump.
Svaka knjiga koju sam u životu pročitao na engleskom jeziku, meni je tog trenutka postala prokletstvo. Svaki Shakespeareov sonet koji sam pokušao doživjeti u izvornoj ljepoti engleskog izvornika, svaka priča i urnebesno duhovita muzička kritika Georgea Bernarda Shawa koju ionako nisam mogao pronaći u hrvatskom prijevodu, svaki dubokim karizmatičnim glasom otpjevani stih Leonarda Cohena, sve je to postalo razlog za tugu i nesreću kada je, navodno tim istim engleskim jezikom, američkoj naciji i čitavom svijetu progovorio Donald Trump.
Pritom sam mogao samo zamišljati koliko svaka njegova rečenica višestruko veću bol čini svakom izvornom govorniku engleskog jezika koji ima barem imalo sluha i smisla za svoj materinji jezik, njegovo bogatstvo, ljepotu i važnost kako u svakodnevnoj komunikaciji, tako i u nastajanju i izražavanju misli.
Ukoliko baš nimalo ne razumijete i ne poznajete engleski jezik, ostali ste pošteđeni te lingvističko-logičke katastrofe kakvu predstavlja engleski jezik kada na njemu misli i riječi koje nastaju u njegovoj vlastitoj glavi izgovara Donald Trump.
Doduše, ako imate sluha za intonaciju jezika i govora, i bez poznavanja engleskog morala vam je parati uši Trumpova izvještačena dikcija i onomatopejska svojstva njegova govora. Što je više odmicala njegova kampanja za drugi mandat, iz mitinga u miting, a održavao ih je na vrhuncu i tri ili četiri dnevno, njegov se govor sve češće izobličavao u režanje, lajanje, skvičanje i roktanje. Ne, nipošto mi nije namjera vrijeđati ni uskoro bivšeg američkog predsjednika ni ljudsku osobu Donalda Trumpa, ali jednostavno ne nalazim primjerenije ili nježnije riječi da bih opisao nijanse njegova glasanja pred mikrofonom, za govornicom.
Naprotiv. Uvrijeđeni su mnogi koji su ga morali slušati, a drže do svog jezika, pogotovo oni kojima je upravo engleski jezik materinji i kao takav ne samo sredstvo sporazumijevanja, nego i važan dio njihova identiteta, kulture i, ako baš hoćete, ponosa.
Ruglo je u ovoj posljednjoj kampanji iz dana u dan postajalo sve gore, kako je Donald Trump postajao sve samouvjereniji i sve uživljeniji u komedijaško-zabavljačku ulogu koju je sam sebi namijenio na predizbornim skupovima pred stotinama, pa čak, usprkos koroni, i tisućama sljedbenika, podupiratelja i obožavatelja.
Engleski jezik kojim govori Donald Trump je rudimentaran, brojem riječi koje koristi siromašan, semantički zbrkan i smušen, na razini u najboljem slučaju nekog tinejdžera čije poznavanje jezika u školi tavori između dvojke i trojke. Nažalost, kao što to kod svih ljudi redovito biva, zbrka i siromaštvo u jeziku izravno je i uzročno i posljedično povezano sa zbrkom i siromaštvom u mislima. Do sličnih su zaključaka došli i politički sasvim nepristrani lingvisti koji su se posljednjih godina stručno pozabavili razinom i osobinama Trumpovih oratorskih i kognitivnih sposobnosti.
Pritom, siromaštvo jezika, usprkos diplomama koje je Donald Trump u životu stekao, govori i o neobrazovanosti, u čemu on nipošto nije neki rijedak fenomen. Mnogo je visokoobrazovanih ljudi koji jednostavno ne znaju govoriti i vlastiti im je materinji jezik zastrašujuće stran. S druge strane, ima mnogo ljudi nikakvog ili tek temeljnog obrazovanja kojima je jezik bogat, koji vas mogu omađijati svojim umijećem pripovijedanja, čiji su mozgovi bistri poput izvora, a mašta razigrana poput razgorene vatre.
Stoga Trumpov način govora, više nego na neobrazovanost i neznanje, upućuje na siromaštvo i tupost duha. Uz sve to Donald Trump je čovjek ogromnog ega i taštine, narcisoidno uvjeren u svoju genijalnost u svemu. Baš svemu. Neznanje, siromaštvo duha i misli, spojena s vulgarnom samohvalom, agresivnošću i bahatošću, bez imalo inhibicija i sposobnosti samokritične autorefleksije, ukratko, najgora moguća kombinacija.
Sve što on radi i poduzima, sve o čemu misli, sve što propagira, sve što se njemu sviđa i što on smatra ispravnim, sve to njemu je uvijek divno i predivno. “Beautiful” tako u njegovu govoru može biti zid, zakon, guverner, rat, sporazum, sklopljen posao, diktator, žena, izborni rezultat. A ovo posljednje mu se sada obija o glavu i meni se čini da je razlog zbog kojeg Donald Trump nikada neće priznati izborni poraz vrlo jednostavan i prozaičan. U njegovu samodopadnom mentalnom sklopu i oskudnom vokabularu jednostavno ne postoje riječi od kojih bi mogao sastaviti njemu jednako teško dokučivu misao o vlastitoj pogrešci, promašaju i porazu.
Ja potpuno razumijem, štoviše dijelim nezadovoljstvo milijuna ljudi politikom koju posljednjih desetljeća provode, ili ne provode svjetske uglađene, obrazovane, kultivirane i slatkorječive elite.
Osobito me ljute i frustriraju ispraznost, licemjerje, samodopadnost i jalovost kod političara ljevice, zbog kojih je klatno povijesti i krenulo tako snažno na drugu stranu, prema poništavanju mnogih do jučer samorazumljivih postignuća prosvjetiteljskog duha, demokracije, ravnopravnosti, pravednosti i pravičnosti. Ali, nikako ne mogu shvatiti, razumjeti i prihvatiti odustajanje od svih tih vrijednosti, odustajanje od važnosti suvislog mišljenja i govorenja u nastojanju da se stvari promijene nabolje. Čudi me kad vidim ljude inteligentne, obrazovane, pametne i do jučer mudre kako pojavu kao što je Donald Trump prihvaćaju kao neminovnost da bi se prodrmale učmale, uspavane i u divljenje samima sebi uljuljkane elite.
Ne, odijelo ne čini čovjeka, pa tako ni njegovo obrazovanje ili elokvencija. Nagledali smo se mi i naslušali obrazovanih i rječitih moralnih ništarija i društvenih štetočina, pa i zločinaca. Ali, zar to znači da predvodnike promjena trebamo tražiti i pristajemo prepoznavati baš među grlatim, neartikuliranim, vulgarnim, samodopadnim prostacima? Ako me netko jednom uvjeri da je to jedini put i način, onda će to biti trenutak u kojem će ovoj civilizaciji, svoj njenoj glazbi, poeziji, slikama i romanima, trebati reći hvala i laku noć. I onda više ne napisati nijednog slova, nego potražiti ili iskopati najsigurnije moguće sklonište pred divljaštvom u koje će čovječanstvo potonuti i poubijati se.
Video: Trump i Melania napali medije: “Kako je moguće da jadni mediji proglase tko je pobjednik?”
Titoist o američkim izborima, kakva smijurija...