Nevolja nikad ne dolazi sama. No to već znamo. Isprobano. Nije prvi put u našoj ukupnoj povijesti, pa ni u posljednjih 30-ak godina da nam se razne kataklizme događaju dvaput, pa i više puta u isto vrijeme.
Naravno da se stoga razorni potres u Zagrebu dogodio baš u nedjelju ujutro i baš u jeku epidemije koronavirusom, a seizmolozi su ga uporno najavljivali već desetljećima tvrdeći kako je statistički neobično da je toliko godina u tako trusnom području već prošlo, dakle od 1880., a da se sličan veliki potres u Zagrebu nikako ne događa. Veće i opasnije epidemije u Zagrebu i Hrvatskoj u posljednjih sto godina nije bilo, a jačeg potresa čak 140 godina.
I onda je nastupila “jubilarna” 2020., koju ćemo svakako pamtiti kao godinu velikih iskušenja. Kad je započela dramatika oko pandemije koronavirusom, naš je zdravstveni sustav na opće čuđenje pokazao da funkcionira, a kriza je, kako se to u Hrvatskoj zna dogoditi, odmah iznjedrila “instant-junake”, nekolicinu odgovornih, stručnih i snalažljivih autoriteta koji su natjerali naciju da se uozbilji i poštuje njihovo krizno upravljanje.
Strah od nepoznatog i ubojitog virusa postoji, no Hrvate nije zahvatila panika. Pred nama je, doduše, najneizvjesniji trenutak u borbi protiv virusa, jer je započeo eksponencijalni rast broja zaraženih, pa ćemo vidjeti jesmo li uspjeli zaustaviti kopiranje crnog talijanskog scenarija. U najneizvjesnijem trenutku te bitke, dakle, događa nam se ona statistička anomalija, baš sada pogađa nas razorni potres. Istjerao je na ulice Zagreba i okolice stotine tisuća ljudi, time gotovo na gozbu pozvavši koronavirus. No čak i u toj brzoj instinktivnoj reakciji veliki broj Zagrepčana sjetio se ponijeti zaštitne maske i držati distancu. Vidjet ćemo brzo je li koronavirus uspio iskoristiti nenadanu priliku ili će nas poljubiti tračak sreće u nesreći.
No ono što je reakcija na razorni potres pokazala, a stvorila je na stotine “instant-junaka”, daje nam pravo na optimizam. Hrvati se jednostavno znaju snalaziti u kataklizmičkim uvjetima. Tako je i bilo moguće da su ljudi i državne institucije proradili odmah nakon što je stala trešnja. Reagirali su vatrogasci, policajci, u centar Zagreba stižu stotine hrvatskih vojnika inženjeraca, aktivirale su se građevinske tvrtke u čišćenju grada od ruševina, premještene su cijele bolnice, djeca su se rađala u ambulantnim kolima u dvorištu rodilišta, a Bad Blue Boysi, često pogrdno nazivani huliganima, u trenu su zbrinuli inkubatore s bebama.
VIDEO: Preseljenje inkubatora
Zato trebamo biti optimisti, premda opet “ratujemo” mimo svake ratne logike, istodobno na dva fronta. Možemo i to, kad moramo. To je, dakle, prava istina o nama, toliko različita od onog uobičajenog širenja defetizma da ništa ne funkcionira i da se “to” samo kod nas može događati.
Nisi ratovao ni kad je trebalo.