Dr. Ana Kandare Šoljaga međunarodno je priznata psihologinja, koja je studij psihologije završila je u Rijeci, magistrirala i doktorirala u Zagrebu te specijalizaciju iz psihologije savjetovanja stekla na University of Strathclyde u Škotskoj, a iza nje su već dva desetljeća intenzivnih psiholoških savjetovanja kojima se bavi u privatnoj praksi. Široj javnosti je najpoznatija kao autorica knjige “Tinejdžeri – praktični vodič za roditelje”, koja je pomogla brojnim roditeljima, a Znanje uoči Valentinova objavljuje njenu novu knjigu “Nevjera - vodič za suočavanje i prevenciju”.
Je li nevjera danas sveopća pojava? Možemo li uopće razmišljati o nekoj ljubavnoj vezi i reći – samima sebi, ali i partneru - nevjere neće biti?
Nevjera je vrlo raširena pojava, prema istraživanjima učestalija nego li ikada prije. Izgleda da će velika većina nas tijekom života biti u nekoj od uloga ovog nesretnog trokuta, a neki i u više uloga. Nažalost, nema ni jednog odnosa koji sa sobom nosi jamstvo da će biti monogaman. Monogamija nije zagarantirana bračnim zavjetima, našim željama, pa čak ni ljubavlju koju osjećamo prema partneru. Za sve koji danas stupaju u brak ili neki drugi tip monogamnog odnosa izgleda da više uopće nije pitanje hoće li kroz zajednički život doživjeti neku izvanbračnu privlačnost, nego kada će je doživjeti. Da takva privlačnost ne postane bolna priča nevjere, svi bi parovi – i oni koji su već preživjeli nevjeru i oni koji još nisu imali takav problem – trebali učiti o tome kako spriječiti nevjeru.
Razlikuje li se nevjera koja je samo seks za jednu noć od one koja uključuje emocionalnu vezu? Što kada paralelni život traje godinama?
Nevjera za jednu noć tip je nevjere koja se najčešće događa kao rezultat spleta okolnosti i često je rezultat impulzivne odluke. Najčešće se događa na poslovnim putovanjima ili sličnom tipu kraćih odsustava od kuće. Ponekad se dogodi s osobom poznatom od prije, ali najčešće se dogodi sa strancem. U pozadini ovog tipa nevjere najčešće nalazimo razloge kao što su: pijanstvo, znatiželja, sažaljenje, pa čak i pristojnost. Riječ je najčešće o izoliranom incidentu koji se većinom nikada više ne ponovi i koji ne nosi značajniji emocionalni naboj. Za razliku od ovog tipa nevjere, emocionalna nevjera uključuje snažne i razne emocije, kao na primjer: intenzivno razmišljanje o toj osobi, povjeravanje toj osobi vezano uz intimne stvari, osjećaj gubitka kada se ne može biti u kontaktu s tom osobom, izraženu empatiju i brigu prema toj osobi te osjećaj radosti i ispunjenja kada se provodi vrijeme zajedno. Za razliku od ova dva tipa nevjere, paralelni život uključuje dugoročni razvoj nevjernog odnosa, bez napuštanja bračnog odnosa. Pritom se nevjerni partner osjeća malo ili nimalo povezan s bračnim partnerom i najčešće vidi odnos isključivo kroz obaveze, pravne, imovinske ili roditeljske. Odnos s trećom osobom često služi upravo za popunjavanje praznina u bračnom odnosu.
Koji su glavni razlozi nevjere?
Ne postoji jedan uzrok nevjere. Nevjera se događa zbog brojnih različitih razloga, od kojih većina njih nema veze s brakom već s osobnim razlozima nevjerne osobe. Zato se nevjera najčešće i događa u razdobljima povećanih životnih zahtjeva i pojačanog stresa, kao što su rođenje djeteta, promjena posla, gubitak posla i slično. To je suprotno od onoga što mnogi ljudi misle o nevjeri, a to je da je glavni i najčešći uzrok nevjere loš brak. Zanimljivo je, naime, da istraživanja govore o tome da više od 50 posto muškaraca i 30 posto žena koji su bili nevjerni procjenjuju svoj brak sretnim, što potvrđuju i ona istraživanja koja kažu da osoba može osjećati snažan osjećaj privrženosti bračnom partneru, a opet osjetiti snažnu privlačnost i zaljubljenost prema nekoj drugoj osobi.
Kako varaju žene, a kako muškarci?
Postoji jedna vrlo raširena predrasuda, a to je da žene varaju zbog emocija, a muškarci zbog seksa. Ono što ja primjećujem u svojoj dugogodišnjoj praksi, kao i ono što se potvrđuje u ozbiljnijim istraživanjima na tu temu, jest to da velika većina nevjera uključuje emocije, kako za muškarce tako i za žene. Ono u čemu se razlikuju je eventualno to da će muškarci više govoriti, kada govore o nevjeri, o seksualnom aspektu nevjere, a žene o emocionalnom aspektu, ali to je zapravo nebitno.
Treba li nevjeru priznati?
Priznati ili ne, dilema je većine nevjernih partnera dok još nisu otkriveni i za oba izbora postoje prilično uvjerljivi argumenti. Istraživanja pokazuju da priznanje nevjere povećava šansu da će brak biti spašen, za razliku od onih slučajeva kada nevjerni partner biva otkriven. To je zato što samostalno priznanje nevjere može govoriti i o preuzimanju odgovornosti za nevjeru od nevjernog partnera, o namjeri da odnos s trećom osobom trajno završi te o namjeri da se njeguje iskrenost u bračnom odnosu i prekinu laži. Ključno kod odluke da se nevjera prizna jest pravi razlog želje za priznanjem. Iz onoga što mogu vidjeti u svojoj praksi, većina nevjernih partnera razmišlja o tome da priznaju nevjeru zbog toga što osjećaju intenzivnu krivnju i nadaju se da će ih krivnja nakon priznanja proći. Na njihovo iznenađenje, nakon priznanja događa se upravo suprotno! Očaj i golema patnja prevarene osobe samo još više razbuktaju osjećaj krivnje. Neki nevjerni partneri žele priznati nevjeru jer osjećaju da bi trebali biti iskreni, jer je to ispravan moralni izbor i ispravan način življenja i njegovanja odnosa. To je posve razumljiv argument, ali što kada ta iskrenost dovede vašeg bračnog partnera u stanje užasne traume s dugoročnim posljedicama? Teška je to i ozbiljna dilema. Većina stručnjaka koji rade na ovom području smatraju da je bolje nevjeru ne priznati, upravo iz razloga da se prevarena osoba poštedi patnje. Stručnjaci pritom s nevjernim partnerom intenzivno rade na tome da se nevjera odmah prekine i da se poradi na uzrocima nevjere te na taj način smanji i potreba za priznanjem. Energiju koja se potroši na njegovanje rana prevarenoj osobi puno je bolje potrošiti na poboljšanje odnosa samih sa sobom i poboljšanje bračnog odnosa. Na taj način se, u uvjetima manjeg stresa, mogu postići rezultati u osobnom rastu i razvoju koji će utjecati ne samo na prekid postojećeg nevjernog odnosa, nego i na prevenciju nevjere u budućnosti. Svakako želim naglasiti da je odgovor na pitanje priznati nevjeru ili ne vrlo individualan i značajno ovisi o specifičnoj situaciji, specifičnom bračnom odnosu i bračnom partneru. Posebno je važno biti vrlo oprezan u priznavanju nevjere ako je prevarena osoba već ranije imala problema s kontrolom ljutnje, ako ima problema s alkoholom te ako je psihički nestabilna zbog bolesti ili neke životne krize. Saznanje o nevjeri partnera velika je psihička trauma i dođe li na plodno tlo, može izazvati razne reakcije među kojima su i najekstremnije, kao što je samoubojstvo ili ubojstvo.
Može li se nevjera oprostiti? Kako utječe na vezu kada partneri odluče prijeći preko nje?
Nevjeru je moguće oprostiti, ali kvalitetni, zreli i potpuni oprost stvar je znanja i rada na sebi i odnosu. Partneri mogu odlučiti prijeći preko nevjere na mnoge pogrešne načine, koji ih u konačnici odvedu u loš odnos ili razvod braka. Oko dvije trećine brakova pogođenih nevjerom će se raspasti. Zanimljivo je da od same nevjere do razvoda braka, obično prođe između godine i dvije godine. Znači da postoji jedno razdoblje u kojem se par pokušava od nevjere oporaviti. Način na koji će se oporavljati pritom je ključan. Najčešće brak ne propadne zbog nevjere, nego zbog krivog načina oporavka od nevjere.
Što kada je “trokut” stalno stanje stvari? Čak i ako za njega znaju sve uključene osobe?
Nevjeru ovog tipa bračni partner često naslućuje (direktno ili indirektno), i barem je prividno prihvaća ili tolerira. O nevjeri pri tome bračni partneri najčešće uopće ne razgovaraju. Međutim, štetni učinci nevjere, bez obzira na privid sklada i mira, vidljivi su u samopoštovanju i kvaliteti življenja svih uključenih osoba.
Kako se “izliječiti” od nevjere? Je li lijek na temu “klin se klinom izbija” poguban za osobu koja ga primijeni?
Nevjera iz osvete, koja se događa kao reakcija na partnerovu nevjeru, vrlo je neučinkovit način oporavka. Osveta je česta tema u mislima prevarenih partnera, no srećom najčešće ostaje samo na razini fantazije. Pritom prevarena osoba misli kako će „izravnavanjem računa“ doživjeti prestanak patnje i poništavanje izdaje koju je nanio nevjerni partner. Međutim, to se nikada ne dogodi. Jedna nevjera ne može izbrisati drugu, a dvije su nevjere previše i za brakove koji su imali dobru šansu preživjeti prvu nevjeru. Nevjera iz osvete može posve zamaskirati razloge zbog kojih se dogodila prva nevjera, i time dodatno spriječiti mogućnost oporavka bračnog odnosa.
Što je prvo što kažete svojim pacijentima kada vam kažu “Prevaren sam...”, što kada kažu “Prevario sam...”?
„Žao mi je“… Svim osobama uključenim u nevjeru je teško, i svima je potrebna psihološka pomoć.
Koji su bili vaši glavni motivi da ukoričite sve što znate o nevjeri?
Ovu knjigu napisala sam potaknuta sudbinama brojnih ljudi koji su tijekom mog dvadesetogodišnjeg rada potražili moju stručnu pomoć zbog nevjere. Mnogi od njih po pomoć su stigli nakon što su se već jako napatili i značajno zakomplicirali svoje živote, a neki i toliko kasno da su vlastitim pogrešnim postupcima već uništili svaku mogućnost da spase svoj brak, a i ozbiljno naškodili sebi i vlastitoj djeci. Mnoge od tih priča mogle su imati lakši tijek i bolji ishod da su ti ljudi imali pravovremenu pomoć te pristup kvalitetnim, provjerenim i stručnim informacijama. Napisala sam ovu knjigu i zbog mnogih onih koji će doživjeti nevjeru, a nikada neće moći ili htjeti potražiti stručnu pomoć. Nadam se da će im ova knjiga pružiti dovoljno znanja, hrabrosti i optimizma da se sami, svojom voljom i snagom, pokušaju probiti kroz sve faze oporavka od nevjere, neovisno o tome u kojoj se ulozi nalazili. I na kraju, napisala sam je nadajući se da će pomoći i svima onima koji nevjeru žele prevenirati i graditi odnose koji će biti dovoljno stabilni i snažni da joj mogu odoljeti.
>> Privatne detektive sve više angažiraju za provjeru zaposlenika, manje zbog bračnih nevjera
