U Kevinu jamu s njima! – povikali su gosti iz galerije, na što su nazočni, počevši od prvog reda, u kojemu su sjedili sve redom visokopozicionirani HDZ-ovci, još jednom reagirali aplauzom oduševljenja. Ovo sam prepisao iz članka u Slobodnoj Dalmaciji o svečanom obilježavanju 24. godišnjice ogranka HDZ-a u Omišu. Bila je to jedna od upadica iz publike upućena kao odgovor govorniku koji je svakom svojom novom rečenicom podizao temperaturu i raspaljivao plemenite domoljubne osjećaje u dvorani.
“Prvi ljudi ove države, ljudi koji vode hrvatsku Vladu, tu istu državu nikada nisu ni voljeli ni željeli. Oni su, sada je to jasno, Tuđmanovu pomirbu prihvatili samo kao način preživljavanja, a mi smo bili naivni pa smo im povjerovali da su zaista stali na našu stranu”, grmio je s govornice predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.
Prekidan učestalim aplauzima i sličnim upadicama, Karamarko je o tadašnjem predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću rekao da je Hrvatsku vratio u blato u kojem se nalazila i 1990. godine.
“Osjećam da su nam se vratili ona energija i emocije s početka devedesetih. Osjećam da su Bog i hrvatski narod ponovno uz HDZ, a čujem i onih petnaest tisuća mrtvih prijatelja iz Domovinskog rata kako nas pitaju što ste im ovo dopustili da naprave od Hrvatske”, prenosi Slobodna Dalmacija Karamarkove riječi izgovorene pred tristotinjak stranačkih dužnosnika, članova i pristalica u kongresnoj dvorani jednog omiškog hotela.
Mi i oni. Domoljubi i izdajnici. Hrvati i njihovi neprijatelji.
Bilo je to u vrijeme kada je predsjednik bio Ivo Josipović, za kojeg je predsjednik HDZ-a također našao birane riječi: “I dok jedni siluju naš mentalni sklop, dok siluju naše nacionalno biće, gospodin na drugome brdu perfidno radi protiv interesa vlastitog naroda”, reče Karamarko, a glas iz publike se nadoveže: “Baš kao i tata mu! Svi znamo to đubre!”
To je nasmijalo i dodatno raspoložilo Tomislava Karamarka koji je dovikivaču s govornice zahvalio na upadici, dodavši: “Moram reći da volim kad me ovako nadopunjuju.”
Opisani skup u Omišu održan je 24. veljače 2014. i njegova se godišnjica baš lijepo poklopila s odlučnim krikom protiv svake diskriminacije, rasizma i govora mržnje koji se ovih dana oteo iz usta Karamarkova nasljednika na mjestu predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. S malim zakašnjenjem od samo sedam godina. Je li nekorektno sadašnjem predsjedniku HDZ-a Plenkoviću spočitavati Karamarka, njegove riječi i raspoloženje koje je poticao u stranci? Nipošto. Andrej Plenković je u međuvremenu proveo, kako ju je sam nazvao, vrišteću transformaciju HDZ-a. Što to on onda ima zajedničko s ondašnjim HDZ-om i njenim tadašnjim predsjednikom? Ništa, osim HDZ-a, u kojem su i dalje stranački kolege. Novinar Slobodne Dalmacije je u članku koji citiram i nabrojio visokopozicionirane HDZ-ovce koji su iz prvog reda s punom dvoranom pljeskom pozdravili i govor i onu zlokobnu prijetnju s balkona koja je zazvala ponovno stavljanje u pogon jednog stratišta i gubilišta kao metodu obračunavanja s neprijateljima i izdajnicima. Milijan Brkić, Ante Sanader, Zlatko Ževrnja, Ante Babić, Petar Škorić... Plenkovićevi stranački kolege i drugovi, tadašnji i sadašnji.
Nije uopće apsurdno, ni čudno, što su HDZ-ovci tada zazvali otvaranje jame koju su svojedobno leševima svojih neprijatelja – što stvarnih, što izvikanih na sličan način kako se te večeri u Omišu izvikivalo imena Milanovića, Josipovića i Jovanovića – napunili komunisti. S brojnim konvertiranim komunistima u HDZ se preselila i njihova ratna i poratna revolucionarna spremnost na likvidacije. Gdje je tada bio Andrej Plenković? U Bruxellesu na svom prvom jednogodišnjem mandatu europarlamentarca, a opisanim skupom u Omišu već se bila zahuktavala kampanja za druge europarlamentarne izbore u Hrvatskoj, održane u svibnju 2014., na kojima je osvojio i drugi mandat. A kako je uopće osvojio prvi, na izborima koji su održani godinu dana ranije, nekoliko mjeseci prije nego što je Hrvatska i službeno postala članica EU? Na zajedničkoj listi, između ostalih, s Ružom Tomašić koja je, u zajedničkoj im kampanji, i to baš na još jednoj proslavi godišnjice još jednog HDZ-ova ogranka, izrekla čuvene rečenice: “Zašto naši branitelji sada leže tamo gdje leže? Radi ovoga? Radi toga da ne smijem reći tko je Hrvat? Radi toga da ne treba lopovu reći da je lopov, ili četniku reći da je četnik? Pa u kojoj državi živimo? Ja mislim da je ovo Hrvatska, a svi drugi su gosti u ovoj državi. Ako je ne vole, neka je napuste, ali neka je bar poštivaju.” Mediji će tada njene riječi slobodno, ali sasvim točno, sažeti u sintagmu: “Hrvatska je za Hrvate, svi ostali su gosti”.
Nikada se nitko iz HDZ-a, pa ni njegov vrišteći reformator Andrej Plenković, nije ispričao za godine i godine maltretiranja javnosti, sijanja mržnje, proglašavanja neistomišljenika i političkih protivnika neprijateljima i izdajnicima i poticanjem najprimitivnijih strasti. Srećom sve manje, ali žanju se još uvijek gorki plodovi tog sjemena, ne samo u verbalnom, nego i stvarnom nasilju. Osjetili su to na svojoj koži pojedini pripadnici pojedinih manjina. Andrej Plenković je oportunistički gradio karijeru na tako intoniranim kampanjama, a razni ispadi verbalnog i stvarnog nasilja događali su se i za njegova mandata na čelu HDZ-a i Vlade. Ponekad je on, ili češće netko od njegovih ministrica i ministara, znao reagirati uvijek jednom te istom floskulom: mi osuđujemo svaku vrstu nasilja. Nikada se nisu ispričali za onu sasvim konkretnu vrstu nasilja koje su sami poticali i kojem su sami pridonijeli. I uvijek su te reakcije službenički mlake. Dok napokon Andrej Plenković u veljači 2021. nije rekao odlučno ne!
“To nije šala. To se zove diskriminacija, rasizam. To je primitivizam kojem ja kažem ne. Ne!” Zgražao se premijer i predsjednik HDZ-a što je usamljen u osudi tog strašnog čina koji je stavio u ravan s genocidom nad Židovima i Srbima u NDH. Kojeg to čina? Jedne, ako ćemo pošteno, ni za koga opasne i prijeteće žvrljotine vlasnika riječkog kafića “Tri majmuna”. Ma hajte... Premijer Plenković sve se više ponaša kao da je premijer u zemlji s tri milijuna majmuna bez pameti i pamćenja. A što bi tek bilo, ili što će tek biti kada se jednom njegov vrišteće reformirani HDZ opet nađe u opoziciji, a zemljom zavladaju neprijatelji i izdajnici?
Baš mi se bluje od ovoga anti Hrvatskoga članka.