Svaki put kad se europska osovina Njemačka – Francuska aktivira oko zapadnog Balkana ili jugoistočne Europe, regije za koju ne postoji ni unutarnji ni vanjski konsenzus čak ni oko imena, na umu su im “strani” utjecaji, prvenstveno SAD, Turska i Rusija.
Kad osjete da te sile pokušavaju staviti šapu na balkanski rebus, kapilarno ili manje elegantno i očitije, Europa se sjeti da bi trebalo djelovati jer je najopasniji status quo – na površini mirno, ispod nje ključa. I jučerašnji sastanak na vrhu zemalja zapadnog Balkana i nekih EU država, na poziv njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, s temom stabilnosti i napretka regije, posebice pomicanje dijaloga između Srbije i Kosova s mrtve točke, može se promatrati u tom kontekstu.
Mnoge europske države, a posebno Hrvatska, s nezadovoljstvom primaju signale iz SAD-a da bi se pitanje Kosova i Srbije moglo, ako ne riješiti, onda ublažiti, razmjenom teritorija. Riječima američkih dužnosnika: “prilagodbom granica”. Iako se u jednom trenu činilo da bi možda i Njemačka mogla malo zažmiriti, to se ipak nije dogodilo.
Promjena granica između Srbije i Kosova predstavlja presedan i otvara put krojenju granica prema nacionalnim kriterijima što je, ako nekome treba podsjetnik – otvorilo put ratovima 90-ih godina prošlog stoljeća na području bivše Jugoslavije i izazvalo genocid te brojne ratne zločine.
Nije Europska unija slijepa i jako dobro zna da su granice ključna pitanja, koja se – ako ništa drugo – politički instrumentaliziraju i stvarno im je dosta toga da “uvoze” probleme, pa su i tako lani u Strategiji perspektive proširenja za zapadni Balkan naglasili kako se svi bilateralni, a među njima su i granični problemi, moraju riješiti. Ali kako? Prvo dogovorom, a onda – ne uspije li – arbitražom.
Tekst Strategije se, zna se to iz diplomatskih izvora, mijenjao do zadnjeg trenutka, države su lobirale – što se, uostalom, vidi i po tome što je – začudno, ali objašnjivo slovenskom inicijativom – u tekstu kao način rješavanja spora ostala samo arbitraža, ali ne i međunarodni sud. Isto tako, postoje dogovori i “dogovori” oko granice. Ako EU, a sada Francuska i Njemačka, žele biti kredibilne, takve si nepreciznosti i politikantstvo ne smiju dopustiti.
Putin u posjetu Beogradu
Koje naručene gluposti.Nek se dogovore i pomire. Ali mir ne odgovara onima koji nam sve prodaju od igle do lokomotive. Ako imamo mir proizvesti ćemo sami i onda globalisti nemaju kome prodavati