Zemlja u kojoj je vlast učinila sve što je mogla da bi se izbrisao svaki trag neslaganja i dobre stare dnevne politike ponovno vrije. Rusija nije na pragu revolucije niti je na pragu pobune protiv još uvijek realno popularnog režima Vladimira Putina, ali vlast je svejedno na nogama zbog prosvjeda građana koji su prošlog vikenda u više od stotinu gradova zagovarali puštanje na slobodu opozicionara Alekseja Navaljnog. Nova runda prosvjeda najavljena je i za danas, a na skorašnjem suđenju prijeti mu tri i pol godine zatvora u slučaju koji svi opisuju kao politički motiviran. Protiv njega se još vodi i krajnje bizarna parnica za vrijeđanje veterana Drugog svjetskog rata.
Navaljni je stari ruski buntovnik iako su mu samo 44 godine. Odvjetnik i istraživač korupcije već je dugo smetnja režimu. U kolovozu je otrovan novičokom, za što on optužuje direktno Putina. Već godinama, a posebno snažno posljednjih mjeseci, relativizira se krah posljednjih tragova demokracije u Rusiji. Jasno je vidljiv proruski politički cinizam koji ismijava mogućnost da bi moćni predsjednik kojeg podržava više od polovice zemlje mogao dati ubiti političara koji ima podršku jedva tri do pet posto Rusa.
No Navaljni je daleko od opozicijskog političara kako se on shvaća u Hrvatskoj. Djelomično zbog svojih slabosti, djelomično zbog stvarne popularnosti predsjednika, ali prije svega zbog medijskog i režimskog obrušavanja na opoziciju, Navaljni je mnogo više disident nego političar. Dakle, prije je kao Dražen Budiša u 1970-ima nego u 1990-ima. To je pozicija koju on ne želi nositi jer vjeruje da bi na fer izborima mogao pobijediti, ako ne samog Putina, onda barem njegovu nepopularnu stranku. Liberalnom portalu Meduza najbliži suradnik Navaljnog Leonid Volkov, također više puta uhićivan, rekao je da on nije disident, već želi stvoriti okupiti većinu u ruskom društvu i formirati vlast.
No, upravo je disidentska uloga ona koju Navaljni može igrati u ovom trenutku. Naime, ne može se kandidirati na izborima zbog presude za korupciju koju mu je sud politički odredio. Registracija stranke Rusija budućnosti odbijena mu je najmanje devet puta što znači da ne može ni na parlamentarne izbore koji se održavaju na jesen. Zatim je otrovan. Postoji velika mogućnost da će sljedeće tri godine provesti iza rešetaka. Zbog toga su ga neki u Rusiji usporedili s Andrejom Saharovom, disidentom iz sovjetskih vremena: Navaljni je iz Njemačke, u kojoj je živio kao slobodan čovjek, doletio u Rusiju u kojoj je iz zračne luke odveden u zatvor.
Same akcije protiv disidenta prvi su dio odgovora zašto je pogrešno njegovu ulogu gledati kao nevažnog političara koji se ne može izboriti u barem minimalno fer režimu. Drugi je dio slagalice šire postupanje režima koji jednostavno uhićuje sve aktiviste: žena u Arhangelsku nakratko je uhićena prošle srijede zato što je organizirala akciju u kojoj su aktivisti na snjegoviće stavili transparente protiv Putina.
Policajac koji je na internetu objavio poruku podrške Navaljnom dobio je otkaz. Na prosvjedima je uhićeno više od tri tisuće ljudi jer vlasti demonstracije jednostavno ne dozvoljavaju.
Treći, i daleko najvažniji razlog zašto ruski politički sustav ne pruža mogućnosti smjene vlasti jest što je eksplicitna politika režima i medija da ne dozvoljava alternative. Na parlamentarnim izborima samo četiri stranke imaju uvjete za ulazak u Dumu i sve su većinom ili potpuno lojalne Putinu. Mediji druge stranke ne shvaćaju ozbiljno, većini oporbenih nije ni dopušteno natjecati se. Mediji idu toliko daleko u obrani statusa quo da je u intervjuu na prokremaljskom RT-u (bivši Russia Today) 2018. sa Ksenijom Sobčak, koja je nastupala kao demokratska kandidatkinja protiv Putina, voditeljica intervju otvorila tvrdnjom da je “nakon 18 godina Putina na vlasti šansa za njegovu smjenu sve manja”. Zatim je Sobčakovu optužila za snobizam te joj na kraju intervjua nije htjela pružiti ruku. Voditeljica političarki!
U Rusiji politika postoji samo za one na vlasti. Smjena režima provedena je jednom u posljednjih stotinu godina, 1991., a s druge strane političari često po silasku s vlasti postaju potpuno nevažni. Mihail Gorbačov do 1991. bio je lider Sovjetskog Saveza, a na ruskim predsjedničkim izborima 1996. kao oporbeni kandidat dobio je podršku 0,5 posto birača.
Iako je pogrešno promatrati Navaljnog kao slabog političara, već mu mnogo bolje pristaje disidentska uloga, njegov je kapital nakon trovanja te posebno povratka u Rusiju znatno porastao. Nije ga više moguće ignorirati, što su mediji radili godinama, a predsjednik Putin još nikada javno nije izrekao njegovo ime. Od petka 22. siječnja do trenutka pisanja ovog teksta u samo tjedan dana portal spomenutog RT-a na engleskom jeziku objavio je točno 27 tekstova s imenom Alekseja Navaljnog u naslovu ili podnaslovu.
