Osnivanjem Povjerenstva za drugi pokušaj nabave borbene eskadrile, čini se, svi su zadovoljni. Vlada i Plenković jer dokazuju da ne odustaju, vojni vrh, MORH i ministar Krstičević zato što im je najviše stalo do eskadrile, a zadovoljni su i u SDP-u jer sudjeluju u procesu odlučivanja.
Zadaća je Povjerenstva da u maksimalno godinu dana potpiše ugovor s nekim od dobavljača borbenih zrakoplova, pa bili to američki F-16 ili švedski Gripeni. Kako do redovitih parlamentarnih izbora ima više od godine dana, ovaj bi posao sebi mogla pisati aktualna Vlada.
E, sad, hoće li Povjerenstvo uspjeti dovršiti posao, ovisi i o kompetentnosti članova. Prvo Povjerenstvo bilo je isključivo vojno. Sastav ovog drugog je sasvim drukčiji: ima 16 članova i ono je tzv. međuresorno i šaroliko. Osnovna ideja je bila da se Krstičeviću i MORH-u pridruže eksperti koji su možda falili u prvom sastavu, no kada je objavljena lista, izgleda da se otišlo u drugu krajnost. Vojska se čini potpuno gurnuta u stranu, premda je jedan od supredsjedatelja sposobni viceadmiral Hranj.
Tu su i dvojica pilota, Ninčević i šef HRZ-a Mikić, kao i Tretinjak, koji je bio pregovarač u prvom sastavu. I to je što se tiče vojske sve. Drugi supredsjedatelj Povjerenstva je diplomat, prijatelj i šef Plenkovićeva kabineta Frka-Petešić. Plenković je u Povjerenstvo stavio i “crnog labuda” Kopala, te zamjenicu glavne tajnice Vlade. Tu je i predsjedničin savjetnik te stručne osobe iz Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva i MVP-a. Sabor RH predstavljaju šef Odbora za obranu Dragovan (SDP) i HDZ-ovac Stričak, dakle, opet političari. Nije baš sasvim jasna poruka zašto su članovi Povjerenstva i sva tri šefa naših tajnih službi i institucija, Markić, Kinder i M. Čavlović. Vjerojatno je politika željela time i podići vrijednost i težinu Povjerenstva u očima javnosti i pokazati da u odabiru skupih zrakoplova neće biti muljanja.
Sastav Povjerenstva je sklopljen po tipičnom političkom obrascu, no svatko iskusniji odmah će primijetiti da i ovo Povjerenstvo ima već u startu isti defekt. Opet nije bilo mjesta za nekog znalca, iskusnog i dokazanog u vrijednim transakcijama i ozbiljnoj svjetskoj trgovini, što nabava borbene eskadrile, koja stoji 500 milijuna, možda i milijardu i pol dolara, svakako jest. Pitanje je tko je iz ovog sastava, da karikiram, imao prilike kupovati ili prodavati nešto skuplje od auta ili nekretnina? Uostalom, tko od svih njih u praksi zna parirati Lockheed Martinu ili SAAB-u?
Pa samo Lockheed Martin uprihodi godišnje novca u visini cijelog godišnjeg hrvatskog nacionalnog dohotka, oko 50 milijardi eura. Stariji su već zaboravili, a mlađi nisu ni čuli da je, primjerice, bivša država kupila od Amerikanaca tri širokotrupna DC-10, koji su otplaćivani šunkom i Yugom. Sad to zvuči smiješno, ali poanta je u tomu da su takav nevjerojatan i efikasan deal smislili trgovci, a ne političari. Ima li i sada prostora za slične barter poslove?
Trgovci su, dakle, ti koji moraju složiti elemente deala. Na državi je da se prvo odluči što kupuje, jedan ili 12 aviona, na tehničkim, odnosno stručnim osobama u vojsci je da kažu koje sposobnosti trebaju imati, gdje obučavati pilote, nabaviti rezervne dijelove, ministar financija kaže koliko se država može ispružiti, a onda nastupaju trgovci. No, kod nas politika sve određuje. U redu, ali zašto nisu postavili nekoga tko zna razgovarati s menadžerima LM-a ili SAAB-a jer te tvrtke nisu državne i ne razgovara tu država s državom, već su te kompanije države u državi. I prvo Povjerenstvo je s njima razgovaralo i sve se činilo uredno i jasno, a na kraju nas je LM “izradio” i blokirao deal s Izraelom.
Tko, dakle, dolazi u obzir kao trgovac koji bi odradio takav posao za državu – Davor Štern, Branko Roglić, Emil Tedeschi, bivši šef Coca-Cole Bruno Filipi... Istina, oni nemaju iskustva s oružjem, no trgovina je trgovina. Jest specifična, no i problemi s TPT-om su na kraju opet pitanje trgovine. Trgovci će napraviti najbolje što mogu, s tim da ih država nadzire da se ne bi zaigrali.
Spomenuti hrvatski trgovci kupovali su ne samo robu, nego i cijela postrojenja, rafinerije, pa kompanije u drugim zemljama i vrte poslove vrijedne milijarde. Trebamo ljude koji imaju iskustva u pregovorima u krupnom biznisu. Kada znamo kako je u prošlosti politika trgovala Inom ili bankama, gdje je Hrvatska zauvijek izgubila milijarde, zašto bismo vjerovali da će ovaj put trgovati dobro. I vic na kraju - ako nećete u Povjerenstvo uključiti poznate trgovce, pozovite barem Kuščevića, možda obrlati i Amerikance, pa MiG-21 “prenamijeni” u F-35.
steta da u komisiji nije jos i Nives Clzijus , Stipe Mesic , Pernar i Mara zvana Ingrid Anticevic .