Blistavi projekt Beograda na vodi, koji bi trebao čarobnim štapićem arapskih naftnih dolara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata srbijansku prijestolnicu pretvoriti u balkanski Dubai, prije nekog vremena je predstavljen upravo u Dubaiju, bio je ondje i tada još potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić. "Beograd će postati regionalni centar, bit ćemo zemlja koja privlači najviše turista i investitora u regiji", rekao je Vučić, koji glamurozni projekt, koji bi na obale Save u Beogradu trebao dovesti najskuplje jahte, gura već nekoliko godina i predstavlja ga kao ključnu polugu za modernizaciju Srbije.
Brojke od kojih se Srbima može zavrtjeti u glavi kažu da će novi beogradski kvart imati 1,85 milijuna četvornih metara, 5700 stanova, 2200 hotelskih soba, 12.700 mjesta za službenike u poslovnim prostorima! Prvo će biti uložene tri, a onda još pet milijardi eura! Iako se svi u Zagrebu kunu da gledaju samo na zapad, nekako se redovito događa da bivše republike bivše države prepisuju jedna od druge, pa eto i k nama velikog investitora i spasitelja 54-godišnjeg Mohammada bin Zayed Al Nahyana, princa Abu Dhabija koji u ove krajeve stiže u ime svog polubrata, Khalife bin Zayeda Al Nahyana, predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Prijestolonasljednik, koji je neka vrsta posljednjeg jugoslavenskog princa, jer rado je viđen gost koji najavljuje goleme investicije ne samo u Srbiji nego i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu, Hrvatskoj je obećao nevjerojatno jeftine kredite po koje će uskoro u Emirate otići ministar Boris Lalovac. Ima naznaka da bi i u Hrvatskoj – zar smo mi lošiji od prekodrinskih susjeda – princ prijestolonasljednik mogao graditi nešto tako velebno kao Beograd na vodi, i to u Zadru, možda "Zadar na moru"?
Početak gradnje odgođen
Šalu na stranu, arhitekti u Beogradu dižu svoj glas nekoliko godina nakon što je princ iz Emirata, prve arapske zemlje koja je priznala Kosovo, s Vučićem začeo ideju projekta "Belgrade Waterfront". Akademija arhitekata Srbije, u kojoj je i 17 sveučilišnih profesora, podsjetila je u petak na neke neugodne činjenice: generalnim urbanističkim planom predviđeno je da se na prostoru Beograda na vodi, središnjem dijelu Savskog amfiteatra, neposredno uz rijeku na desnoj obali, mora graditi pretežno za javnu namjenu, objekte ograničenog broja katova. A Waterfront bi u centru trebao imati Kulu Beograd visine 180 metara! 'Beograd na vodi potpuni je promašaj', uvjereni su arhitekti, jer se temelji na maketi kojoj se ne zna ni autor ni porijeklo, nema nijednog stručnjaka koji bi bio zastupnik te ideje, ne zna se tko stoji iza projekta koji bi trebao Beogradu dati novi identitet.
Arhitektura koja se nudi viđana je svuda po svijetu, nikakvog tu identiteta nema, tvrde arhitekti, upozoravajući da bi paralelno trebalo planirati i uređenje lijeve, a ne samo desne obale Save. No, pripreme za projekt su već počele, barem kad je riječ o onome što treba učiniti srpska strana, jer se neki infrastrukturni objekti već pripremaju, autobusne stanice, obilaznice, mostovi. Jesu li arhitekti koji traže hitno obustavljanje projekta samo uobičajeni mrzovoljni kritičari koji se ne raduju ničem novom i uvijek se jave kad se nešto uređuje, kao što su se javili i u Zagrebu kad se gradilo na Cvjetnom? Ili je zaista neobično da šeik gradi u Beogradu, koji ionako živi na svojim rijekama, luksuzni grad na vodi?
Kako god bilo, zasad nema naznaka da će projekt biti realiziran i, ako hoće, kad će to biti. Jer, dosad je Vučić najavljivao više puta početak radova, za veljaču ove godine primjerice, ti su rokovi prošli, pa su najavljeni novi, za ljeto. Međutim, pojavilo se i pitanje jesu li ugovori uopće sklopljeni. To pitanje postavili su krajem tjedna članovi jedne od nevladinih udruga kakve vječno nešto dodijavaju vizionarima. "Transparentnost Srbija" traži od vlade odgovor na pitanje zašto se stalno odgađa početak projekta Beograd na vodi te da objavi koji su ugovori potpisani. Zašto nije potpisan ugovor o javno-privatnom partnerstvu? Je li problem u tome što zemljište još nije otkupljeno ili postoje neka sporna pitanja između vlade i investitora, pitaju.
O raščišćavanju Savamale i Bare Venecije, zapuštenih dijelova Beograda na desnoj obali Save, govorilo se desetljećima, a sad je konačno počelo, stanari kućeraka dobivaju nove stanove, pa se čini da projekt ide prema realizaciji. Međutim, počelo se spekulirati o tome je li investicija isplativa, hoće li se u Srbiji naći dovoljno kupaca za tolike skupe stanove, ima li dovoljno ponude i potražnje za goleme šoping centre. Moglo bi se, naime, dogoditi da megalomanski beogradski projekt doživi sudbinu zagrebačkog šoping centra Cvjetno, koji nije polučio urbanistički uspjeh, što se nije ni očekivalo, izmakao mu je i komercijalni uspjeh, ali rupa u Varšavskoj i dalje nagrđuje pitomi centar Zagreba. Tako možda neumoljivi tržišni zakoni zaustave gradnju vodenog Beograda i ostave priliku Beograđanima da ispune snove urbanista i arhitekata o uređenju Save, gdje bi oni, umjesto jedan posto kako se sad planira, većinu objekata namijenili kulturi.
Iz Abu Dhabija je Srbija već dobila jako povoljne kredite pa se postavlja pitanje je li to naftni magnati olako rasipaju novac, dajući ga tako povoljno balkanskim državama? Ili ipak na neki drugi način dobivaju nešto zauzvrat. U Srbiji se pisalo o ulaganju tvrtke Al Dahra iz Emirata u poljoprivredu, o višedesetljetnim ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Sustavi za navodnjavanje, širenje riječnih luka, gradnja cargo centara, zapošljavanje brojnih ljudi. Sve to nabrajao je Vučić kao dobitke od poslovanja s Emiratima, čije tvrtke postaju većinski vlasnici osam srpskih poljoprivrednih kombinata.
U međuvremenu, realiziran je još jedan plan srbijansko-emiratske suradnje pa je JAT dobio novog suvlasnika 49 posto kompanije – Etihad Airways – i postao Air Serbia, koja je, objavljeno je ovih dana, već prestigla Croatia Airlines. Međutim, bivši savjetnik ministra ekonomije srbijanske vlade Dušan Pavlović tvrdi da je Srbija jamac za kredit koji je JAT dobio od Etihad Airwaysa pa će, ako Air Srbiji loše krene, državni proračun isplatiti 40 milijuna eura duga.
Čini se da naftni šeici ipak nisu tako nemarni prema naftnim dolarima, ma kako ih lako zarađivali, dok su narodi na Balkanu nešto nemarniji prema svom nasljeđu i prema onome što postavljaju kao temelje za budućnost. No, možda je u temelju velikog interesa naftnih šeika za balkanske države ipak samo oružje? Jer, Emirati su imali nešto neprilika nakon što su granate proizvedene u Švicarskoj dospjele u ruke pobunjenika u Siriji, pa bi možda bilo nešto lakše oružje nabavljati u državama gdje se njegova namjena neće previše istraživati.
Poslovi s oružjem
Kako god bilo, srbijanski ministar obrane upravo je ovih dana bio u posjetu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zemlji koja je među najvećim uvoznicima oružja na svijetu, a u tom prijateljstvu najveća je zvijezda srbijanski raketni sustav ALAS (Advanced Light Attack System) dometa 60 kilometara.
ALAS može uništiti bilo koji današnji model tenka i jako se svidio arapskim partnerima koji su rado viđeni gosti na svim zapadnim dvorovima, od Britanije do SAD-a, a tvrdi se i da zapravo na Balkanu djeluju kao izaslanici SAD-a i Izraela. Neobična mreža povezanosti i interesa ima još jednu zanimljivu kariku, tvrdi se da je arapske ulagače s balkanskim vođama povezao prognani Palestinac Mohammed Dahlan, čovjek koji, tvrde mediji, ima i crnogorsko državljanstvo, a u Srbiji je dobio orden. Palestinski predsjednik Mahmud Abas tvrdi da Dahlan, za koga se tvrdi i da je dobar s bivšim šefom CIA-e Georgeom Tenetom te da veze ima i u izraelskoj vojsci i Mossadu, u Crnoj Gori kupuje zemljište na obali novcem pronevjerenim iz palestinskih fondova.
Interesantno Arapi ulazu u Srbiju a ne u Bosnu? Sta bi Alija Izetbegovic rekao na ovo kada je pravio Bosansku Dzamahiriu 😃