Politički šef Pokreta 5 zvijezda (M5s), potpredsjednik talijanske vlade i ministar rada i ekonomskog razvitka Luigi Di Maio stao je ovog tjedna uz francuske prosvjednike “žute prsluke”. Na blogu M5s-a napisao je da ih prati od prvog dana prosvjedovanja ulicama Pariza, a zatim i drugih gradova i poziva ih da ne popuste. Di Maio se jako naljutio kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao da se talijanska vlada mora držati parametara i ne smije odlaziti u deficit, ali sad se on petlja u unutarfrancuske stvari. Nitko ne smije kritizirati poteze žuto-zelene vlade (M5s i Liga), ali Di Maio nimalo diplomatski ne samo što javno podupire nasilne prosvjede protiv Macrona već “žutim prslucima” nudi internetsku platformu Rousseau na kojoj svoje postove postavlja M5s. “Poslužite se Rousseauom”, poručio im je, kao da si oni ne znaju postaviti internetsku platformu. Službeni Pariz odgovorio je da bi bilo bolje da Di Maio počisti u svojoj kući i ne petlja se u tuđe stari. Di Maio je odmah na to uzvratio kako ni Macron nije bio blag prema Pokretu 5 zvijezda rekavši da je kao guba. Tako se stiglo do razine prepucavanja nestašnih dječaka.
Talijanski premijer Giuseppe Conte, koji je do sada bio lutka na koncu koji su povlačili Di Maio i čelnik Lige i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, sada kaže da čelnik M5s istupa kao predstavnik stranke, a ne vlade.
‘Narod nas je izabrao. Točka!’
Je li se to već ušlo u predizbornu kampanju za svibanjske europske izbore? Dvojica saveznika u vladi, Di Mateo i Salvini, suparnici su na tim izborima. Salvini želi okupiti suvereniste – nonsens je već u samom nazivu jer kako suverenisti mogu biti saveznici, a Di Maio razne prosvjedničke pokrete protiv vlada, što je također nonsens, jer Di Maio je potpredsjednik talijanske vlade, a želi prosvjedovati protiv establišmenta kojeg je ne samo postao dio već donosi mjere koje je pljuvao dok je bio u oporbi. Nedavno je potpisao ugovor o spašavanju jedne banke, CARIGE iz Genove, a spočitavao je vladi lijevog centra premijera Mattea Renzija da spašava bankare, a ne narod od bankara.
Došli smo do dva ključna problema Pokreta 5 zvijezda. Na vlasti ne mogu biti istodobno i oporba vlasti. Jedno je govoriti iz oporbe, a drugo je vladati. Birači M5s nezadovoljni su jer mnoga predizborna obećanja jednostavno nisu ostvariva. Nije se mogla, što su čelnici M5s-a obećavali, zaustaviti gradnja plinovoda iz Azerbajdžana do Italije, odnosno regije Apulije, nije se mogla zatvoriti tvornica čelika Ilva, nisu se mogla zatvoriti gradilišta autocesta itd., a i pitanje je kako će biti organiziran i raspodijeljen novac onima koji nemaju, a žele pronaći posao, odnosno reddito di cittadinanza (plaća samo zato što ste građanin Italije, ali bi je trebali dobiti i stranci koji su deset godina u Italiji). Mnogo je pitanja bez odgovora, pa Di Maio želi skrenuti pažnju na druge stvari, na “žute prsluke”, primjerice.
I Salvini i Di Maio krenuli su na europsku turneju okupljanja stranaka istomišljenika. Salvini suvereniste koje bi, ako ne srušili, a ono barem izmijenili EU, a Di Maio antisistemske prosvjednike. A, obojica su sastavni dio sistema, dakle žele pridobiti one koje bi bili protiv vlada, a oni su na vlasti. Besmislica za besmislicom.
I unutar samog pokreta M5S vlada zbunjenost. Na Silvestrovo je četvero njihovih parlamentaraca dobilo pismo da su izbačeni iz pokreta jer se nisu podredili stranačkim naredbama. M5s je pokret koji tvrdi da nije stranka, čak je i svoj pravilnik nazvao nestatut, a onda ako njihovi parlamentarci ne glasuju po naredbi stranke, bivaju iz nje izbačeni!? Izbačeni će dakako nastaviti biti parlamentarci, ali u mješovitoj skupini u kojoj se malo-pomalo skupljaju svi koji žele glasovati po svojoj savjesti, a ne po nalogu šefa stranke.
Da podsjetimo, M5s je nastao nakon vala prosvjeda koje je organizirao komičar Beppe Grillo s čuvenim usklikom “VaFa”, što u hrvatskoj verziji odgovara uzviku “marš u p.m.”. Grillo je zapravo bio glasonoša ideja Gianroberta Casaleggia, koji je imao svoju tvrtku za sajtove i malo čudne ideje o budućnosti, a prije svega zalagao se za tzv. izravnu demokraciju, odnosno da će se svi građani izjašnjavati klikovima na internetu i neće biti potrebni parlamenti i ostale institucije. Casaleggio je “otkrio” Grilla dok je ovaj držao monolog pred praznim kazalištem. Grillo je bio poznati komičar, ali je zbog nekih šala (dosta bezazlenih, primjerice kazao je kako je tadašnji premijer Craxi otišao u posjet Kini državnim zrakoplovom punim prijatelja) pao u televizijsku nemilost. A, kad nisi na TV-u, ne postojiš, ako nisi jako dobar ili znaš privući gledatelje u kazalište. Dakle, Casaleggio je zaboravljenom Grillu dao šansu. S uputom “govori stvari koje ti ja kažem, ono što ja zamišljam” itd., Grillo je počeo govoriti o nepotrebnosti tolike ambalaže, o bankama koje kamatare jadne ljude, o tome kako ne treba graditi brzu prugu i tunel između Francuske i Italije (“pa valjda mozzarella ne treba putovati 300 km na sat”, govorio je i ljudi su se smijali jer je doskočica zgodna, ali je stvarnost drukčija), pa do toga da farmaceutska industrija nameće cjepiva itd. Ljudi su ga dolazili gledati jer je znao dobro predstaviti neke (Casaleggiove) misli. Onda je pokrenuo blog koji je vodila tvrtka Casaleggio Associati i zarađivala na klikovima. Sada ta tvrtka vodi platformu Rousseau. Dakle, jedna privatna tvrtka, kojoj je sada na čelu Davide, sin sad već pokojnog Ginaroberta Casaleggia, upravlja jednom strankom. Za Grilla su se prilijepili razni mrzitelji banaka, industrija, vlakova, farmaceutskih kompanija itd., zapravo oni koji su ostali siročad nakon smrti Komunističke partije i komunizma kao ideje. Kao što u ono vrijeme nitko nije smio biti ljevije od KP, tako sada nitko ne smije, pa evo ni u Europi, odnosno Francuskoj, biti veći prosvjednik od M5s. Samo M5s zna kako prosvjedovati i protiv čega.
Bilo je dosta nezadovoljnika u Italiji ako je M5s, u kojem su čelnici ne samo bez političkog nego i radnog iskustva, dobili čak 30 posto glasova u proljeće 2018. Govorili su kako su svi građani jednako vrijedni. Onda su zasjeli na vlasti pa su među jednakima neki postali puno “jednakiji”, kao u Orwellovoj “Životinjskoj farmi”. Ne samo što su si zamislili da su iznad nekih osoba, već su se ponašali i kao da su iznad institucija. Tako je Di Maio kazao kako će zatražiti “impeachment”, smjenu šefa države Sergia Mattarelle, koji nije htio prihvatiti Savonu za ministra ekonomije. Onda je vidio da je predložio glupost pa se povukao. Svi koji na bilo koji način kritiziraju neke mjere aktualne talijanske vlade ili M5s-a praktički su neprijatelji naroda. Jer, “nas je narod izabrao”, kažu.
Di Maio je državni proračun nazvao proračunom za narod. Sve što on načini je za narod. A, jedan najobičniji zakon kojim se malo popravljaju prethodni, odnosno pojednostavljuje se fiskalna prijava (tek treba vidjeti učinak), zaustavlja se delokalizacija (vidjet će se kako), najavljuje se borba protiv prekarijata te se zabranjuje reklamiranje igara, nazvao je “zakon dostojanstva”. “Vratili smo narodu dostojanstvo!”, klicao je Di Maio. Zakonom o zabrani reklamiranja igara na sreću narodu se vraća dostojanstvo!? Još jedan poklič bio je “Ukinuli smo siromaštvo!” Da barem jesu, ali zakonom se ne ukida siromaštvo. Možda se u diktaturi može zabraniti siromašnima da kažu u kakvu stanju žive, pa onda više nema siromaštva, ali donošenjem jednog zakona čije su posljedice upitne i koji bi mogao koštati mlade naraštaje, pa se morao i mijenjati jer nije ulazio, i još uvijek ne ulazi, u europarametre, ne ukida se siromaštvo. Možda se čine nesvjesno, ali svi ti primjeri podsjećaju na fašističke diktature. Di Maio i njegovi su, kao i Mussolini, izašli na balkon vladine palače i slavili ono što su nekoliko dana poslije morali povući. Ali, tko mari kad se i dalje govori da je ukinuto siromaštvo. Oko pet milijuna Talijana koji su živjeli ispod granice siromaštva preko noći su jednim zakonom žuto-zelene vlade postali bogati. “Ukinuli smo korupciju!”, još je jedan od pokliča talijanske vlade koja svaki dan izmisli neki slogan i onda uvjerava “narod” da se on i provodi. Zakon koji je malo stroži od dosadašnjeg zasigurno nije ukinuo korupciju, ali parlamentarci M5s su se poredali ispred zgrade parlamenta s natpisima “Bye-bye, korumpirani”. Ako neki medij kritizira donesene zakone, onda Di Maio priželjkuje smrt tom mediju. A vlada priprema i mjere kojima će se otežati život novinama. Posebno je kivan na list Repubblicu koji etiketira kao glasilo Demokratske stranke (bivšeg čelnika Renzija) premda taj list nije ni na koji način povezan s tom strankom. Kritizira M5s, ali je kritizirao i prijašnje vlade, pa i Renzijevu. Samo oni listovi, a ima ih jako malo, odnosno uglavnom Fatto Quotidiano, naklonjeni su M5s-u, koji ne pišu loše o vladi su “pošteni”. I to podsjeća na podjelu pošteni i nepošteni intelektualci, odnosno oni koji su bili uz Titov KP i oni koji su bili sumnjičavi kako bi trebao biti svaki intelektualac.
Parlamentarci! Sve osobe koje su se na listama M5s kandidirale i ušle u parlament morale su potpisati vjernost stranci, odnosno da će glasovati kako im Di Maio kaže, a neposluh se plaća ne samo izbacivanjem iz stranke već i novčanom kaznom od sto tisuća eura. Dakle, 31. prosinca su iz M5s-a izbačeni parlamentarci Gregorio De Falco, Saverio De Bonis, Giulia Moi i Marco Valli. De Falco je bivši lučki kapetan koji je Schettinu, zapovjedniku broda Concordia koji je udario u podmorski greben i počeo tonuti, vikao da se vrati na brod. Sada De Falco nije htio glasovati za povjerenje vladi kad se donosio zakon o sigurnosti. To je zakon koji je forsirao Salvini i kojim se izbjeglicama otežava boravak u Italiji, ali i talijanskoj državi, samim time da ima kontrolu nad njima, te koji je ocijenjen kao nehuman. Zakon ne samo da se ne sviđa brojnim biračima M5s-a, nego nikakav sličan nije bio ni u njihovu predizbornom programu. Ali, Di Maio je prihvatio Salvinijev zakon radi mira u vladi. De Falco nije glasovao za taj zakon i izbačen je iz partije zbog neposluha.
“Tviterske” stranke
Hoće li parlamentarci biti izbačeni ili ne, odlučivalo je fantomsko vijeće “poštenih ljudi” (Probiviri, naziv na latinskom) stranke petozvjezdaša. Neposlušni parlamentarci prekršili su “etičko pravilo” stranke. De Falco je najavio žalbu jer je protuustavno stranački prisiliti neku osobu da glasa po stranačkoj naredbi ako je ono za što se glasuje protiv uvjerenja parlamentarca. I sama činjenica da se potpisom na neki dokument prisiljava člana na posluh stranci nije u skladu s ustavom. Navodno već ima 18 zastupnika i 19 senatora koji namjeravaju napustiti M5s jer smatraju da program koji Di Maio vodi sa Salvinijem nije koherentan “izvornim idealima” pokreta petozvjezdaša. U zastupnički dom ušla su 222 petozvjezdaša od 630 zastupnika, a u senat ih je ušlo 109 od ukupno 315 senatora.
A ne smije se kritizirati ni loše upravljanje Rimom petozvjezdaške gradonačelnice Virginije Raggi, jer ona jadna ne može popraviti sve strahote koje su ostavili prijašnji gradonačelnici. Ali u tri godine nije učinila ništa. To što je smeće svugdje, što su ulice pune rupa (petozvjezdaši u vladi htjeli su joj pomoći tako da pošalju vojsku da krpa ulice, pa im je rastumačeno da vojska ima drugu zadaću i onda su nevoljko odustali), što javni prijevoz ne vrijedi, nikome ništa. Na blogu M5s-a objavljuju se tekstovi da je Rim, od kada njime vlada Raggi, postao predivan. Tko govori suprotno, narodni je neprijatelj. Jer, petozvjezdaška je vlada naroda pa su kritičari automatski protiv naroda.
Novinar Andrea Scanzi, koji piše za Fatto Quotidiano, pa je i branio M5s, odnosno njihove namjere da promijene nešto u Italiji, da smanje korupciju, da političari budu pošteni itd., sada kaže kako je Grillo i dalje komičar, premda je političar, njegove doskočice petozvjezdaši bi pretvorili u zakone te je tzv. jamac pokreta, odnosno ako netko skrene on će ga staviti na pravi put. M5s ima praktički unutarnju diktaturu. Kao glasuju o nekoj osobi, a ako se ona ne sviđa Grillu, onda on izabere drugoga, po njegovu mišljenju boljega. Taj unutarstranački – oni svoj pokret ustvari ne nazivaju strankom – način odlučivanja bi Grillovi sljedbenici htjeli primijeniti i u državi. Ako Di Maio kaže da je nešto u redu, onda će svi kao papige to ponavljati. Drugi dan će se vidjeti da to nije baš tako, onda će svi ponavljati kako su drugi pogrešno shvatili riječi njihova nepogrešivog čelnika.
– Nije nikada postojala unutarnja demokracija u pokretu M5s. Parola “jedan vrijedi za jednoga” nije nikada provedena. Sve odlučuju Grillo i Casaleggio. Tako je i nezamislivo da Di Maio vrijedi kao neki obični član M5s. Kada bi postojalo pravilo da jedan vrijedi za jednoga (odnosno, da osoba na položaju ne vrijedi više od običnog građanina), Di Maio bi već odavno bio izbačen – drži Scanzi.
Svoju vladu su Liga i M5s nazvali “vlada promjena”. Zapravo živimo u vrijeme slogana. Nije bitno je li se nešto učinilo, već je bitno kako si nazvao nešto, premda nisi učinio ništa. Di Maio i Salvini ne upravljaju, već “tvitaju” ili “fejsbukiraju”. Pa tako dolaze i u koliziju, jer ne zna jedan što će drugi napisati. Tako je Di Maio napisao da će Italija prihvatiti žene i djecu s broda koji više od dva tjedna s izbjeglicama na njemu pluta Sredozemljem, a onda ga je, dakako, preko Twittera, demantirao Salvini kazavši kako on odlučuje hoće li netko ući u Italiju ili ne. Ako Donald Trump može upravljati SAD-om preko Twittera, zašto ne bi mogli Di Maio i Salvini upravljati Italijom. Uostalom svi smo na društvenim mrežama. A, parlament i institucije su tu da prate Twitter i ravnaju se prema “cvrkutima” jer u suprotnom bivaju izbačeni iz “tviterske” stranke.
Ne zna čovjek da li da se divi ili gnuša, koliki je trud uložen u pisanje o talijanskoj "populističkoj diktaturi" od strane osobe koja je bila aktivna u jednoj drugoj diktaturi, kojoj nikad nije uputila ni riječ kritike, jer tadaa ne bi mogla biti "dopisnik iz...". Mislim da je ovo moje zadnje otvaranje članka potpisanog od ovog autora.