Vidjeli kako radnici Uljanika marširaju Zagrebom, pa se u ličkom HDZ-u upalila lampica. A zašto, pomislio je Darko Milinović, ne bismo i mi sjeli u autobuse, pa lijepo za Zagreb? Zar smo mi manje vrijedni!? Ličkim HDZ-ovcima, doduše, ne kasni plaća. Ima ih po javnim poduzećima, gradskim i općinskim upravama u kojima su primanja redovna jer ne ovise o isporučenim brodovima. U ličkom HDZ-u bore se za pravo na izbore na kojima bi pobijedio Milinović. Smatrajući da su im stranačka prava uskraćena, odlučili su se na prosvjed protiv čelništva stranke.
Nezgodno je to što, za razliku od radnika Uljanika, u ličkom HDZ-u nemaju sindikalnog povjerenika. Pregledali su popis oko 600 sindikata, koliko ih djeluje u državi, no nisu pronašli ni jedan u koji bi mogli upasti. Preko Sindikata državnih i lokalnih službenika ne bi rado išli da ne izazovu bijes preosjetljive javnosti koja bi ih sigurno pitala zašto prosvjeduju u uredovno vrijeme.
- Šefe, a da probamo preko Sindikata prometa i veza? Voziti znamo, a ni povlačenje veza nije nam strano, hahaha - dobacio bi neki šaljivdžija iz ogranka. A da su bili pametniji, mogli su se lijepo ugledati na kolege iz SDP-a koji su još prošle godine osnovali svoju podružnicu unutar Novog sindikata.
Bilo je to, podsjetimo, kad su se u toj stranci dijelili otkazi jer im je ponestalo novca za plaće. Nije poznato je li u međuvremenu pomoć zatražio i Davor Bernardić, kojem također visi radno mjesto. Hrvatska, dakle, ima oko 600 sindikata, no obično se eksponiraju sindikalni celebrityji poput MC Vilima Ribića i Krešimira Severa, no postoji i na stotine manje poznatih. Većina ih je vezana uz javna poduzeća i službe, u kojima plaće ne kasne još, poput vlakovođa, poštara, učitelja...
Postoji i Sindikat diplomiranih i upravnih pravnika zaposlenih na provedbi propisa mirovinskog osiguranja u Hrvatskom zavodu. U javnom sektoru u sindikatima je, prema nekim procjenama, 70-ak posto zaposlenih, a u privatnim poduzećima tek 20 do 35 posto. U onima u vlasništvu stranih kompanija i manje, ako je sindikaliziranje uopće dopušteno. Postoje čak i tajni članovi, kako zovu one koji se boje javno istupati u strahu od neproduljenja ugovora na određeno i mobinga.
Kakva je, zapravo, danas doista moć sindikata u Hrvatskoj? Prije 10, 15 godina ni oni nisu uspjeli spasiti građevinarce i tekstilce u Međimurju, pa je tisuću radnika šaptom završilo na ulici (danas tvrtke iz Međimurja zovu brodograđane iz Pule da dođu raditi u Međimurje jer im nedostaje radnika). U Uljaniku je bilo razmirica oko toga koji je sindikat glavni, je li to Jadranski sindikat ili Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije? Tu je i Sindikat metalaca. Neki su bili za štrajk, neki nisu.
A razjedinjenost slabi. Zna to dobro i Milinović koji je sve svoje strpao autobuse, pa drito za Zagreb. Ne bismo se iznenadili da se u registru pojavi i 601. – Sindikat ugroženih ličkih HDZ-ovaca. Hoće li i SDP-ovci na ulice? Čisti politički nadrealizam. Činovnicima u Bruxellesu ovo što se događa u Hrvatskoj vjerojatno i izgleda nadrealno, no svakako atraktivno. Moraju priznati: s tim Hrvatima nikad nije dosadno!
Kako bezvezan tekst, uf