Kada se pogleda što je sve u svojoj političkoj karijeri bila Milanka Opačić, ispadne da je bila gotovo sve što se moglo biti izuzev onih najviših funkcija, predsjednice stranke, premijerke, predsjednice države i šefice Sabora. U vodstvu SDP-a bila je nekoliko puta, a više je puta birana i za potpredsjednicu stranke, godinama je bila članica Glavnog odbora.
U Sabor je prvi put ušla 1992. godine, da bi od 2000. godine bila birana u svaki saziv. Zahvaljujući stranci, bila je i ministrica socijalne politike i mladih u Vladi Zorana Milanovića, potpredsjednica iste te Vlade i na kraju potpredsjednica Sabora. Drugim riječima, bila je jedno od prepoznatljivijih lica Partije.
Funkcije joj, istina, nisu stizale proporcionalno rezultatima, a kako stvari stoje, kada je politika u pitanju, moglo bi joj se dogoditi da je se najviše pamti po zadnjem transferu – odlasku iz stranke, koja na njoj nije štedjela, u nezavisne i činjenici da se sad, kad na Iblerovu "Ne cvijeta cvijeće", za što je i sama dobrim dijelom kriva, skrasila u Klubu bivšeg kolege Milana Bandića za "buketić".
Zbog čega je "neodoljivi Milan Bandić", koji je na zadnjim parlamentarnim izborima osvojio tek jedan mandat, u saborskom klubu skočio na 11 "veličanstvenih".
Bit će, kazala je Opačić, i dalje nezavisna zastupnica koja će glasati od Vladina projekta do projekta. Naravno, za one koji su dobri za građane. Na točan odgovor zašto je odabrala baš Bandića, a ne bilo koji drugi oporbeni klub ili potencijalni novi klub koji bi se dao oformiti s obzirom na to da u Saboru nikad nije bilo više nezavisnih zastupnika, u ovom će trenutku javnost morati pričekati. Vjerojatno ne predugo.
Dug 18 tisuća kuna
– Samo znam da sam ja s Milankom Opačić krenuo 1991. godine s Peščenice. Da sam je kao malu djevojčicu, prekrasnu, primio u tadašnju stranku i da sam s pokojnim Ivicom Račanom, Milankom i još nekoliko ljudi gradio hrvatsku socijaldemokraciju, što mi služi na ponos – objasnio je novu akviziciju Milan Bandić.
Istina, Milanka Opačić u politiku je krenula 1991. godine upravo s Peščenice, kao i Milan Bandić. "Pala" je pod Peščenicu jer je u blizini živjela s roditeljima, na Donjim Sveticama.
Rodila se 1968. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu i potom Centar za kulturu i umjetnost nakon čega se upisala na Fakultet političkih znanosti. U SDP se i učlanila kao apsolventica s 23 godine.
– Nismo se mi previše družili jer je ona malo dolazila u stranku. Sjećam se da nije baš plaćala članarinu pa bi joj otac znao doći i platiti umjesto nje – kaže Ivan Šikić, bivši SDP-ov dugogodišnji zastupnik zagrebačke Gradske skupštine poznat i kao Bandićev "politički otac".
S neplaćenom je članarinom i izišla iz stranke. Ostavila je dug od 18 tisuća kuna koji, kako je sama kazala, nema namjeru platiti jer je "odradila svoje za SDP".
Nešto bolje od Ivana Šikića pamti je zagrebački SDP-ovac Ivo Jelušić, danas član vodstva SDP-a.
– Jednog se dana samo pojavila u stranci. U to vrijeme svi su od nas skoro pa bježali. Savez komunista 1989. godine imao je 60 tisuća članova, a 1992. godine svega nekoliko stotina. I tada dolazi Milanka, mlada, zgodna cura od 23 godine i kaže da hoće biti članica. A mi deficitarni u svemu. Niti imamo mladih, niti žena, niti pripadnika srpske nacionalne manjine. Dakle, ona se u sve to savršeno uklopila. Jasno je da je imala dosta sreće – kaže Jelušić.
Nikada nije, dodaje Jelušić, bila čovjek terena i to se odmah vidjelo. Nije ta, kaže, obilazila gradske ogranke, dolazila na stranačke sastanke, sjedila i razgovarala s običnim, malim članovima.
– Čim se vinula u visoku politiku, prestala je zapravo kontaktirati s članstvom – kaže Jelušić i dodaje kako ga je, iako je znao da gleda samo sebe, ipak iznenadila odlukom da prijeđe u klub Bandiću s obzirom na sve što je o njemu prije govorila.
A u visoku se politiku Milanka Opačić vinula doslovce čim je u politiku i ušla. Kao pripadnica srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj izabrana je u Zastupnički dom Sabora već 1992. godine, dakle godinu dana nakon što je dobila svoju člansku iskaznicu.
Bivši SDP-ovac Zdravko Tomac, koji joj je bio i profesor na fakultetu, a koji ju je i dočekao u SDP-u u Saboru, kaže da Milanku Opačić pamti iz tih godina po jednoj jako dobroj stvari zbog koje je, kaže, tih ratnih godina i stekla poziciju kod lijevih birača.
– Radilo se o slučajevima upadanja u stanove u kojima su živjeli Srbi i njihovim deložacijama. Milanka je išla na lice mjesta to sprečavati i borila se za te ljude. Ona je išla na deložacije puno prije nego što ih je otkrio Živi zid – prisjeća se Tomac. Bila je, dodaje, i jako privržena tadašnjem šefu SDP-a Ivici Račanu, a on je u nju, kaže, imao povjerenja.
– U tim teškim vremenima, kada su SDP napuštali mnogi zastupnici i članovi i odlazili u četnike, ona je stala na pravu stranu. Ja sam bio taj koji je predložio Milanku Opačić da ide na više mjesto na listu i da uđe u Sabor jer sam smatrao da je hrvatska socijaldemokratkinja, a ne samo srpske nacionalnosti. U mnogim se stvarima s Milankom Opačić nisam slagao, ali u tim presudnim stvarima ona je za mene bila na pravoj strani, na strani Račanove politike koja je postala hrvatska politika kada se suočio s
balvanima – kaže Tomac.
Usvojila djevojčicu
Inače, Milanki Opačić jako je malo nedostajalo da u Sabor uđe i 1995. godine. Bila je deveta na listi, a u parlament je s njene liste te godine ušlo osmero zastupnika. Tada je postala tajnica Kluba zastupnika SDP-a na čijem je čelu bio današnji sudac Ustavnog suda Mato Arlović.
Tu je, govori nam jedan dugogodišnji SDP-ov saborski zastupnik, upravo Milanka Opačić iznijela velik dio posla koji se u jednom klubu mora obaviti, dokazala se i u konačnici ponovno izborila za sebe. Račan ju je opet stavio na izbornu listu te je 2000. godine osvojila saborski mandat, kao uostalom i 2003. godine. Kao zastupnica najviše se zalagala za poštivanje ženskih i dječjih prava, a 2003. godine i vlastitim primjerom pokazala je ono o čemu je za govornicom i govorila. Te je godine postala samohrana majka. Posvojila je djevojčicu Lanu iz doma u Nazorovoj.
– Kad sam sredila košmar u glavi nakon prvog odlaska u Nazorovu, odlučila sam dolaziti i igrati se s djecom. Tako sam upoznala Lanu koja je tad imala nešto više od dvije godine. U početku smo se igrale same u parku, a kad smo se malo bolje upoznale, vodila sam je preko vikenda u grad u šetnju. Mislim da smo se izabrale međusobno i da je s djecom isto kao i s odraslima: proradi neka kemija, nađete se zajedno i uvučete jedno drugome pod kožu. Dogodio se osjećaj međusobnog pripadanja. Na neki način Lana me nagovorila da je posvojim – kazala je tada za Nacional Milanka Opačić.
Pravi "procvat" karijere Opačić doživljava za vrijeme dok je na čelu SDP-a Zoran Milanović iako na unutarstranačkim izborima 2007. godine, nakon smrti ivice Račana, Opačić nije bila na njegovoj strani, već je na stranačkim izborima za šefa stranke podržavala Tonina Piculu, kao, uostalom, i većina tadašnjeg stranačkog establišmenta.
Nakon SDP-ove pobjede na parlamentarnim izborima u prosincu 2011. godine Opačić ulazi u Vladu. Postaje potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, a mandat joj obilježavaju vrludanja, krivi potezi, rušenje Obiteljskog zakona na Ustavnom sudu, do tada neviđena kadrovska politika te urbana legenda da nije nikome dopuštala da se s njom vozi u liftu zgrade Ministarstva. Ništa nije učinila ni da se ratificira famozna Istanbulska konvencija iako joj je zapravo stajala “u ladici” zbog čega su je svojedobno s tiskovne konferencije prozivali HDZ-ovci Josipa Rimac i Miro Kovač.
Bilo je tu i modnih eskapada, a za jedne takve i uslikana je u Dubrovniku u ponoćnoj kupnji u luksuznoj trgovinu u društvu generala Ivana Čermaka i Lynn Montgomery, supruge bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj i Srbiji.
Zamjenica Milanoviću
U srpnju 2013. godine napustio ju je njen zamjenik u ministarstvu zadužen za socijalnu skrb Darko Ledinski. Danas bez ustručavanja Ledinski kaže da je iskustvo rada s Milankom Opačić bila kap koja je prelila čašu, zbog čega je odlučio i otići, prvo iz Ministarstva, a potom i iz aktivne politike.
– A što da vam kažem. Gledam što se događa i mogu samo kazati da je pravda spora, ali dostižna. I da se odlaskom Opačić iz SDP-a mojoj stranci konačno nešto i dobro dogodilo – kaže Ledinski. Da joj bude zamjenik, zamolio ga je, kaže, Zoran Milanović koji je, tvrdi Ledinski, Opačić postavio za ministricu i potpredsjednicu Vlade iako ni sam o njoj nije imao visoko mišljenje.
– Ja osobno Milanku Opačić nisam poznavao, tek iz viđenja. Ali sam brzo ostao potpuno zaprepašten njezinom nestručnošću, neznanjem i odnosom prema čovjeku. To je žena koja se bojala donositi odluke jer je znala da odluka može biti i dobra i loša, a ako bude loša, da će snositi posljedice. Potpuni oportunist, osoba koju s obzirom na razmišljanja, navike, stil života… nikako nisam mogao povezati sa socijaldemokracijom – kaže Ledinski koji se, nakon što je podnio ostavku, vratio u Sabor gdje do kraja mandata doslovce nije izustio ni riječ da ne našteti stranci, ali i iz protesta.
Zoran Milanović prema Opačić je bio "darežljiv" i nakon gubitka izbora. Postavio ju je za potpredsjednicu Sabora što je pozicija na kojoj se održala dok novi šef stranke Davor Bernardić nije to mjesto dodijelio svom rivalu Siniši Hajdašu Dončiću nadajući se da će tako "kupiti" nešto mira u stranci. U svibnju 2017. godine, kada se Vlada klimala zbog Agrokora, govorila je kako se nada da Vlada neće pasti, a do zadnjeg trenutka bilo je upitno i hoće li se pojaviti u Saboru i glasati za opoziv HDZ-ova ministra financija Zdravka Marića. Pravdala se da joj majka taj tjedan ide na operaciju i da se mora za nju brinuti. Na kraju je došla i glasala za opoziv, a Vladu, Marića, Opačić, neke druge SDP-ovce i u konačnici samoga sebe spasio je Tomislav Saucha.
>> Pogledajte što je Milan Bandić rekao o otpisu dugova
Kako je novinarki promaklo da je bila tajnica Jovanu Raškoviću u SDS-u, vođi pobubjenih Srba u Hrvatskoj i političkom mentoru Radovana Karadžića?