U osvit obilježavanja vukovarske tragedije, razgovaramo s Predragom Fredom Matićem, europarlamentarcem iz redova SDP-a i članom predsjedništva stranke, ali i vukovarskim braniteljem i logorašem srpskih logora koji 18. studenoga svake godine dočekuje pomiješanih osjećaja. Također, zanimalo nas je i što bivši ministar branitelja u Vladi Zorana Milanovića misli o politici aktualnog predsjednika Republike, o svom novom stranačkom šefu Peđi Grbinu, o radikalizmu u društvu, o incidentu ispred Banskih dvora i pomirbenoj retorici premijera Andreja Plenkovića.
Neki je dan svečano otvoren obnovljeni vukovarski Vodotoranj. Što vam to, kao vukovarskom branitelju i logorašu, znači?
Vodotoranj je najveći simbol Vukovara, a samim time, tako reprezentativan, lijep i moćan, simbol Domovinskog rata jer se, pogođen sa 640 granata, održao na samoj granici, i još na uzvisini. Baš sam radostan i ponosan što je obnovljen i otvoren. Međutim, moram podsjetiti javnost na 2014., kada sam kao ministar branitelja osnivao Memorijalni centar Domovinskog rata, u čijem je sastavu trebao biti i Vodotoranj. Međutim, gradonačelnik Ivan Penava tada je odbio našu suradnju iako ga je trebao predati nama i Vodotoranj bi već davno bio obnovljen, već bi tri godine radio. Politikantstvo je dovelo do toga da je otvoren tek sada, ali dobro da je uopće otvoren.
>> FOTO Vukovarski vodotoranj u novom ruhu
Jeste li i vi skloni teoriji prema kojoj je uobičajeni šušur pa i izravni prijenos otvaranja izostao zbog toga što ondje na vlasti više nije HDZ nego njegov dojučerašnji član, danas oponent Ivan Penava?
To je jasno kao dan. Da je ondje HDZ na vlasti i da je Penava HDZ-ov gradonačelnik, ondje bi se naslikala cijela bulumenta, bio bi tamo kompletan Sabor i Vlada i svi viđeniji HDZ-ovci, ali ovako je to prešlo u nečiju poluprivatnu zabavu. Na žalost, na način kako je to otvoreno vidi se politizacija i s Penavine strane koji je to otvorio kao “one man show” i s druge strane HDZ-a koji je to bojkotirao ili nije ni pozvan, tko će ga znati. Žao mi je zbog toga jer ironično zvuči da je Vodotoranj simbol zajedništva, vidi se kakvog.
Hoćete li ove godine u Kolonu sjećanja?
Još razmišljam. Jedan od razloga zašto bih išao su uspomene, puno njih, i onda to vrijeme provedeno u hodnji od bolnice do groblja stvarno iskoristim za prisjećanje na te dane, prije svega na ljude kojih više nema, a s druge strane su sjećanja na 2013. kad su Karamarko i stožeraši s dvije kolone uništili smisao te vukovarske hodnje. K tome, sjećam se kako je prošle godine skupina HOS-ovaca u koloni iza mene vikala da su oni Franjini ustaše. Vukovar je mjesto komemoracije, a Knin je mjesto slavlja. Deračina, pijanke i veselje, čak i ono najkulturnije, nemaju mjesta u Vukovaru, a vriska i cika namijenjena je Kninu, ondje se može popiti, tamo se mogu okrenuti janjci uz cestu, ali ne u Vukovaru. Šatoraši, stožeraši, Karamarko i HDZ stvarno su se jako potrudili da mi ogade sve to, pa iako su u dobrom dijelu u tome i uspjeli, ne mogu oni meni ogaditi Vukovar, on je moj, jači sam od njih, ali ih barem 18. studenoga ne moram gledati.
Sviđa li vam se smjer u kojem se Vukovar razvija?
Žao mi je što je taj grad za kojeg sam se sa svojim prijateljima borio, za koji sam robijao, u kojem su mnogi ostavili svoje živote, materijalno obnovljen, ali odnosi među ljudima nisu. Kao ni gospodarstvo, kao što nisu pošteno svedeni ni računi i to opterećenje stoji. Ivan Penava u svojim apelima zbog neprocesuiranja ratnih zločina ne govori neistine, međutim, njegov način, ta agresivnost kojom izražava svoje nezadovoljstvo, nije priča 21. stoljeća. Svoje stavove izražava staljinistički, a za 21. stoljeće je uz emocije potrebno imati puno više takta, razumijevanja i smisla i na taj se način može lakše doći do rezultata. To o čemu on govori nije daleko od istine i u mnogim stvarima ga podržavam. Na prošlogodišnjem skupu kojim je želio potaknuti problem rješavanja ratnih zločina govorilo je četiri ili pet Hrvata, ali da je bio iskren, trebao je ondje biti i jedan Srbin koji je trebao iznijeti svoju tužnu priču da se vidi kako su stradali i ovi drugi, ne u istom omjeru i razmjeru, jasno, ali bez priznavanja i prihvaćanja tuđe žrtve, ne možemo dalje. I to nije izjednačavanje žrtve, kako to Penava agresivno govori, nego dapače time još više ističeš i svoju žrtvu jer je deseterostruko veća. Ali mi njihove žrtve brišemo i time dobivamo još veći otpor. Ja i Srbima u Vukovaru kažem: o svemu možemo razgovarati, osim o ratnim zločinima. Krivci za Ovčaru ne mogu sa mnom razgovarati, samo sa sudom. Ali ne trebamo teške riječi, dovoljno je reći agresor ili neprijatelj, ne treba se govoriti o “četniku s krvavom kamom u ustima”, čemu to?
S obzirom na razmirice na relaciji Penava – HDZ, je li moguć scenarij s dvije kolone, kao 2013. kada su na vlasti bili Ivo Josipović i Zoran Milanović?
Koronakriza nevjerojatno pomaže HDZ-u. Pomogla mu je da dobije izbore, a sad će se napraviti da kolona bude razvodnjena i raširena. Naravno, ja ne bih volio da bude bilo kakvih incidenata, ja sam Karamarku govorio još u ono vrijeme: ajde ti, Milanović i Josipović zajedno u kolonu i budite mirno i tiho, ne morate ni razgovarati, samo pokažite da vam je stalo do vukovarske žrtve i Domovinskog rata. A sutra, slikovito sam to rekao, uzmite noževe pa se pobodite ako hoćete. I veli Karamarko: Da, da, Fred, super ti je ideja... kad ono, upravo je on organizirao te kolone, to je njegov rukopis. I ove godine Plenković, Jandroković, Milanović i Penava u prvi red zajedno, jedan pokraj drugoga, a 19. studenoga radite što god hoćete, ali zbog Vukovara u koji se toliko zaklinjete pokažite dostojanstvo. Kao u antička vremena, dok traju Olimpijske igre, ratovi prestaju. Prema tome, dok se obilježavaju Vukovar i Škabrnja prestanite, a onda se sutra ujutro opet “peglajte”.
Spomenuli ste predsjednika Zorana Milanovića. Čini li se i vama da je s dolaskom na Pantovčak promijenio dres, da se pomalo pretvara u uzdanicu desnice i je li vas, kao SDP-ovca i njegova negdašnjeg ministra, razočarao?
Nije me razočarao. Razgovarao sam s njim nakon prvih takozvanih incidenata i prijateljski sam mu htio ukazati da neke izjave nisu bile dostojne, ali kad gledam što druga strana radi... Rekao sam mu: Neću te više kritizirati i apsolutno sam na tvojoj strani. Jer dok se SDP ne konsolidira on je praktički jedina oporba HDZ-u. Kada je riječ o njemu kao idolu desnice, ja se nadam i vjerujem u njega da je svjestan da mu retoriku posljednjih nekoliko mjeseci ljevičari zamjeraju, a desničari lažno veličaju. Kad dođe 2025. i predsjednički izbori, između njega i pivske boce s desne strane kao kandidata HDZ-a, oni će svi glasati za pivsku bocu. Svi do jednoga! Doista, nitko od desničara neće na sljedećim izborima glasati za Milanovića i siguran sam da je on dovoljno pametan da to zna. Istodobno se nekim svojim postupcima zamjera lijevom biračkom tijelu i građanima koji su orijentirani prema lijevom centru jer oni svaku agresivnost i nepristojnost osuđuju, a neki istupi bili su na rubu takvih kvalifikacija. Iako, Milanović se bori i za interes tih ljudi, ali oni kažnjavaju stil. A ovi desni taj stil vole, ali ga neće nagraditi.
>> VEČERNJI TV Arsen Bauk o istupima Zorana Milanovića
Bili ste savjetnik Ivi Josipoviću, što biste danas savjetovali predsjedniku Zoranu Milanoviću?
Budi svoj. Predstavio si se kao predsjednik s karakterom, to i ostani.
Je li vas pomalo razočaralo što održava kvalitetne odnose s braniteljskom populacijom koja ga je, prema nekim teorijama, koštala novog mandata u Banskim dvorima?
Zadnja u nizu gesta bila je u četvrtak kada je nazočio 30. obljetnici Tigrova. Kroz Prvu gardijsku brigadu prošlo je 11 tisuća ljudi, a šatoraša je bilo dvjestotinjak. Ni jedna postrojba nije zaslužila bojkot predsjednika, to bi bilo razočaravajuće jer su Tigrovi bili naša najjača postrojba i, dapače, on se treba odazvati kao vrhovni zapovjednik i predsjednik Republike. Podržavam i odlikovanje postrojbe HVO-a u Kninu, ne ulazeći u detalje oko generala Mije Jelića jer ne može cijela postrojba ispaštati radi jednog čovjeka, a i tek treba vidjeti što jest ili nije napravio. Tijekom svog mandata ministra došao sam u Gospić i pohvalio akciju Medački džep, riječima da ne može 500 krasnih momaka koji su deblokirali grad i spasili ljude od granatiranja ispaštati zbog pet majmuna koji su se vratili i pobili nedužnu starčad. Ne može 500 junaka odgovarati za pet budala.
I SDP je proteklih dana obilježio 30. obljetnicu. Vidite li ga kao stranku koja je na sljedećim izborima spremna upravljati Hrvatskom?
Jedina protuteža ovom HDZ-u koji je tanak, loš i stvarno nikakav jest SDP. Mi smo stranka, sve ostalo su, uz dužno poštovanje, strančice i one koje to žele biti. Da imamo problema, imamo, ali vidim da potencijala ima, Peđa je mlad, pravi socijaldemokrat i vidjet ćemo kako će nas voditi. Dugo je u stranci, vidio je sve dobre i loše strane, a ja sam mu rekao da na mene može računati, ali isto tako da su izborni rezultati njegovo biti ili ne biti, to je političko pravilo.
Vidite li u Peđi Grbinu budućeg premijera? Je li to ta karizma, je li to ta osobnost?
Kada govorimo o karizmama, prije četiri godine nitko u kladionici ne bi stavio jedan peni na Plenkovića, mladog bruxelleskog činovnika. Tko bi rekao da će on voditi državu? Ne postoji škola za premijere i ministre. Kada bih usporedio karijeru Plenkovića s Grbinovom, nema tu nikakve razlike jer tek kad netko dođe na funkciju – bio to Peđa Grbin ili Janko Janković – može se vidjeti bi li mogao biti premijer ili ne. Zašto to ne bi bio Grbin? Ajmo vidjeti, a onda ćemo nakon tri mjeseca reći: čovječe, ti to dobro radiš ili ti si tu zalutao.
Je li vam žao što vaš bivši stranački šef Davor Bernardić zapravo nikada nije dobio šansu?
Zla je sudbina kada tako mlad dođeš na najvišu funkciju. Na žalost, Bernardić je izgorio u svojoj mladosti i neiskustvu, a moram reći kao svjedok vremena da ako nekome nije pružena šansa, onda je to on. Doslovno od prve sekunde kada je izabran na njega su isukani noževi pa zbog neprijateljske atmosfere u saborski Klub zastupnika nije više ni dolazio. Ima tu i Berinih pogrešaka i nesnalaženja u nekim stvarima i kad se sve to zbroji rezultat nije mogao biti drukčiji.
Vaša pozicija spram HDZ-a je jasna, ali kako ocjenjujete segment Plenkovićeve politike koji uključuje pomirbu i bolji suživot s nacionalnim manjinama?
Možete li barem to pozdraviti? Pozdravljam sve te geste, kao što su zajednički odlazak u Grubore i Knin, ili Zakon o civilnim žrtvama, ali kao čovjek krvav ispod kože mogu reći da sam ja onda za njih vizionar. Samo, kada sam ja to radio prije šest godina psovali su mi majku jer sam “izjednačavao agresora i žrtvu”. Tek sam kasnije od Klemma u jednom intervjuu pročitao neko posipanje pepelom zbog svega što su mi radili, ali to nisam doživio ni od Deura, ni od Glogoškog i, što je najvažnije, ni od Medveda koji danas opravdava plinske boce i stavlja ih u neke konotacije. Nemoj ih stavljati ni u kakve konotacije. Nema ih. Do plinskih boca ste bili prosvjednici, nakon plinskih boca bili ste teroristi. Nazovite rusku ili američku obavještajnu službu i pitajte što je definicija terorizma i kako se zove kada iznesete plinske boce na jednu od glavnih ulica glavnoga grada? Pa, ipak, bio bih gad kada bih rekao da ne podržavam sve to što radi Plenković. Pozdravljam njegove poteze i znam da mu nije lako i da tu hoda kao po jajima jer nije izvorni HDZ-ovac sa dna kace kao Karamarko ili Medved, već uljuđena struja. Da neke stvari lomi preko koljena, on bi izgorio. Oprostit će mu i Hrvatsku u dugovima i bolnice prepune bolesnih i mrtvih, ali preciznu defniciju pozdrava za dom spremni neće i zato mora petljati o konotacijama i prinošenju njegovoj pozornosti. Ne opravdavam ga, ali ga razumijem. Slažete li se s Plenkovićevom ocjenom o rastućem radikalizmu u Hrvatskoj? Gledajući druge europske zemlje i svijet, u Hrvatskoj je radikalizam u apotekarskim količinama. Ti naši radikali su kao komarci: dosadni, ali nisu opasni. Rekao bih jednu rečenicu pod navodnim znakovima: “Dobro je da postoje Culeji, Glasnovići, Hasanbegovići i Zekanovići jer kako bismo znali tko su dobri ljudi, a tko oni drugi”. Naravno, ja bih volio da nema ni tih apotekarskih količina, ali u odnosu na druge zemlje od tih naših radikala barem nitko nije stradao. Neka se deru, i to je demokracija. Međutim, Plenković se uplašio kad je, kako narod kaže, zaigrala mečka pred njegovim vratima. A bio je i on u šatoru, ljubio prsten Glogoškom, i on i Krstičević i Bozanić, a to što je Matić trpio prijetnje, što me policija čuvala dulje od godinu dana, to njih ne zanima. Kada je pripucalo pred njegovim vratima, onda je Plenković ocijenio jačanje radikalizma u Hrvatskoj. Malo licemjerno.
Kako gledate na taj nesretni događaj ispred Banskih dvora, na ranjavanje policajca i smrt mladića iz braniteljske obitelji?
Kada sam vidio obiteljsku anamnezu tog nesretnika podsjetilo me to na izjavu Josipa Đakića nakon incidenata njegova sina, kada je rekao da ga on nije tako odgajao. Gospodine Đakiću, baš ste ga tako odgajali. Kad bi meni moj mali došao s onim tetoviranim nacističkim zombijem na ruci... dobro, ne bih mu odsjekao ruku, ali bih ga vjerojatno otjerao od kuće. Trudim se učiti ga cijeli život i sada mi je drago da sa mnom u Bruxellesu vidi svu tu multikulturalnost i da su svi ljudi jednaki, iako su neki crni, neki žuti... I da najbolji uspiju, a oni drugi se šlepaju. Žao mi je što je to nesretno dijete odrastalo u takvim uvjetima. Ja nastojim svoju obitelj poštedjeti ratnih trauma, iako je to teško nakon svih šatorašenja, i napokon cijela je moja povijest vezana uz rat, ali ja iz toga izvlačim samo najbolje, učeći dijete da je rat zlo i da se više ne smije ponoviti.
Nakon malog Vukovara u kojem ste odrastali i nešto većeg Zagreba, kako se danas snalazite u europskoj metropoli Bruxellesu?
Uživam. Sve što sam maloprije rekao, ja to primjenjujem i tamo. Poštujem tu zemlju, zakone, običaje i ljude i nemam problema. S obzirom na to da stanujem blizu stadiona Heysel, rekao sam prijateljima u šali da ću uskoro navijati za belgijsku reprezentaciju. Nakon mulja koji sam prošao i šatorašenja koje mi je teže palo od svih logora, želim pridonijeti da Hrvatska dođe što bliže europskim standardima. Nećemo mi još dugo biti, što kaže Kolinda, najbogatija zemlja svijeta, mi smo, na žalost, od 27 članica na zadnja dva-tri mjesta, u konkurenciji Rumunjske i Bugarske. Ali doći do neke sredine za Hrvatsku bi bila fantazija. Ne moramo se zanositi da ćemo biti bogatiji od Danaca i Nijemaca, ali sve što si oni žele i misle da je dobro, dobro je i za nas. Mi samo trebamo primijeniti zapadne standarde i uz malo volje mogli bismo biti zemlja u sredini te ljestvice. Ne moramo se boriti za pehar Lige prvaka, ali ne moramo se ni boriti tek za goli opstanak.
>> Ekskluzivno za Večernji list: Prvi smo dobili novi PlayStation 5, pogledajte kako izgleda!
Od Vukovarskog podruma do Europarlamenta. Živio mi Fred ... Kremenko !