Zamislite da vas je zapala zadaća da u pučkoj kuhinji dijelite hranu siromašnima. Gladni ljudi vam prilaze, a vi im pružate zdjelicu tople juhe.
No, za jednoga koji se našao pred vama saznajete da njegovo turobno stanje nije posljedica nezgodnih okolnosti koje su ga snašle, nego njegove lijenosti. Hoćete li mu uskratiti juhu? Taj misaoni eksperiment provela su dvojica istraživača (Kanbur i Wagstaff, 2016.) da bi ilustrirali kako pitanje uzroka nečijeg nezavidnog položaja (gladi, beskućništva, izloženosti nasilju...) postaje nevažno pred moralnim imperativom da mu se pomogne preraspodjelom ukupnog društvenog dohotka (“juhe”).
No, do koje mjere može ići takva preraspodjela, koliko “juhe” smije pripasti lijenčinama, lopovima, korumpiranima i “spretnima”, a koliko radišnima, vještima i znalcima, a da to ne postane nepošteno i za cijelo društvo kontraproduktivno? Primjerice, do te mjere da svi pošteni i radišni žele iz takvog društva pobjeći? Jako teško pitanje!
Gotovo da nema društvenog znanstvenika, političara ili građanina kojega posljednjih godina ne tišti zagonetka koja je količina nejednakosti u dohocima fer, opravdana i ekonomski poticajna, a koja je nefer, obeshrabrujuća i blokirajuća za razvoj i napredak društva. A jedan od najzanimljivijih nastojanja da se nepoštenost raspodjele društvenoga dohotka uopće egzaktno izmjeri predstavio je prošloga tjedna CESifo institut za ekonomska istraživanja pri Sveučilištu u Münchenu.
Matematika tog znanstvenog rada s naslovom “Mjerenje nepoštene nejednakosti: povezivanje jednakih prilika i bijega od siromaštva” vrlo je komplicirana, ali rezultati su mu jednostavni i zorni, u jednu ruku očekivani, a u drugu vrlo iznenađujući. P. Hufe i A. Peichl iz Ifoa i R. Kanbur s američkog sveučilišta Cornell izračunali su, naime, da među 31 promatranom europskom zemljom najmanje nepoštene raspodjele dohotka, uzevši u obzir i opasnost od siromaštva, ima u Nizozemskoj, Finskoj, Norveškoj, Francuskoj, Islandu, Belgiji, Njemačkoj, Češkoj...
Najveći udjel nepoštene u ukupnoj raspodjeli dohotka je u Litvi, Italiji, Rumunjskoj, Latviji... A kakva je situacija u Hrvatskoj?
Po nepoštenosti raspodjele dohotka Hrvatska je u Europi osma i osjetno je iznad prosjeka, u grupi u kojoj je ukupno deset zemalja. Od nje su, osim spomenute četvorke, lošije i nepoštenije još samo Španjolska, Grčka i Bugarska. Među bivšim komunističkim zemljama Europe pravednija raspodjela dohotka nego u Hrvatskoj vlada i u Mađarskoj i Slovačkoj.
Autori studije instituta CESifo gotovo svu pozornost posvetili su računici, a interpretaciji rezultata gotovo nimalo, tako da svakome preostaje da sam sebi pokuša objasniti zašto, uzimajući u obzir i potrebu spašavanja od siromaštva, previše dohotka oni koji ga nisu pošteno zaslužili marljivošću, znanjem i vještinama grabe baš u mediteranskim, crnomorskim i baltičkim zemljama.
Dio odgovora svakako se krije i u otkriću istraživača instituta CESifo da je najviše nepoštene raspodjele dohotka u Europi nastalo nakon 1991.
Konferencija Hrvatska kakvu trebamo, 5 godina u EU
Ovo je totalna budalastina. Gini index postene raspodjele dobara u HR je vrlo visokih 30. Nizozemska kojom se busa u clanku ima 29, a njemacka 31. Za primjer - USA ima gini index preko 41, a 20% najbogatijih tamo ima skoro 50% a 20% najjadnijih manje od 5%, kod nas je 37 naprama 8.