"Trgovačka koalicija”, kako Narodnu koaliciju SDP-a nazivaju u HDZ-u, već je odradila predizborni posao, sastavili su liste i dogovorili podjelu fotelja s partnerima. U HDZ-u, koji je tek prije tjedan dana preuzeo Andrej Plenković, tek su na početku, preciznije, nisu ni počeli sastavljati izborne liste. To što SDP-ova koalicija ima “sve vrijeme ovog svijeta” za mirnu pripremu kampanje, a Plenković je u vremenskoj stisci, ne mora značiti i da je Milanović već pobijedio samim time što, primjerice, javnost zna da jednu listu nosi traljavi Gordan Maras.
Osim toga, HDZ sada ima lidera čije lice može staviti na izborne plakate, a SDP Milanovića kojega i dalje ne smije, jer iritira. No, činjenica da je Milanović već mobilizirao svoje postrojbe, objektivno jest prednost. Za razliku, HDZ je još uvijek “razbijena” vojska. Katastrofalni vojskovođa Karamarko je zbačen i zapovjedništvo je preuzeo general koji obećava, no nepovoljno je što Plenković svoje organizacijske i strateške sposobnosti mora dokazati, ne u idućih nekoliko tjedana, nego dana.
Odmah mora riješiti dvojbu ide li HDZ na izbore samostalno ili u nekakvoj hinjenoj koaliciji. To će već poslati poruku zbunjenim članovima HDZ-a, no najveću poruku biračko tijelo dobit će kad vidi kako Plenković slaže izborne liste. HDZ je, naime, uvijek bio frakcijski podijeljen, jer je bio i ostao pokret. Uvijek je, naravno, jedna frakcija prevladavala, no pred izbore su pokušavali uspostaviti frakcijski mir i donekle poštovali stanje na terenu. U ovom trenutku članstvo ne zna koja to frakcija vlada. Je li to nova, ojačana eurofrakcija?
Plenković, Stier, Božinović, Jandroković uz mentoriranje Šeksa jesu centar odlučivanja. Premda se pojavljuje u kadru, iza Plenkovića, jasno je da se svi pitaju kako je pozicioniran Milijan Brkić i je li on u kadru tek formalno, a zapravo uvrijeđen i u postupnom nestajanju, te hoće li organizacijski čvrsto stajati iza nove stranačke nomenklature. Bez obzira što procjenjuju da je njegova politička karijera uistinu u nestajanju, izostanak Brkićeve ruke iz organizacije stranke pred izbore vjerojatno bi se nepovoljno odrazilo na rezultat. Previše ljudi s terena u Brkiću još vide autoritet a da bi si vrh stranke mogao dopustiti luksuz njegova eliminiranja.
Koliko se može čuti, Plenković i tom problemu pristupa sa željom da bude objektivan. U velikom broju izbornih jedinica, premda u stranci vlada besparica, provode se ankete jer se želi saznati koji HDZ-ovi ljudi na terenu imaju veće šanse. Uzme li u obzir te ankete bez emocija, po sistemu “niste mi dragi, ali vrijedite”, to bi moglo dati vjetar HDZ-u i smanjiti zbunjenost birača. A i otupiti oštricu kritičara Plenkovića koji tvrde da računa samo na ljude koji sliče na njega. S nestrpljenjem se očekuju i rezultati nacionalnih anketa, koji će dati odgovor je li i sama dekaramarkizacija vrha uspjela preokrenuti trend pada HDZ-a.
Preokret bi značio da će Plenković ostvariti pristojan izborni rezultat blizak onom u studenome, a ne uspije li, HDZ će završiti na minimumu. Tada HDZ jedino može donekle tješiti vjerojatnost da će razočarani HDZ-ovci preliti glasove Mostu, bez kojega ionako ne mogu, eventualno, sastaviti Vladu. Još je uvijek velika nepoznanica kako će proći Most, nakon što je kapitalac Tihomir Orešković odlučio ne sudjelovati na njihovoj izbornoj listi. Procjenjuje se da već i to umanjuje Mostov rezultat za 4 do 5 mandata, koji bi mogli biti odlučujući. Stane li Tim, do izbora, barem u javnim istupima čvrsto iza Mosta, možda to kompenzira gubitak. Tako bi i on izbjegao grešku Željke Markić koja je u jednom trenutku na političkoj sceni toliko vrijedila, ali je lošim manevrom sve prokockala.
Nije Plenkoviću najveći problem to što će reći stranka, ako na liste stavi "sve koji sliče na njega", već što će birači reći ako vide da je izgledna mjesta dao kadrovima koji "ne sliče na njega", koji su dokazano bili Karamarkovi ljudi. Između toga koga da posluša, stranačku oporbu ili javnost, ozbiljan političar ne bi nimalo dvojio.