U utorak 2. travnja 2019. papa Franjo potpisao je svoje novo apostolsko pismo Christus vivit (Krist živi) u kojem na 76 stranica iznosi svoje viđenje rasprava na posljednjoj Biskupskoj sinodi o temi mladih, održanoj u Vatikanu u listopadu 2018. godine. Knjižica se sastoji od 9 poglavlja kroz koje papa Franjo iskazuje svoje osobne stavove o najvažnijim pitanjima koja se tiču današnje mladeži koju on ne shvaća kao neku jednoličnu masu kojom je moguće manipulirati, nego kao mnoštvo različitih pojedinačnih mladih ljudi spremnih prihvatiti odgovornost za sebe i svijet u kojemu žive. Polazeći od shvaćanja da mladi nisu samo naša budućnost nego i naša sadašnjost, papa svoju poruku sažima u nekoliko riječi: istinska mladež ima srce sposobno za ljubav!
A da odrasli ne bi iskvarili to mladalačko “srce sposobno za ljubav”, Papa – ostajući vjeran u svojoj brizi za one na rubu društva, za odbačene i neprihvaćene – već na početku knjige upozorava i, među ostalim, moli mlade da se ne druže s onima koji govore protiv migranata jer je nekorektno mlade migrante opisivati kao opasne, kao osobe koje nemaju ljudskoga dostojanstva, da ne stvaraju zidove prema drukčijima, nego da grade mostove te da budu oprezni u ophođenju s vlastitim tijelom koje zbog zarade sve više postaje reklamnim materijalom, da ne dopuste da njih i njihovo tijelo drugi iskoriste za vlastite potrebe; jer, navodi papa, takvi niti vole niti poštuju mlade ljude niti se o njima brinu.
Samo letimičnom analizom medijski posredovanog sadržaja pojedinih poglavlja ove knjižice primijetit ćemo da papa Franjo ostaje vjeran dosadašnjemu crkvenom nauku u kojemu dominira idilična slika crkvenoga shvaćanja mladeži: a to znači da daje već svima poznate odgovore o tome što Bog misli o mladima i kako i zašto Isus “koji je uvijek mlad” može imati središnju ulogu za mlade.
Međutim, čim se dođe do onih za današnju mladež “bolnih” pitanja, papa se povlači u sigurnost crkvenih dogma. Tako u trećemu poglavlju naznačuje da mladi žele ispuniti želje u pogledu tijela i seksualnosti i da je zbog precjenjivanja i posredovanja krive slike danas postalo teško objasniti crkveno stajalište o seksualnosti. Istina, brine ga činjenica da se mladi ljudi udaljuju od Crkve ponajprije zbog seksualnog morala, ne navodeći pri tome da mladi danas traže od Crkve jasna objašnjenja kako u području seksualnosti i identiteta muškarca i žene i njihovih fizičkih i društvenih različitosti i uloga tako i u području homoseksualnosti, o kojoj papa uopće ne želi govoriti, što neki analitičari smatraju velikim propustom ove knjige.
No, zamjerke ovoj knjizi nisu samo zbog papina odnosa prema muško-muškim i žensko-ženskim odnosima nego i zbog njegova shvaćanja suzbijanja seksualnog zlostavljanja djece u Crkvi. Naime, papa se u ovoj knjizi obraća mladima da oni svojeg duhovnika, ispovjednika, vjeroučitelja, ako zapaze njihovo nastrano seksualno ponašanje, trebaju upozoriti na to. Kakve li papine naivnosti, reći će mnogi!? Pa zar je uopće moguće predočiti da će neki malodobni momčić ili curica, mladić ili djevojka, koje su pohotni klerici već prije odabrali za svoje žrtve, onako skrušeno reći: “Poštovani oče, to što vi mislite meni (ponovno) učiniti nije dostojno ni Boga ni Crkve.” Jer da takvi imaju ikakva morala, odnosno savjesti, ne bi to ni činili!
Stoga se postavlja pitanje: zar opet treba štititi zločince nad mladim osobama i ostaviti ih da se i dalje u sakristijama, ispovjedaonicama ili svojim velebnim odajama nastave iživljavati na mladim osobama koje u njih polažu veliko povjerenje!? Jer, nažalost, papa ni jednim slovom ne reče da ih treba prijaviti bilo crkvenim bilo civilnim vlastima kako bi bili kazneno gonjeni. Budimo iskreni u ovoj stvari: ako je i od pape Franje – makar on i ne želio “progon vještica” – previše je!
Ustrajavajući u svojim stavovima, papa ponovno traži da se mladi uključe u zbivanja u društvu u kojemu žive stvarajući u njemu neprestano “buku”, ali da pri tome (pri)paze da se ne izdvajaju u posebne male zavičajne, nacionalne, konfesionalne i ideološke grupe – kakvih u Hrvatskoj imamo napretek – jer ih smatra sebičnima, usmjerenima samo na sebe, s neprijateljskim stavom prema drugima i drukčijima. Sve to ne znači da mladi ne trebaju biti uvijek svjesni svoje prošlosti, svoga podrijetla, svoje ukorijenjenosti u vlastitu kulturu i obitelj. A da bi se to postiglo, njima je potrebna pratnja u ispravnome shvaćanju prošlosti i ispravnome shvaćanju sjećanja na zbivanja u prošlosti.
Eh, kad bi papa Franjo znao da kod nas mlade o povijesti i “opasnome sjećanju” uče i “u ispravnome shvaćanju povijesti” budno prate promotori političke religije i pobjedničkoga plemenskog katoličanstva u kojima nema ni vjere, ni sućuti, ni solidarnosti sa žrtvama, vidio bi da se ovdje čini mnogo toga što je suprotno onomu što on o tome naučava.
Vidio bi da se time Hrvatska, kako se temeljem Svjetskog istraživanja vrijednosti (WVS) i navodi u subotnjem Večernjakovu Obzoru, “sve više udaljava od razvijenih europskih društava, posebno protestantskih, pa i većine katoličkih, uključujući slovensko, te se približava afričko-islamskim društvima”.
Stoga, ne bi me čudilo da papa Franjo, kada uskoro – nakon posjeta Makedoniji – bude nadlijetao južni dio Hrvatske, uz svoju poruku iz najnovije knjige “Krist živi” mladima u Hrvatskoj: „Dragi mladi ljudi, bit ću sretan kad vas vidim da brzo trčite i da niste spori i strašljivi“, kaže još samo tri riječi: „Laku noć, Hrvatska!“.
Pogledajte video o poznatim Hrvatima koji javno svjedoče vjeru:
Baš je čudan ovaj papa Franjo! Nikako da posluša savjete "vrlih" analitičara iz Hrvatske koji u detalje znaju gdje i kako "pohotni klerici" love mlade. Baš je čudan ovaj papa Franjo!