Šok kojim su Amerika i cijeli svijet reagirali na nemile scene u Washingtonu donekle je razumljiv, ali je i potpuno neopravdan. Nitko ne bi trebao biti iznenađen onim što se prije nekoliko dana dogodilo na Capitol Hillu u Washingtonu, svetom mjestu američke demokracije. Jer ono što se dogodilo nije se dogodilo niotkuda i bez povoda. Bio je to samo logičan slijed tog neobičnog dana koji će crnim slovima ostati upisan u povijesti američke demokracije.
Bio je to finale onog što je Donald Trump započeo jutro poslije nedavnih predsjedničkih izbora, prije više od dva mjeseca, kada je proglasio svoju pobjedu iako se u tom trenutku nije znalo tko je pobjednik, a milijuni glasova još nisu bili prebrojeni. Priznavanje izbornog poraza i miran prijenos vlasti ključni su testovi demokratskih društava. To je ono što demokracije razlikuje od autokracija i diktatura. I to je test na kojem je odlazeći američki predsjednik pao, još jednom potvrdivši da ne shvaća kako funkcionira demokracija. Tog jutra poslije izbora, kada je prebrojavanje glasova koji su stigli poštom u većini ključnih saveznih država istopilo njegovu početnu prednost, Trump je u sumanutoj poruci kazao kako je riječ o “prijevari američke javnosti” i “sramoti za našu zemlju”, i kako je, što se njega tiče, on već pobijedio.
U tom je trenutku zapravo započeo Trumpov puč, odnosno njegov pokušaj rušenja legitimnog izbornog pobjednika Josepha Bidena. Proglašenje izborne pobjede u demokracijama uobičajeno je samo onda kada je ta pobjeda u velikoj mjeri izvjesna i neupitna. Trump, međutim, nije konvencionalan predsjednik. Njega ne brinu ustaljene demokratske norme, niti ga zanima povjerenje u demokratski proces. Trump je i za vrijeme prošlih predsjedničkih izbora 2016. godine tvrdio da su izbori prijevara i da je riječ o namještenim izborima sve do trenutka kada su rezultati počeli ukazivati da on pobjeđuje. Isto se dogodilo i na posljednjim izborima, ali je, s obzirom na to da je poražen, Trump na lažnim tvrdnjama o prijevari i namještaljci ustrajao do kraja, odnosno do krvoprolića u Kongresu, ali i nakon njega.
>> VIDEO Proboj Trumpovih pristaša na Capitol
Trump je sve do zadnjeg trenutka pokušavao – najprije sudskim putem, a kada mu to nije pošlo za rukom, onda i političkim pritiscima koji su više prešli i granicu legalnog – preokrenuti izborni rezultat i poništiti Bidenovu pobjedu. Podigao je više od 60 tužbi koje su dovodile u pitanje Bidenovu pobjedu u ključnim državama, a kad su svi sudovi te tužbe odbacili (osim jedne, i to potpuno beznačajne) jer nisu bile potkrijepljene uvjerljivim dokazima, Trump je pokušao utjecati na zakonodavna tijela u ključnim saveznim državama koja su u rukama republikanaca i koja su na svojim sjednicama morala potvrditi izbor elektora.
Od njih je tražio da potvrde elektore koji će podržati njega, a ne Bidena, što bi značilo da bi republikanski kongresi, kad bi poslušali Trumpa, zaobišli volju birača. Zakonski je to moguće, s obzirom na to da je riječ o političkoj odluci, no u tom bi se slučaju opet radilo o puču i rušenju legitimno izabranog predsjednika, odnosno o poništenju volje birača, a dobar dio republikanskih čelnika u ključnim državama odbio je u tome sudjelovati, iako je jedan dio republikanskih poslušnika, ulizica i kolaboracionista odobravao Trumpove planove i revno sudjelovao u pokušaju njihove implementacije.
Međutim, Trump nije odustajao. Njegov sustav vrijednosti nije mu dopuštao priznati poraz. To odbijanje svakako je snažno pridonijelo pobjedi demokrata u Georgii, zahvaljujući kojoj su preuzeli većinu i u Senatu, a time i potpunom Trumpovu izbornom porazu, iako je povijesni demokratski trijumf u Georgii ostao potpuno zasjenjen nasiljem i pobunom Trumpovih pristaša u Washingtonu. Trump je najodgovorniji i što je Georgia, južnjačka i tradicionalno republikanska država, na nedavnim predsjedničkim izborima prvi put nakon nekoliko desetljeća glasala za demokratskog kandidata, a sada je izabrala demokratske kandidate Raphaela Warnocka i Jona Ossoffa za senatore, nakon čega će demokrati prvi put nakon prve dvije godine mandata Baracka Obame imati većinu u oba kongresna doma, što će Bidena poštedjeti republikanskih opstrukcija i blokada najmanje do sljedećih kongresnih izbora za dvije godine.
>> Nacionalna garda intervenirala u Washingtonu zbog nasilnog upada Trumpovih pristaša
Budući da Trump nije uspio Bidena pobijediti na izborima, a u međuvremenu su propali i njegovi pokušaji da pravosudnim putem osvoji još jedan mandat, na kraju se morao osloniti isključivo na svoju političku moć. Pa je uoči kongresnog potvrđivanja Bidenove pobjede u još jednom očajničkom pokušaju republikanskog državnog tajnika Georgie Brada Raffenspergera sat vremena uvjeravao da mu mora pronaći 11.780 glasova kojima bi poništio Bidenovu pobjedu u toj državi, usput mu prijeteći i tvrdeći da će ga sve to skupo stajati ako ga ne posluša, pritom se stalno pozivajući na nedokazane teorije urote o masovnim izbornim prijevarama.
Kada ni to nije uspjelo, Trump se okrenuo onome u čemu je najbolji. Mitinzima na kojima lažima, obmanama i teorijama urote mobilizira svoje pristaše koji će učiniti sve što im kaže. Iako su među njima i oni miroljubivi i nenaoružani, ima i onih drugih, zadrtih nacionalista i ekstremista, šovinista i naoružanih rasista.
Laž je uvijek u srži Trumpove poruke, od Trumpova zapaljivog govora pristašama u blizini Bijele kuće u kojem je tvrdio da nikad neće priznati poraz i da je pobijedio na izborima, do videosnimke u kojoj svoju “vojsku” moli da se raziđe kućama, ali i dalje inzistirajući na tezi da su mu ukradeni izbori i da to svi znaju.
Između ta dva govora dogodilo se krvoproliće u Kongresu koje je izravno potaknuo Trump pozivajući svoju “vojsku” da krene na Kongres i da se ondje obračuna sa “slabim kongresnicima”. Neki će reći da je u tom trenutku Trump prešao granicu koja dijeli demokrate od diktatora, političare od zločinaca.
Međutim, ta je granica prijeđena puno prije, ne tek prije dva mjeseca, kada je Trump odbio priznati legalne i legitimne izborne rezultate, nego prije sada već više od četiri godine kada je krenuo u utrku za Bijelu kuću šireći laži o neameričkom porijeklu tadašnjeg predsjednika Baracka Obame, o meksičkim i drugim latinskoameričkim migrantima, o ženama, zapravo o svima koji su slabiji. Tada je sve počelo i sve dok to ne shvate najprije Amerikanci, a onda i mi ostali, možemo biti sigurni da ovo što se prije nekoliko dana dogodilo na washingtonskom Capitol Hillu, nažalost, nije kraj, nego samo početak nečega puno goreg i opasnijeg.
Denis se ovim člankom "istovario"... Iz rakursa protivnika globalističke oligarhije i bjelosvjetske lijevoliberalne žgadije, naslov bi glasio: "Na sreću, ovo na Capitolu je početak, a ne kraj...". Osobno vidim u Bidenu kontinuitet izazivanja ratova diljem svijeta, pedofiliju u zamahu, ništa pozitivno na vidiku...