Kad dr. Željka Perić, obiteljska liječnica iz Zdenaca, za godinu i pol navrši 65 i ode u punu starosnu mirovinu s 41 godinom radnog staža, u Zdencima je vjerojatno nitko neće zamijeniti. Neće imati tko. Tako je i u nekoliko kilometara udaljenoj Orahovici, gdje se već nekoliko godina u ordinaciji izmjenjuju liječnici koji se ondje vrlo kratko zadržavaju, samo koji mjesec prije odlaska u neku od bolnica na specijalizaciju ili u inozemstvo.
U Orahovici smo bili prije dvije godine, kada je od tri tamošnje ordinacije obiteljske medicine na 5304 stanovnika, samo u jednoj radila stalna liječnica. U druge dvije izmjenjivali su se liječnici iz Slavonskog Broda, Virovitice, Osijeka i okolnih sela Virovitičko-podravske županije. Situacija se nije promijenila ni danas. Pa kad dr. Perić ode u mirovinu, i njezina će ambulanta trebati zamjenu, a pitanje je hoće li je naći. Ako se i ondje budu rotirali liječnici koji povremeno ili određenim danima dođu u Orahovicu, pritisak će biti još veći.
Na fakultetima lov na talente
– Zbog toga jer nisam mogla naći zamjenu dok sam bila bolesna, u rujnu prošle godine otišla sam privremeno u mirovinu. Naime, kao koncesionar, a sada su to zakupci a ne više koncesionari, dužni ste osigurati zamjenu za godišnji odmor i bolovanje. Budući da je to bilo nemoguće, a morala sam na operaciju, otišla sam u mirovinu. Bila sam u mirovini dva dana i potom se od 1. listopada vratila u radni odnos, ali kao zaposlenica doma zdravlja gdje ću, nadam se, raditi još godinu i pol – kaže nam dr. Perić.
Jedna je među više od 4000 iskusnih liječnika koji će se umiroviti u idućih 10 godina, što je najviše dosad. Najveći rez zahvatit će liječnike obiteljske medicine – njih će se 500 umiroviti u sljedećih pet godina, a već sada u Mreži javnozdravstvene službe nedostaje 186 timova obiteljske medicine. Čak 180 timova radi bez liječnika, što znači da je formalno mreža popunjena timom i da nadležnom domu zdravlja HZZO plaća za tim, ali ambulantu pokrivaju liječnici koji iz drugih ambulanti onamo dolaze u određene dane, ili su pak povremene zamjene, dakle, pacijentima nije dostupan obiteljski liječnik svaki dan. – Koji će doktor doći danas, ne znamo. Svaki put drugi pa iznova objašnjavaj što ti je! Evo, baš je sestra rekla da dolazi poslije tri sata, idem kući, što ću tu?”, kazao nam je pacijent u orahovačkom domu zdravlja.
Godinama je situacija u manjim mjestima i na otocima sve gora.
– Domovima zdravlja dopušteno je ugovaranje timova bez nositelja, dakle jedan je liječnik zaposlen na tri-četiri mjesta pa svaki dan u tjednu radi u drugoj ordinaciji, što je ujedno i potkradanje osiguranika nepružanjem zdravstvene zaštite 40 sati tjedno – nedavno je kazala dr. Josipa Rodić iz Hrvatske udruge koncesionara primarne zdravstvene zaštite. Istina, u razdoblju u kojem će se umiroviti 4000 liječnika, istodobno će na hrvatskim medicinskim fakultetima diplomirati također najviše doktora medicine dosad. Ukupno 3761 student studira medicinu na jednom od četiri hrvatska sveučilišta (Zagreb, Split, Osijek, Rijeka), govore podaci iz Demografskog atlasa hrvatskog liječništva. Međutim, zna se da nam liječnici odlaze, a odlazit će i više. Val odlazaka u inozemstvo počeo s ulaskom u EU 2013., a generacije budućih liječnika koji sada studiraju još se temeljitije pripremaju za inozemnu karijeru.
– U posljednjih pet i pol godina hrvatski zdravstveni sustav napustilo je više od 660 liječnika, a njih gotovo 1700 pripremilo je dokumentaciju za odlazak. Na natječaje za specijalizacije javlja se sve manje kandidata, a istodobno sve mlađi liječnici javljaju se Komori radi pribavljanja dokumentacije potrebne za odlazak u inozemstvo. Posebno zabrinjavaju informacije o sve izraženijem tzv. ranom head huntingu, lovu na talente, kojim se studente medicine još za vrijeme studija poziva na prihvaćanje stimulativnih stipendija inozemnih klinika te se obvezuju nakon diplome nastaviti karijeru, odnosno specijalizaciju u inozemstvu. Razumijem interes stranih poslodavaca koji stimulacijskim modelom pokušavaju privući naše mlade kolege, ali nikako ne mogu razumjeti pasivnost naših poslodavaca i njihovih osnivača, odnosno njihovo uporno ustrajavanje na penalizacijskim modelima zadržavanja liječnika. Upravo zbog toga svjedočimo da se na raspisane specijalizacije u županijskim bolnicama ne javi ni polovica od ukupnog broja otvorenih radnih mjesta, a u nekim sredinama gotovo nitko. Kombinacija nezadovoljstva i još važnije besperspektivnosti rezultira, nažalost, gotovo jednosmjernim prometom u smjeru odlaska liječnika iz RH – iznosi dr. Krešimir Luetić, v. d. predsjednika Liječničke komore.
Primjerice, Ministarstvo zdravstva je od 2016. do danas odobrilo 314 specijalizacija iz obiteljske medicine, ali dosad su izdana samo 123 rješenja o početku specijalizacije. Odobrili su 105 pedijatrijskih specijalizacija, od kojih je samo njih 45 dodijeljeno. Od 90 specijalizacija iz ginekologije, u tijeku je 36.
Zastarjeli modeli
Hrvatsku ne napuštaju samo liječnici nego je taj trend masovno zahvatio mlađe, radno sposobne ljude koji odlaze s obiteljima. Ostaju stariji, kojima je zdravstvena skrb prijeko potrebna, posebice u svjetlu činjenice da se životni vijek produljuje i do jučer smrtonosne bolesti postaju kronične. Tim je važnije znati odgovoriti na izazove zdravstvenog sustava.
– Da bismo zadržali liječnike potrebne su sustavne i stalne mjere, kako na razini središnje države, tako i na razini lokalne. I to ne samo zdravstvene administracije, nego multiresornom ili panresornom suradnjom. Rekao bih da je više od svega nužna promjena načina razmišljanja – ističe dr. Luetić.
Političari sporo dolaze do toga pa dok su se mjere lokalne države počele, doduše sporadično, donositi, one s razine središnje države još, nažalost, izostaju.
Šef Komore kao pozitivan iskorak ističe primjer Bjelovarsko-bilogorske županije koja će s tri milijuna kuna u iduće tri godine subvencionirati kamatu za stambene kredite liječnika ili za financiranje podstanarskog najma te stručnog usavršavanja liječnika. U zakonske bi okvire trebalo intervenirati da bi se, dodaje, omogućilo strukovno kolektivno pregovaranje ili njegov ekvivalent u obliku posebnog zakona. Trebalo bi osuvremeniti specijalističko usavršavanje liječnika, zadržati pripravnički staž ili sekundarijat, prestati prekršajno procesuirati liječnike zbog brojnih prekovremenih sati, uvesti porezne olakšice ili veće glavarine za rad u manje atraktivnim sredinama, omogućiti koncesiju svim zainteresiranim liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
– Nadalje, potrebno je u napustiti već spomenuti penalizacijski model kadrovskog planiranja liječnika. Takav model treba zamijeniti stimulacijskim. Robovlasnički ugovori i zastarjeli sustav specijalističkog usavršavanja jedan su od glavnih razloga zašto se mladi liječnici odlučuju na odlazak u inozemstvo, naravno uz uvjete rada, visinu primanja, organizaciju posla, opterećenost prekovremenim satima, nemogućnost realizacije profesionalnih ambicija itd. U anketi koju smo proveli među 1500 mladih liječnika, novac je tek na trećem mjestu pri odluci o odlasku u inozemstvo, nakon uvjeta rada i organiziranosti sustava. To nam jasno ukazuje gdje treba uložiti dodatni napor u svrhu zadržavanja liječnika – navodi Luetić. No, država ne planira ikakve reforme, na koje struka već dugo ukazuje, a razlike se između prava pacijenata na papiru i onih koje doista mogu ostvariti iz godine u godinu povećavaju.
Pogledajte intervju s demografom Marinom Strmotom o iseljavanju:
Veći je problem ratni zrakoplovi.