U početku bijaše Zajednica za ugljen i čelik. Europska unija nastala je od toga, a EU nove generacije evoluirat će na vezivom tkivu ponešto drukčijem od ugljena i čelika: na zajednički nabavljenom i distribuiranom cjepivu protiv Covida-19 i na financijskom paketu za oporavak od korona-krize, koji se temelji na ideji da nitko u ovoj najvećoj krizi ne ostane ispružene, a prazne, ruke za pomoć. Takvo je barem tumačenje u ponedjeljak, na dan kad su donesene važne odluke europskih regulatora o puštanju u promet prvog cjepiva protiv pošasti koronavirusa, dao potpredsjednik Komisije Margaritis Schinas. Zajedno s odlukom u uspostavljanju financijskog instrumenta za oporavak i otpornost, te odluke “predstavljaju povijesni iskorak u europskim integracijama i početak nove epohe”, ustvrdio je Schinas. I zaista, potencijal je ogroman.
Unatoč svim unutarnjim preprekama, različitim razmišljanjima o tome kojim smjerom treba krenuti, Europska unija pronašla je dovoljno snage da izgura neke izvanredno važne i velike odluke. Financijski paket težak 1824 milijarde eura, iz kojega Hrvatska u sljedećih 7 do 10 godina može računati na oko 22 milijarde eura, povijesni je iskorak ne samo zato što na klasični europski proračun po prvi put dodaje koncept zaduživanja kroz zajedničke, paneuropske obveznice. Nego i zato što pokreće veliku zelenu tranziciju koja je ključna za spas planete od klimatskih promjena, ali i za budući uspjeh, konkurentnost i relevantnu ulogu Europe u svijetu. Tim paketom EU ima šanse za brži i ujednačeniji oporavak od korona-krize (financijski paket mogao bi dodati 2 postotna poena u rast BDP-a do 2024. i stvoriti 2 milijuna radnih mjesta do 2022.), za produbljenje europskih integracija (države članice praktički su rekle jedna drugoj da će biti zajedno i daleke 2058., koliko je najdulji rok otplate zajedničkih obveznica), a Hrvatska je među članicama koje od svega toga mogu imati razmjerno najveće koristi.
Mogu, ne i moraju, jer to hoće li ili neće imati koristi ovisi o nama samima: našim reformama, našim projektima, našim idejama i izvedbom. Našim uspjehom ili neuspjehom. Ali sve to skupa jest jedan veliki povijesni uspjeh za sve nas zajedno u EU. S druge strane, EU i ovako uspješnim trenucima pokazuje da pati od čuvene birokratiziranosti. Cjepivo koje su razvili njemačka tvrtka BioNTech i multinacionalni div Pfizer, i koje je prekjučer odobreno za puštanje u promet u EU, istovremeno je i primjer uspjeha i neuspjeha. I primjer snage zajedništva Europske unije, ali i primjer te pretjerane birokratiziranosti i tromosti europskih institucija. Dok je Europska agencija za lijekove (EMA) planirala tek 29. prosinca odlučivati o dozvoli (kasnije su datum odlučivanja ipak pomakli na 21.), cjepivo koje je zapravo smišljeno i razvijeno u EU, jer BioNTech je njemačka firma, već je bilo podijeljeno u više od milijun doza.
Ali ne Europljanima, nego Britancima, Amerikancima, Kanađanima i Izraelcima. Građanima zemalja čija su regulatorna tijela bila brža u davanju dozvole nego EMA i Europska komisija. Direktor BioNTecha Ugur Sahin rekao je da izdavanje odobrenja u EU traje dulje nego u SAD-u ili u Velikoj Britaniji zbog proceduralnih, ne zbog znanstvenih razloga. A ako je točno ono što u eksplozivnom izvještaju o proceduri zajedničke nabave cjepiva u EU piše njemački tjednik Der Spiegel, onda je bilo i neuspješnih epizoda u tom poslu, koji je vodila Europska komisija u bliskoj suradnji sa svim državama članicama.
Spiegel, naime, piše da je Komisija imala mogućnost naručiti veće količine dvaju cjepiva koja su dosad pokazala 95-postotnu učinkovitost (Pfizer/BioNTechovog i Moderninog), ali zbog političkih i birokratskih razloga nije se, primjerice, odlučila na kupnju ponuđenih 500 nego 300 milijuna doza od Pfizera. Spiegel navodi da su se u Komisiji vodili mišlju da ne mogu naručiti više “njemačkog” cjepiva jer su naručili 300 milijuna doza “francuskog”, koje razvija tvrtka Sanofi (i koje još nije spremno). I veliki uspjesi, ali i tromost i sitniji, no bitni neuspjesi - to je dojam koji prati EU i u ovim sudbonosnim tjednima. Gledano iz čisto hrvatske perspektive, teško je zamisliti da bi Hrvatska ovako rano dobila toliko doza učinkovitog cjepiva bez potpore koju ima kao članica EU. O novcu za oporavak od korona-krize da i ne govorimo. Hrvatska u svakom pogledu, pa i u ova dva, profitira od članstva u EU.
>> VEČERNJI TV Poduzetnik Alan Žepec: Što se tiče poduzetništva od ulaska u EU do danas, u Hrvatskoj se nije puno toga promijenilo!
Novac je raspoređen nepravedno, od 1824 milijarde eura, Hrvatska je dobila samo 22 milijarde(1%), a neke druge zemlje su dobile mnogo više. Novac je trebao biti raspoređen ravnomjerno, odnosno svaka zemlja je trebala dobiti (1824/27)67.6 milijardi eura.