Zamolili su me da osmislim razvojnu strategiju za hrvatsku tvrtku duge tradicije koja je gubila tržišni udio, njezina je industrija bila na zalasku, bilo je velikih financijskih ograničenja, a što je najgore, tvrtka je izgubila vjerodostojnost s klijentima, zaposlenicima i ulagačima. Ništa im nije išlo u prilog. Odakle onda početi?
Odgovor započinje pitanjem: kada se osobno nađete pred zidom i izgubite samopouzdanje, koji je VAŠ idući korak? Vratite se na početak – na temelje. Fokusirate se na obitelj i najbliže prijatelje, dobro promislite o svojim glavnim prednostima i uvjerenjima. Odreknete se suvišnoga: automobila koje si ne možete priuštiti, skupe odjeće i lažnih prijatelja. Malo-pomalo pronalazite smisao i samopouzdanje, a zatim dolazi i uspjeh.
Istu metodu možemo primijeniti i na tvrtke i države. Kada sve krene nizbrdo, morate se fokusirati na temelje. Na pragu smo iznimno važnih parlamentarnih izbora. Vrijeme je da se zapitamo: koje mjere Hrvatska treba poduzeti kako bi osigurala uspjeh u turbulentnim vremenima?
1. Realistični i ostvarivi ciljevi – Posjedovanje vlastite države nema smisla ako niste sigurni što biste s njom. Hrvati se slažu oko malo pitanja, ali većina bi se složila da želimo postojan i osjetan ekonomski rast, manje političkih tenzija i usmjerenost na budućnost uz poštovanje naše prošlosti. Želimo zemlju u kojoj nadu i blagostanje donose talent i rad, a ne političke veze.
2. Vodstvo – Većinu problema Hrvatske moguće je pripisati drastičnom nedostatku kvalitetnog vodstva – u Vladi, u hrvatskim tvrtkama i našim najvažnijim civilnim institucijama koje uključuju i Crkvu. Imamo vođe u vremenu koje zahtijeva VOĐE. Potreban nam je netko dovoljno hrabar da istakne naše nedostatke i prednosti; naše prilike za rast, ali i žrtvu koja je nužna kako bismo to ostvarili. Prijeko nam je potreban netko tko će nam pomoći da prevladamo svoju sklonost sitničavosti.
3. Uljudnost – Možda zvuči prejednostavno, ali uljudnim ponašanjem učinili bismo si veliku uslugu. Kao što vam može reći bilo koja dobra majka, život je puno ugodniji kada ste pristojni prema drugima bez obzira na okolnosti. „Molim", „hvala", „izvoli" i „samo recite što ste htjeli" jednostavni su primjeri uljudnosti koji ukazuju na poštovanje drugih, održavaju našu humanost i osiguravaju vjeru u zajednicu. Uljudnost nam pomaže da vidimo dalje od sebe, što je iznimno bitno kada trebate razumjeti i uspješno poslovati sa stranim zemljama i tržištima.
4. Osobna odgovornost – Evo male tajne: Europska unija od Hrvatske neće stvoriti uspješnu zemlju blagostanja. To je oduvijek bio naš zadatak. Isto tako Vlada neće pronaći tržište za vašu tvrtku – to morate sami. Vlada neće izgraditi vašu karijeru, to ćete također učiniti sami. I naposljetku, Hrvatska će prestati biti korumpirana kada vi i ja prestanemo biti korumpirani. Put osobne odgovornosti nije baš popularan, ponekad se može činiti i kako je kratkoročno kontraproduktivan, ali to je jedini način da izgradimo odgovornu i prosperitetnu zajednicu.
5. Profesionalnost – Uvijek rado ističemo „hrvatsku kvalitetu", ali nismo iskreni prema sebi. Ako mi ne vjerujete, uzmite u obzir globalnu potražnju za hrvatskim proizvodima. Većina naših glavnih problema proizlazi iz činjenice da nismo obavili dobar posao. Nismo uspješno procesuirali brojne ratne zločince za zločine koji su počinjeni u Domovinskom ratu – u tome nas nisu spriječili neki srpski petokolonaši ni nekakva strana zavjera, nego propusti i pogreške istražitelja, tužitelja i sudaca koji svoj posao nisu obavili dovoljno profesionalno. Neprofesionalnost stoji i iza brojnih frustracija koje doživljavamo u javnim ustanovama. Nedostatak interesa za kvalitetu počinje na vrhu i širi se prema samom dnu. Imamo vojske čistačica, ali naše su škole i bolnice uglavnom prljave. Ako želimo osvojiti svijet izvrsnim hrvatskim proizvodima i uslugama, moramo se pobrinuti da oni doista i postanu izvanredni.
6. Samopouzdanje – Bahatost nam nije stran pojam, ali nedostaje nam istinskog samopouzdanja koje je potrebno za međunarodno nadmetanje. Nema čarobnog recepta za izgradnju samopouzdanja, ono proizlazi iz višestruko dokazanog uspjeha u teškim uvjetima. Baš kao u slučaju tvrtki poput Applea, koje su bile na samom rubu i koje su se unatoč problemima uspješno prometnule u gigante, veliki prevrati nekih od naših susjeda iz postkomunističke srednje i istočne Europe uključivali su izgradnju od temelja.
Jednostavnost osigurava jasnoću, a temelji osiguravaju snagu. Naše stranke ovo baš i ne razumiju najbolje, a one koje razumiju zaziru od toga jer njihova snaga dolazi iz nepotrebnog kompliciranja i nedefiniranosti. Bez pravog vodstva – bez ljudi koji mogu osmisliti bolju budućnost i definirati nužne korake prema tom cilju – nema mogućnosti ostvarivanja bolje budućnosti. Nije se teško razbacivati praznim floskulama i proizvoljnim brojevima kao indikatorima rasta, ali realistični planovi za ostvarivanje tih ciljeva pripadaju posve drukčijoj kategoriji. Floskule su poput efikasne uspavanke, ali odgovornost demokracije zahtijeva više. Mudro iskoristite vrijeme preostalo do izbora i ne dajte se zavarati: ništa vrijedno posjedovanja nije lako dostupno ni besplatno – i ne dolazi bez zdravih temelja.
>> Hrvati nemaju drugog izbora: ili će više rađati ili otvoriti vrata imigrantima
Da bi jedno drustvo i zemlja bogate bile treba zelja za boljim. S time ne mislim na bolji zivot koji se na lak nacin ostvariti zeli. Nego ono sto danas radis, proizvodis to sutra jos boljim ucini. Onda cemo imati u svijetu potraznju za nasim proizvodima. Nije dovoljno danas zaradit a proizvod i sutra ostaje na istoj razini kvalitete i sposobnosti. Dok god mi nase sami hvalimo a ne izvozimo nema nista od toga. Nisu ni drugi uvijek bolji, ali se znaju postaviti i svoje dobro promicati. Tko danas u bilo kojoj industriji i poslu stane, taj ce sutra izgubiti od konkurencije. Njemacka industrija recimo usko sa sveucilistima suradiva. Na taj nacin i studenti najnovia saznanja steknu. Zanati se uce u poduzecima i skoli. Kako drugacije praksu dobiti? Za tim nam treba "Zelja za boljim". A to se nade u Lean Managementu i stalnom tehnickom napredovanju. Drugo je povezanost sa drugima. Ako npr. netko vino proizvodi. A sam je. S nikim se ne udruzi i poveze nego za svoje potrebe i lokalno trziste radi onda nema potrebe za boljim. Jer: sto je meni dobro valjda i tebi valja. Ipak je domace vino. A kakva korist? Ostajemo na maloj proizvodnji koga nikoga ne zanima. Jer da bi se prodavalo treba npr. u velikom trgovackom lancu u Njemackoj veca kolicina. Ali ako vise ljudi svoju udrugu imaju trebat ce in za veliku kolicinu grozda putevi, strojevi mogu svoje znanje dijeliti i na najbolji nacin proizvoditi. Korist i posao onda ima i tko put napravi, popravlja, materijael dovozi, strojeve radi i popravlja. Znanje svih jaca i napreduje i tako dalje... Tako se industrija razvia i zemlja napreduje. A ne od toga da sami sebe hvalimo, a drugima se divimo kako su oni "pametni". Nema druge, nego "danas najbolje a sutra jos bolje"...