Izdavačka kuća Despot infinitus specijalizirana za knjige povijesne tematike povremeno ipak ulazi i u beletrističke vode. Tako je nedavno objavila književni prvijenac studentice novinarstva Dorotee Kovačićek Veliki “Praznici na balkanski”, kraći roman u koji je ipak stalo podosta sadržaja.
Mlada autorica prilično je spretno isplela fabulu u čijem je središtu kazališni redatelj Saša koji je u potrazi ne samo za svojom životnom ljubavi nego i za smislom života (a kod njega je to zapravo isto). U toj grozničavoj i neizvjesnoj potrazi u prilog mu nikako ne ide činjenica da nema stalne, pa čak ni povremene materijalne prihode te da samog sebe mazohistički opisuje kao “kurviša, propalicu i neznalicu”. Kada dođe do samog ruba egzistencije u zagrebačkom podstanarskom stanu kojem je neljubaznoj gazdarici nabio goleme dugove, naš nesnalažljivi i izgubljeni umjetnik (a zar postoje i nekakvi drugačiji) odlazi u svoju drugu domovinu, u Crnu Goru, i to u staru djedovu kuću u slikoviti Risan čiju povijest cijeni, a prirodne ljepote obožava. Naravno, ne putuje nas Saša na jugoistok Europe iz sentimentalnih i moralnih razloga, nego bježi od stanodavkina opasnog i surovog ljubavnika koji bez puno priče, ali s puno sirove fizičke snage, želi naplatiti nagomilane dugove. Dorotea Kovačićek Veliki tako nam vrlo lucidno opisuje dvije kulturološki i politički različite sredine, onu hrvatsku, tj. zagrebačko-dubrovačku te onu crnogorsku. Iako između tih dviju sredina postoje evidentne razlike, naš je kazalištarac i kazališni kritičar iz nužde podjednako izgubljen i u jednoj i u drugoj te je laka žrtva i u hrvatskim i u crnogorskim tranzicijskim postsocijalističkim prilikama. Kao što Hrvatska nema milosti prema intelektualcu koji ne zna zaraditi novac i tako oploditi svoj talent (ako ga ima), milosti prema njemu nema ni Crna Gora u kojoj je svojedobno provodio bezbrižne školske praznike družeći se s tamošnjim živopisnim stanovnicima koji su i te kako ostavili traga u njegovim sjećanjima i utjecali na njegov karakter.
Da se autorica detaljnije upustila u oslikavanje svih tih likova u kojima se Mediteran bori s mitskim planinama, svakako bismo dobili ambicioznije prozno djelo. Ovako su odnosi između likova, pa i između našeg umjetnika i prelijepe, opasne i bogato udane demonologinje Teodore koja zna proricati budućnost i nagoviještati smrt ostali nedorečeni i tek skicirani, baš kao i odnos umjetnika i njemu fatalne djevojke Lene koja je Teodorina prijateljica, ako ne i ljubavnica. Kada Saša odluči režirati predstavu “Tvrđava” s Teodorom u glavnoj ulozi, počinje posljednji čin njegova života, kako onog umjetničkog tako i onog fizičkog. S elementima (nadajmo se) političko-društvene utopije, autorica roman “Praznici na balkanski” svoje likove uvodi u novi, ako hoćete, balkanski rat i to tko zna koji po redu koji je potaknut javnim samoubojstvom jednog, kako ga ona naziva, bosansko-hercegovačkog generala u haaškoj sudnici. U taj su mračni epilog koji se odvija na sceni zagrebačkog kazališta Vidra uključene i stare krvave zagrebačke legende, drevna prokletstva i povijesna sudbina grada koji se zgurio između jedne ne baš visoke planine i jedne ne baš brze rijeke.
Ako se tome pribroji i često spominjana povijest Risna, grada koji je bio jedno od sjedišta mitske ilirske kraljice Teute, jasno je da je autorica imala pregršt metaforičkih i povijesnih asocijacija pišući ovu pitku novelu. Nije zaboravila spomenuti ni svoju opsesiju velikim francuskim piscem Célineom, pa se može reći da ovaj roman nema samo izmaštane likove i da nije samo stopostotna fikcija nego da je i autorsko autopropitivanje i svojevrsni literarni autoportret. Iako na koricama knjige piše da je tu riječ o crnoj komediji, u “Praznicima na balkanski” ima malo toga komičnog i vrlo malo od tipične komedije. Novi rat, brutalno ubojstvo bezopasne starice, zloguka proročanstva, neuzvraćene ljubavi, mafijaši svi i svuda, ratni profiteri... prije su alati antičke tragedije. Ali, treba znati da je novela “Praznici na balkanski” ipak djelo s ironijskim odmakom koje ne treba čitati niti shvatiti doslovno.
