Svakog se prosinca na mnogim stranama svijeta objavljuje koja je riječ obilježila tu godinu, a jedan od najpoznatijih i najuglednijih natječaja održava Oxford University Press, izdavač Oksfordskog engleskog rječnika. Na izboru riječi godine rade njihovi leksikografi, urednici, savjetnici i marketinški stručnjaci, a uvijek odaberu vruću robu: 2018. riječ godine bio je pridjev “toksičan”, 2017. “postistina”, 2013. “selfie”, 2009. glagol “odfrendati”, 2007. “karbonski otisak”, a 2005. “sudoku”.
Zadatak im nije lagan! U digitalnom depou tekstova, koji se svakodnevno ažurira, imaju već 11 milijardi riječi koje treba pretražiti i analizirati. Kako u 2020. godini – koju nazivaju čudnom i izgubljenom – izabrati onu jednu koja će najbolje sažeti svu zbrku, očaj i nadu? I prije je bilo pošasti i golemih društvenih poremećaja, i prije su ljudi tražili nove riječi da opišu negostoljubivi svijet. Ali nikada se izrazi nisu množili tolikom brzinom, i zato nije čudo da su lingvisti iz Oxforda, ove godine bez presedana, učinili nešto bez presedana: kapitulirali su i nisu izabrali riječ godine.
Ali nisu pali šaptom! Izdali su opsežno i vrlo zanimljivo priopćenje o riječima ove lude godine, koje se može čitati i kao njezin ljetopis. Ponajprije, tu je “koronavirus”. Iako je riječ nastala 1960-ih, nije bila šire poznata, a početkom godine bila je jedna od najčešće korištenih u svim jezicima. Ubrzo su je svrgnule s trona njezine mlađe sestre “SARS-CoV-2” i “Covid-19”. Točno znamo kad su se rodile: 11. veljače u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije.
Potom je u prvi plan izbila riječ “pandemija” – već se u travnju počela koristiti češće od riječi “vrijeme”, jedne od najčešćih imenica u engleskom. Da su riječi na burzi, i da se mogu kupiti njihove dionice, vlasnik riječi “pandemija” obogatio bi se itekako. U Oxfordu su izračunali da je njezina uporaba skočila 57.000 posto.
Uopće je 2020. bila plodna za sve moguće izraze u vezi s epidemijom. Umjesto “karantene” uvriježio se “lockdown”, ne samo u engleskom nego i kod nas. Nove riječi, kao što su “društveno distanciranje” i “samoizolacija” pokazuju da se ne mijenja samo naš jezik, nego i naše ponašanje – javno, privatno i poslovno.
Doduše, “socijalna distanca” nije nova riječ, jer potiče iz sredine 20. stoljeća, ali bila je rijetka. “Infodemija” – poplava vijesti o boleštini, nepregledna i često proturječna – također nije nova riječ. Nastala je 2003. kada se pojavio SARS, zaraza koja je tada izazvala paniku, a također je potekla iz Kine. “Epidemiološke mjere” još je jedan vrlo frekventni izraz, pogotovo u drugom valu pandemije, kada se vidi da jednima lockdown donosi spas, a drugima propast. Kome će se te mjere uvesti i kada, hoće li ih netko prekršiti, ili će se možda olabaviti – sve ono o čemu nismo nikada razmišljali, postalo je životno pitanje, pogotovo otkad živimo u “kulturi otkazivanja”, i otkad postoji “online nastava”, što su također leksičke novosti.
Engleski zbog svoje prirode i raširenosti ima mnogo više i mnogo raznolikijih noviteta nego hrvatski, ali glavne tendencije su iste.
Primjerice, u Oxfordu su uočili da u vezi s novim virusom ima mnogo izraza povezanih s ratom. Tako je i kod nas: protiv oboljenja se borimo, liječnici i drugo medicinsko osoblje je na prvoj liniji obrane, cijelom operacijom upravlja stožer, a “kršitelji mjera” (vidite kako je novi izraz brzo postao prirodan) prozivaju se kao izdajice, teroristi i ubojice. Engleski vrlo lako stvara nove riječi pa ih može izvoziti. Po uzoru na “antivaksere”, koji postoje još od 19. stoljeća, nastao je izraz “antimaskeri” i već stigao do nas. Jedan engleski izraz, međutim, nije nam još došao, a bio bi nam koristan. Naime, kao što su nekad postojali “salonski ljevičari” - a postoje i danas, samo ih zovemo modernije “aktivisti” ili “antifa” - u svijetu su uočili da postoje i “salonski epidemiolozi”. A to je zlo jako povezano s već spomenutom “infodemijom”.
O promjeni života govori još jedna novost. Dok su 2019. s riječju “daljina” bili povezani ponajprije sela ili otoci, u 2020., tipično su povezani učenje i rad. Englezi imaju živopisan izraz, koji nazivaju kineskom kletvom, iako nema veze s Kinezima, i vjerojatno ga je izmislio njihov premijer Richard Chamberlain: “Da bog da živio u zanimljivim vremenima”! Lingvistička kletva mogla bi glasiti: “Da bog da živio u vremenu s mnogo novih riječi”.
VIDEO Javni promet u Zagrebu uz nove mjere
