U trenutku pisanja ovog teksta ne zna se je li hrvatska nogometna reprezentacija uspjela napraviti posljednji korak i postati deveta zemlja koja je osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo. Međutim, koliko god to čudno zvučalo, to je u ovome trenutku i manje bitno. Neovisno o rezultatu, svi smo već svjesni toga da je riječ o veličanstvenom uspjehu male zemlje s europske periferije koji nadilazi granice sporta.
Zašto to nije tek sportski uspjeh? Nogomet je prestao biti najvažnija sporedna stvar na svijetu, jer više nije sporedan. Nogomet odavno nije stvar tek sporta ili natjecanja, već globalne moći i utjecaja, sviđalo se to nekome ili ne. S ovakvim dosegom teško je mjeriti bilo kakav diplomatski uspjeh. Primjerice, nema sumnje da je jedan od razloga za globalne ambicije Brazila, koje su veće nego one usporedivih zemalja, i nogomet kao zaštitni znak te izvozni proizvod te zemlje. Svijet je ponovno upoznao Hrvatsku, i to će nesumnjivo i vrlo brzo pozitivno utjecati na nju.
No, više od svega, riječ je o sportu i natjecanju koje proživljava cijela zemlja. Ovakav uspjeh ima i veći potencijal od tek toga da se na drugim kontinentima prepoznaju hrvatske “kockice” te može postati prekretnica nakon posljednjih deset kriznih, depresivnih godina, obilježenih gospodarskom krizom i populacijskom katastrofom u kojoj Hrvatska vapi za bilo kakvim razlozima za optimizam.
Nije pitanje tek ostvarenih pobjeda, nego načina njihova ostvarivanja. Pobjede koja je ostvarila hrvatska reprezentacija nisu obične pobjede, nego su dokaz sjajne mentalne snage. Sva tri puta u fizički iscrpljujućim utakmicama reprezentativci su stizali rezultat te uspješno izlazili iz situacija u kojima bi bilo koja momčad koja nije na psihološki briljantnoj razini potonula te su tako postali prva momčad u povijesti svjetskih prvenstava koja je na istom natjecanju tri puta u nokaut-fazi uspješno nadoknadila rezultatski zaostatak.
Takvi nacionalni uspjesi imaju potencijal promijeniti životni put jednoga društva. Izrael je tako doživio prekretnicu nakon briljantne pobjede u ratu 1967. Isticanje “chutzpaha”, pojma najbolje prevedenoga kao drska odvažnost, te optimizma i vjere da Izrael može postići bilo što uz dovoljno volje, discipline i upornosti pokrenulo je preobrazbu i društva i gospodarstva. Izrael je na novim krilima odvažnosti, poduzetničkog duha te aktivne želje za promjenama prevladao ekonomsku krizu te od inertne i depresivne socijalističke ekonomije postao tehnološki lider svijeta sa svojih osam milijuna stanovnika, unatoč životu u permanentnoj ratnoj opasnosti.
Tako i ovaj briljantni nacionalni uspjeh može postati kamen temeljac promjena, pokrećući val optimizma te pokazujući i najvećim skepticima da, uz istinsku volju i meritokratski pristup, nema razloga da Hrvatska ne postane razvijena zemlja koja se može uspješno nositi sa svojim gospodarskim i društvenim problemima i koja, kao i nogometna reprezentacija, konkurira onima najboljima.
