U Njemačku se, dakle, samo prošle godine iselilo oko 56.000 Hrvata. Otišli su pekari, kuhari, ekonomisti, inženjeri strojarstva, medicinske sestre, učitelji, strojobravari... I to ne samo oni koji u domovini ne mogu pronaći posao. Otišli su informatičari, zidari, automehaničari, možda i neki potplaćeni novinar.
Odmah se digla frka, kao, pa to je golema brojka, to je cijeli jedan grad srednje veličine! No, nema razloga za paniku. Sve dok među onima koji su otišli nema nijednog gradonačelnika, načelnika, pročelnika, predstojnika ili predsjednika, možemo mirno spavati. Voda još nije došla do grla. Sve dok neki načelnik, nezadovoljan visinom plaće ili time da mu kasni mjesec ili dva, ne spakira obitelj i uputi se u Njemačku, gdje će kao građevinski tehničar zarađivati i dvostruko više na baušteli i pridonositi razvoju prijateljske nam Njemačke, uz osiguran gablec i stan, ima nade. Hrvatska još ni propala dok ih imamo...
Dodatnu dozu optimizma ubrizgava i nonšalantnost državnih dužnosnika i službenika. Eto, na primjer, zaposlenica Ministarstva znanosti i obrazovanja, neka J. B. C., nije se navodno pojavila na poslu. Ona je voditeljica neke jako važne skupine, za neku od reformi, i sad je prozivaju jer nije dolazile na sastanke. Pa to samo znači da stanje nije alarmantno. Bilo bi zabrinjavajuće da je karticu na ulazu u zgradu provukla deset minuta prije početka radnog vremena. TV reporteri bi odmah dotrčali do Ministarstva po izjave. “Nezapamćen događaj u Hrvatskoj, djelatnica Ministarstva uranila na posao!”, javljat će se uživo novinar uz obveznu napomenu da ni najstariji portiri ne pamte nešto takvo, dok u studiju, negdje na Jadranu, već spreman za komentar čeka preplanuli Boris Jokić koji će reći da je bilo za očekivati da će se reforma pokušati zaustaviti na sve moguće načine, pa čak i redovitim dolascima na posao. “To je samo dokaz dokle je vlast sprema ići u nastojanjima da zaustavi ono što je ključno za razvoj Hrvatske”, objašnjavat će Jokić.
Ljudi, nema brige dok službenici i dužnosnici ne dolaze na posao! Zar mislite da sabornica ne bi bila puna da nam prijeti slom, krš i lom? Da je frka, natiskali bi se svi kao sardine i panično čekali da im premijer Andrej Plenković i ministar financija Zdravko Marić priopće ima li novca u blagajni i hoće li prvog biti dovoljno da saborska računovotkinja pusti tih nekoliko milijuna kuna za plaće. Mislite li doista da bi J. B. C. propuštala važne sastanke da ne zna da je sve O.K.? Zabrinite se tek kad ZDF emitira priču o tome da su među 332.600 građana Hrvatske koji žive u Njemačkoj (službeni podatak za 2016., 2012. bio ih je 224.971) i političari koji su trbuhom za kruhom otišli u Bavarsku ili Baden-Württemberg. I zato, samo opušteno. Despacito. (U Hrvatskoj je stanje redovno, sve je pod kontrolom, a Njemačka nek’ se snalazi kako zna i umije. Ako joj baš zatreba, možemo poslati još nekoliko tisuća inženjera, pekara i zidara pa da Nijemcima damo još vjetra u leđa. “Danke, Kroatien”! Nema na čemu, Deutschland. I drugi put. Samo zovi...
Uvijek se javi netko da kaze kako je u Njemačkoj loše, skupi su stanovi npr u Minhenu itd, ma eto gore je nego kod nas. To znaci da je tih 56 000 ljudi sto su se uselili tamo samo prosle godine glupi , i onih 50 000 iz prosle godine također. A i 80 milijuna švaba su svi glupi jer se ne useljavaju u RH.