Ponovno otkrijte Hrvatsku: hidroavioni su smanjili udaljenost između 1200 otoka! Otkrijte Hrvatsku iz sasvim nove perspektive!”
Tim riječima Europski obalni zračni prijevoz, odnosno European Coastal Airlines (ECA) najavljuje da će naša bajkovita obala od ovoga ljeta postati još privlačnija. Ostvare li se njihovi planovi, hidroavioni će letjeti od Resnika kraj Splita do Jelse na Hvaru, Lastova, Korčule i Zadra te uz atraktivnu i kratku vožnju turistima pružati nezaboravan i jedinstven doživljaj pogleda iz zraka na našu obalu i otoke. Osim Splita, zračnim vezama bit će pokriven i Zadar. Iz zadarske gradske luke hidroavioni će uzlijetati i slijetati za Sali, hvarsku Jelsu, Anconu i Pulu.
Na svjetskoj burzi turizma u Berlinu Jan Albers, direktor prodaje i marketinga ECA-e, ambiciozno je najavio kako dugo pripreman projekt već za nekoliko mjeseci postaje stvarnost. Bio je vrlo konkretan i najavio promotivne letove za konac svibnja. Cijene će, kaže, biti pristupačne, već od 99 kuna u promotivnom razdoblju, a hidrozračne veze održavat će se cijele godine svaki dan na svim linijama, što će produljiti turističku sezonu i izoliranim otocima, primjerice Lastovu, udahnuti novi život. Riječ je o investiciji od 80 milijuna kuna u prvoj godini, 220 milijuna u drugoj, a ACA najavljuje i zapošljavanje 400 domaćih ljudi. Točne cijene karata još nisu poznate, ali spominje se primjerice 39 eura od Divulja do Jelse.
Najdulji let 39 minuta
Zvuči fantastično, ali koliko god čelnici ECA bili optimistični, još nisu dobili sve potrebne dozvole i suglasnosti, a za naše prilike rok koji je preostao do početka turističke sezone i ne čini se dovoljan. Tvrtka ECA još nema status zračnog operatera koji odobrava Agencija za civilno zrakoplovstvo. Još nije ni zatražila izdavanje svjedodžbe zračnog prijevoznika, specijaliziranu AOC dozvolu, jer to ne može učiniti prije no što dobije koncesije za korištenje mora i obale u svim destinacijama kamo planiraju letjeti. Nije ih dobila, još ih čeka.
– Ne mogu točno precizirati hoćemo li početi letjeti za dva ili tri mjeseca, u svibnju ili lipnju, ali potvrđujem da će sve biti spremno do ljeta! – rekao je Albers za Večernji list.
Uvjeren je kako će projekt koji je pripreman godinama, a podržavaju ga, kako tvrdi, njemačka kancelarka Angela Merkel i hrvatski ministar turizma Darko Lorencin, konačno oživjeti. Lučka uprava Split raspisala je natječaj za koncesiju za hidroavionske operacije na području Resnika, gdje je neiskorišteno pristanište za koje su stručnjaci ocijenili da je idealno za prihvat hidroaviona. Tek kada tvrtka ECA dobije koncesiju, kao i za sve ostale odredišne točke, može zatražiti AOC dozvolu, a rok za njezino izdavanje je najviše 90 dana.
– U bliskom smo kontaktu sa svima čija nam ovlaštenja trebaju: županijama, gradovima, općinama, lučkim kapetanijama. Sa svim lokacijama već je dogovoreno i potvrđeno da ćemo dobiti koncesije ubrzo, što znači da možemo započeti i postupak dobivanja AOC dozvole. Ne možemo podnijeti zahtjev za let od točke A do točke B ako za obje točke nemamo koncesiju, a mi nismo krivi što natječaji nisu raspisani ranije pa očekujemo da će nam dozvole izdati u najkraćem mogućem roku – kaže Albers.
Hidroavioni su već kupljeni, što, napominje, potvrđuje ozbiljnost njihovih planova.
– Trenutačno posjedujemo jedan Grumman Goose, s devet sjedala i jedan Twin Otter, s 19 sjedala. Oba su već kupljena i u našem su vlasništvu. Goose je već u Hrvatskoj, a Twin Otter dolazi uskoro iz Švicarske – kazuje Albers i dodaje kako je puno uloženo u hidroavione i sam projekt te zbog toga guraju naprijed, uzmaka više nema.
Hidroavioni će letjeti na visini od 1000 do 2500 metara, brzinom od oko 315 kilometara na sat. Od Resnika do Jelse let će trajati 11 minuta, do Korčule i Lastova 23, a do Zadra 28 minuta. Najkraći let je od Zadra do Salija, 8 minuta, do Jelse 39, Pule 35 i Ancone 36 minuta.
Matejušku nisu mogli dobiti
Međutim, i kada dobiju koncesiju, treba pripremiti infrastrukturu na terenu, što znači da sve lokacije gdje planiraju uzletno-sletne staze moraju opremiti, organizirati sigurnosne mjere, prihvat putnika i prodaju karata... U Resniku je situacija najpovoljnija, postoji operativna obala i pristanište koje nikada nije korišteno, a ostale lokacije zahtijevaju pripremu.
– Arhitekti su napravili nacrte za sve lokacije, a radovi će početi kada se dobiju koncesije – kaže Albers.
– Mi smo hrvatski d.o.o., s partnerima u Njemačkoj i Švicarskoj, registrirani kao zračna kompanija još od 2000. u Zagrebu. Od početka intenzivno radimo na infrastrukturi s ciljem uvođenja kontinuiranih letova hidroaviona kako bi se povezali veći gradovi i otoci duž Jadranske obale. Samim time vidi se naša upornost i otpor prema svim preprekama – dodaje Albers.
Projekt pripremaju više od desetljeća, a usporila ih je, a što drugo nego administracija.
– U početku je najteže bilo saznati tko je zapravo odgovoran za dozvole i dokumentaciju, županija, država ili grad. Jednom kada smo saznali komu se obratiti za prvu lokaciju nadali smo se da tako ide i s drugom, međutim, svaka lokacija je priča za sebe. No, to je iza nas, pripreme se privode kraju! – smatra Albers.
Bilo bi važno da hidroavioni što prije polete, ne samo za tvrtku, već i za sve nas. Posada hidroaviona će biti iz Hrvatske, kao i ostali budući zaposlenici. U prve dvije godine najavljuju otvaranje 400 radnih mjesta s punim radnim vremenom, od kojih dobar dio na otocima.
Većinu poslova, najavljuju, nudit će mladim hrvatskim građanima, a stručni profil je raznovrstan: od osoblja za održavanje, osoblja za potrebe putnika, za kokpit, administrativne poslove itd.
Međutim, Albers ne zna, a i ne može znati, odgovor na pitanje kada će biti raspisan natječaj. – Natječaj će biti objavljen čim finaliziramo datum početka letenja – uz najbolju volju ne može reći ništa preciznije.
Splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja snažno podupire projekt. Ističe kako je u funkciji produljenja turističke sezone i porasta prihoda pa vjeruje da će mjerodavne službe kao i načelnici i gradonačelnici zainteresiranih gradova i općina učiniti sve što je u njihovoj nadležnosti kako bi što prije došlo do njegove realizacije. Ističe kako je Splitsko-dalmatinska županija ostvarila sve preduvjete kako bi se projekt mogao ostvariti.
– Projekt je idejno zamišljen prije dvije i pol godine, ali tek izmjenama i dopunama županijskog Prostornog plana bilo ga je moguće pokrenuti – ističe Ževrnja. Tvrdi kako gradovi i općine uglavnom pozitivno reagiraju na ovaj projekt jer dobro znaju da je u funkciji produljenja turističke sezone i porasta prihoda, ali ECA ipak nije baš svugdje dočekana raširenih ruku. Njihov prvi izbor bio je Split, koji je ispao iz ovoljetnih najava, sada se kao splitska luka navodi 20-ak kilometara udaljeni Resnik. Pregovori su započeti s bivšim gradonačelnikom Željkom Kerumom, nastavljeni su s Ivom Baldasarom, ali, očito, nisu se uspjeli dogovoriti. Najavljivalo se da će pristanište biti na Matejušci, između rive i zapadne obale.
– Tražili smo sa službama grada Splita način kako otkloniti preostale zapreke za izdavanje lokacijskih uvjeta kako bi projekt mogao početi u splitskoj Gradskoj luci. Tada se „dogodio narod“, odnosno medijski i opći javni pritisak pod kojim su gradske službe pokleknule i vratile stvar na početak – kaže Ževrnja.
– Mi želimo ići tamo gdje smo dobrodošli. Nikad nismo i nećemo inzistirati na lokaciji Matejuška. Spremni smo za pregovore. Želimo naći rješenje na zadovoljstvo obje strane – kaže Albers, ali gradonačelnik Baldasar o tome više nema namjeru pregovarati.
– Splitska gradska luka je treća na Mediteranu po broju putnika. Ovdje ljeti vlada prevelika gužva od trajekta, brodova, jahta i raznih plovila pa za hidroavione, koji trebaju veliki prostor, zaista nema mjesta – kaže Baldasar.
Sprečavali bi požare
Matejuška je ribarska luka danju, omiljeno okupljalište mladih noću, obnovljena je i uređena pa ne čudi što Splićani, kao ni njihov gradonačelnik, nisu htjeli hidroavione. S druge strane, iz ECA-e podsjećaju kako je upravo Matejuška bila luka s koje su hidroavioni slijetali i polijetali prije Drugog svjetskog rata povezujući Split s Anconom.
– Hidroavioni u Hrvatskoj imaju dugu povijest, od prije Drugog svjetskog rata. Na mjestima kao što su Puntieža na Lastovu još se mogu vidjeti rampe za hidroavionski servis. Osim toga, hidroavioni su svakodnevno letjeli u Puli, Malom Lošinju, Zadru, Dubrovniku i Splitu. Tu su bili i dnevni letovi iz Ancone preko Lastova do Dubrovnika. Za dnevne letove do Ancone bila je otvorena splitska gradska luka, odnosno Matejuška – priča Albers, inače Nijemac, na jako dobrom hrvatskom jeziku.
Na ideju za oživljavanje hidroavionskog prijevoza na Jadranu, odakle projekt planira širiti dalje, došao je Klaus Dieter Martin, generalni direktor njemačke ECA-a.
– Prije dvadesetak godina direktor Klaus Dieter Martin dolazio je u Hrvatsku jedriti. Svaki put bi ga iznova oduševila ljepota hrvatskih otoka, a ideja se rodila dok je zrakoplovom letio iznad njih – priča Albers.
Cilj im je povezati svih 66 naseljenih hrvatski otoka te se u kasnijoj fazi proširiti na Italiju, Monako i Grčku. Radi se o multimilijunskoj investiciji, izraženoj u eurima.
– ECA je posvećena održavanju visokog standarda poslovne etike, iskrenosti i poštenja zajedno s očuvanjem okoliša te samim time želi osigurati društvenu, etičku i okolišnu odgovornost – naglašava Albers.
Dodaje kako su s nekoliko ministarstva imali dogovore da ECA obnaša dužnosti u službi države poput zaštite i spašavanja, medicinske evakuacije, opskrbnih letova, ekoloških patrola, nadgledanja požara.... Zbog svega ovoga uvjeren je kako njegova najava prvih letova do ljeta nije preuranjena.
>>Nijemci pitaju: Zašto ništa ne govorite o hidroavionima?
Čitam komentari i pitam se kakve to veze ima tko ulaže, ako ulaže u dobar projekat koji stvara vrijednost i zapošljava ljude? Kapital ne poznaje nacije niti granice. Ovo je projekat EU pod inicijativom Njemačke. To što Croatia Airlines ili neka druga hrvatska (državna) firma nije bila u stanju pokrenuti ovakav projekat dovoljno govori o stanju u hrvatskoj. Jednostavno treba prihvatiti da u hrvatskoj nema kvalitetnog kadra na višem nivou da bi se išta pokrenulo. Uostalom, nije ni čudo jer u zadnjih 20 godina jedino što se isplatilo je da se krade i ništa ne radi. Takva sredina svakako ima za posledicu iseljavanje ili apatija sposobnih i nagradjivanje nesposobnih. Kolonizacija hrvatke od strane sposobnih je čini mi se neophodna da bi hrvatska opstala kao država.