Smiješno je, pa čak i licemjerno slušati kandidate za zastupnike u Europskom parlamentu dok govore kako ih visoka plaća koju bi primali da dobiju mandat u Bruxellesu uopće ne zanima. Od čega oni inače žive, čime plaćaju račune?
Ljubav prema domovini, koliko mi je poznato, nije priznata kao valuta za plaćanje računa, a ni u trgovini je ne priznaju kao zamjenu za namirnice. Zašto kandidati iskreno ne mogu reći “počašćen sam što me stranka kandidirala, čast bi mi bila braniti interese moje Hrvatske u EU, a i plaća je primamljiva”.
Čemu gluma da su bolji od svih drugih koji bi sigurno prvo pomislili na taj novac? Je li sramota priznati da imaš kredite za stan, da poput većine svojih sugrađana i sam moraš voditi brigu o svojoj egzistenciji? Trebamo li povjerovati da ni u jednom trenu nisu razmišljali o oko 4500 eura neto plaće mjesečno i 320 eura dnevnica? Posebno je licemjerno među onima koji govore da ih novac uopće ne zanima vidjeti i neke koji su posljednjih godina znali priznavati da teže žive otkad su im partneri ili supružnici ostali bez posla, ili one koji su na sjednici predsjedništva stranke govorili da im treba “samo dvije i pol godine mandata u Europskom parlamentu da otplate kredite”.
Bivši europarlamentarac Nikola Vuljanić priznao je da je za godinu i pol mandata u Bruxellesu uštedio čak 50 tisuća eura, krasna svota i zašto glumiti da te takva mogućnost ne zanima. Činjenica jest da je popularno napadati političare zbog visokih plaća, no vjerujem da trebaju biti dobro plaćeni jer je i to jedan od načina borbe protiv korupcije, kojoj su s obzirom na funkcije podložniji od ostalih.
Druga je stvar što uglavnom ne rade dobro, što vjerujemo da te plaće neki nisu zaradili i što smo se, nažalost, s godinama uvjerili da ima onih koji su i dalje spremni malo i ukrasti sa strane. I političari su ljudi, imaju stanove ili kuće, obitelji, moraju jesti i plaćati račune i zato je neizmjerno licemjerno kad narod uvjeravaju da ih prednosti bavljenja politikom uopće ne zanimaju. Valjda se zato svi ti davno otpisani političari rukama i nogama uvijek bore ne bi li se vratili na neku dužnost, sigurno je to isključivo iz ljubavi prema domovini.
Svakom EU zastupniku treba oduzeti pola place i uplatiti je u zaklade za lijecenje tesko bolesne djece, a sa preostalih 2.250 € mogu i vise nego dobro funkcionirati.