Subota 17. listopada
Predsjednik puno hoće, a ništa ne može
Iz HDZ-a je potekla ideja da se predsjednik države bira u Hrvatskom saboru, protumačeno je – zato što je na Pantovčaku esdepeovac Milanović. I sam je Milanović kao premijer iznio isti prijedlog iz istog razloga – predsjednik mu nije bio po volji. Mnogi stručnjaci misle da predsjednika trebaju birati građani, ponajviše iz dva razloga – prvo, odziv birača na predsjedničkim izborima je najveći, i drugo, dobro je da uz Vladu i premijera postoji još jedan autoritet koji može biti itekako potreban korektiv.
Težnja je vlasti, pa tako i svake izvršne vlasti, da bude nedodirljiva, što je i izazvalo Milanovića kojemu u nedostatku ovlasti i nije ostalo drugo doli svađa. Stoga bi umjesto još slabije uloge predsjednika sa saborskim legitimitetom bolje bilo povećati mu ovlasti, pa da se ne događa, primjerice, da premijer odbije predsjednikov prijedlog da se održi sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost i tako ga ponizi. Kad bi predsjednik imao određene naredbodavne ovlasti u odnosu s Vladom, samovolja izvršne vlasti bila bi ograničena i bilo bi manje uvreda, a više odgovornosti. Ovako, predsjednik bez ovlasti hoće puno, a ne može ništa, dok Plenković može sve, a rezultat može biti ništa.
Nedjelja 18. listopada
Boban – voljeti svoje, ne mrziti druge
Malo kad sam pročitao tako normalno razmišljanje o raspadu Jugoslavije! Sa slavnim Zvonom Bobanom razgovarao je novinar Financial Timesa. Poznati nogometaš ne mrzi Jugoslaviju, govori o svom lijepom djetinjstvu i nekim dobrim osobinama te države, na primjer, o ulaganju u sport i obrazovanje, ali i o nedostatku sloboda i porobljenosti njegova naroda. Na pitanje o tome što se nije moglo u Jugoslaviji odgovara: “Biti Hrvat i nadati se da ćemo jednog dana imati slobodnu Hrvatsku.”
O svojim nastupima za Jugoslaviju kaže: “Igrao sam za Jugoslaviju svom svojom snagom i ponosom. To je bila moja reprezentacija. Zlato u Čileu jedan je od najboljih trenutaka u mojoj karijeri.” Nije bilo nesnošljivosti među igračima: “Bili smo suigrači, oni su bili Srbi, ja sam Hrvat, neki ljudi su se osjećali kao Jugoslaveni... Bili smo kao jedno.” Ali kaže da su “domoljubne hrvatske ideje dio mene cijelog života” te da ne smatra Hrvate boljima od drugih, samo ih smatra svojima. A kad je riječ o skoku na milicajca u Maksimiru, bio je, kaže, jedan od mnogih “koji su napravili nešto za ideale”. Tako govori Zvone Boban, jedan od rijetkih koji se Jugoslavije ne sjeća s mržnjom, pa mu je prirodna ljubav prema Hrvatskoj i svom narodu.
Ponedjeljak 19. listopada
Primjer koji nije za Hrvatsku
Napokon i jedna lijepa vijest (ali i opet kako za koga). Iz popularnog ljevičarskog magazina Philadelphia Weekly svojim su čitateljima i “općinstvu” poslali senzacionalnu poruku – od sutra smo konzervativni!!! Nije se promijenila ni redakcija, ni vlasnik lista, sve je ostalo isto, ali se mijenja politička orijentacija glasila. Šokantno ali i – logično. Jer: “Alternativa u Philadelphiji danas više nije ono što je bila. Želimo odražavati tu promjenu te i dalje biti za one koji su bez glasa.
U Philadelphiji se nešto dogodilo – alternativa je postala mainstream... ti su ljudi na vlasti. Čiji se glas danas ignorira? Tko je ‘alternativa’ u Phillyju 2020. godine? Konzervativci.” Taj obrat pokazuje kako su vrijednosti ljevice i desnice relativne i kako bi doista moralnost političkih stranaka trebalo vrednovati po tome imaju li ili nemaju vlast. Čim se neka opcija dokopa vlasti, ponaša se kao i oni koje je svrgnula, i tako svugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj. Bio u Banskim dvorima Račan ili Sanader, Milanović ili Plenković – ništa se ne mijenja, svatko na sve strane postavlja svoje ljude, favorizira svoje tajkune, zatvara oči pred svojom korupcijom i hvali se svojim “uspjesima”.
Utorak 20. listopada
Rijeka slavi petokraku, prezire sirotinju
Koliko je, dakle, crvena – “crvena Rijeka”? Čitamo kako roditelji svakog desetog riječkog osnovca nemaju 140 kuna mjesečno za školsku marendu pa je 777 učenika dobiva besplatno. Među njima su i 373 osnovca čiji roditelji nemaju ni za ručak pa se besplatno hrane u programu produženog boravka. Osim toga, 83 djece do 15 godina topli obrok dobiva u pučkoj kuhinji, a nevjerojatan je podatak da najmlađi korisnik ima samo 15 mjeseci! Siromašnoj djeci pridružuju se i ljudi stariji od 65 godina, od kojih tridesetak posto ima dohodak ispod granice siromaštva.
Posljedica je to upravljanja gradom na čelu kojega je već peti mandat socijaldemokratski borac za sirotinju Vojko Obersnel. Socijalnu sliku Rijeke nije promijenilo ni postavljanje goleme petokrake na vrh Riječkog nebodera ni obnova broda “Galeb” iz kojeg su se na početku Domovinskog rata u pohodu na Hrvatsku iskrcavali komunistički i četnički koljači, a koji simbolizira Josipa Broza Tita, “bjelosvjetskog hohštaplera krvavih ruku.” Tako u Rijeci paralelno teku materijalna bijeda i slavljenje komunističkih zločinačkih simbola koji imaju istoga “autora” – gradonačelnika Vojka Obersnela.
Srijeda 21. listopada
Kad se ujedine policija i kultura...
”Namjeravamo kroz nacrt novog Zakon o elektroničkim medijima osnažiti alate kako bismo onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na nasilje ili mržnju”, rekao je ministar Božinović. Ministrica Obuljen-Koržinek objašnjava da je riječ o “preciznijem definiranju uredničke odgovornosti, ne samo za ono što se nalazi u tekstovima koji se objavljuju i potpisuju” nego i o “elementima govora mržnje i neprimjerenih sadržaja, a što se odnosi na komentare ispod članaka”.
Znakovito je što su se oko “uredničke odgovornosti” i “alata” kojima bi se onemogućila objava “sadržaja koji potiče na nasilje ili mržnju” najviše potrudilo dvoje spomenutih ministara, dakle pendrek i kultura, koji su vrlo djelotvorno surađivali i u komunizmu preko leđa intelektualaca i “neodgovornih urednika”. Kampanja protiv medija podsjeća na optužbe, suđenja i zatvore iz komunizma. Komunizma u kojem su još uvijek potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća u zatvorima čamili politički osuđenici dok su u punom skojevskom cvatu bili Andrej Plenković i Davor Božinović.
Četvrtak 22. listopada
Hoće li Vlada poslušati Milanovića?
I prije Zorana Milanovića bilo je molbi i zahtjeva da se produlji moratorij na ovrhe dužnika, ali predsjednikov poziv Vladi da to učini još je jedini autoritativni pokušaj da se zaštite stotine tisuća građana. Ako ga Vlada ne posluša, pokazat će da prezire i taj autoritet te da je prema građanima, za čije je nevolje i sama kriva, posve bešćutna, a prema stranim porobljivačima Hrvatske, bankama koje su glavni vjerovnici, servilna i kukavička. U kakvim god nevoljama zemlja bila, banke uspješno posluju i godišnje iz Hrvatske iznose milijardske profite, uvelike natopljene mukama hrvatske sirotinje.
A iznose ih zahvaljujući vlasti i Hrvatskoj narodnoj banci koje im služe kao servis i dopuštaju im da budu mnogo lihvarskije nego što su to u matičnim zemljama. “U situaciji kada ni sama država”, kaže Milanović, “ne može izvršavati sve preuzete obveze, kako to vidimo u slučaju neplaćanja dugova prema dobavljačima lijekova, blokirani građani imaju pravo očekivati od države zaštitu ili barem poštenije i pravednije rješenje”. Možda Vlada i bi nešto učinila da Plenkovića u Bruxellesu ne čekaju gazde koji bi se mogli narogušiti što hrvatska vlast bankama iz njihovih zemalja ometa naplatu sirotinjskih dugova.
Petak 23. listopada
Hrvati se iseljavaju, zaštitimo Plenkovića
Iseljavanje Hrvata koje prijeti nestankom hrvatskog naroda nije tema kojom se bave samo demografi i domoljubi u Hrvatskoj, koji već panično upozoravaju na izumiranje nacije, nego i europski političari i mediji. Austrijski Die Presse u tekstu pod naslovom “Masovni egzodus prema bogatom Zapadu” piše o tome kako zemlje jugoistočne Europe ne uspijevaju zadržati svoje mlade obrazovane građane.
Taj konzervativni list citira hrvatskog demografa Tadu Jurića s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji kaže da je iseljavanje iz Hrvatske katastrofa, a Njemačku i ostale bogate članice EU optužuje da svoje demografske probleme žele riješiti useljavanjem ljudi iz drugih zemalja. Kaže: “Mislim da nije fer da se Njemačka spašava na račun Hrvatske. Ako se trendovi ovako nastave, Hrvatska će nestati”. U Vladi kadšto komentiraju iseljavanje, govore o uzrocima odlaska iz Hrvatske i o “mjerama koje se poduzimaju”, a koje nitko ne vidi. I tko zna postoji li uopće djelotvoran način da se ljudi zadrže u domovini jer je siromaštvo sve veće, a zapošljavanje sve teže. Ali sada je najvažnije pobrinuti se o Plenkovićevoj sigurnosti, jer tko bi tako loše vodio Hrvatsku kao on, na veselje svojih bruxelleskih gazda koji mu odnarođuju državu.
Britko pero Ivkošiću..Ideloški iščašeno. Pitanje..Kada ćete napisati knjigu o Vlasima Vašeg kraja ?