Vjetar samo što te ne odnese u more, autocesta kod Svetog Roka je zatvorena, dolje na rivi u Primoštenu njišu se stabla, potkošulje koje se suše u dvorištu vrte se oko štrika, a jedino Gospa od Loreta s malim Isusom prkosi mirno. Ni lijevo ni desno. Ovo joj je, vjerojatno, prva jaka bura koja se odbija od njezina kipa. Nova je, tek je stigla u Primošten, postavljena prije koji dan...
– Ma ovo je idealno vrijeme! Meni je najljepše kad puše, recimo jako jugo, kad je oblačno, a ja sam na čamcu, nigdje nikog... – veli Stipe Petrina dok gledamo u kip.
– Prije nego sam došao na čelo općine, živio sam pravim umirovljeničkim životom. Bio bi od jutra na moru, puhalo bi, hvatao bih lignje do objeda u 15 sati, malo odspavao, pa opet na more...
Samo lignje?
– A ne. Kapitalac kojeg sam uhvatio bila je opasna murina. U enciklopediji sam našao da je najteža imala 17 kilograma, a ja uhvatio jednu od 21 kilograma! Bila je to neman... Ali, bio sam i ja mlad, imao tridesetak godina tada, dvostruko sam bio mlađi – kaže Petrina (62).
A danas?
– Lokalni izbori se bliže, pa more gledam s prozora.
Sjedamo u njegov ured iz kojeg opet puca pogled na – Gospu. Ma vidi se sa svih strana, iz svakog kuta Primoštena, s Jabuke, Žirja, Vodica...
– Baš sam je ovako zamišljao. Moja je, inače, ideja bila da ona osvane gore. Dopuštam da netko od struke kaže da je to kič. Njihovo je to pravo. Ali, i za barok ili rokoko su nekad tvrdili isto. No, najviše mi je zasmetalo kad su rekli da je ovo Petrinina Gospa. E, to je neukusno...
Gospa od Loreta
Ne može se svakom svidjeti izgled, ima ona “De gustibus non est disputandum”.
– A što ja mogu, ovo je original. Kakva je, naša je. Kažu kritičari da smo utiskivali mozaik u beton, ali pa treba negdje mozaik utisnuti, zar ne? Vrijeme će, uostalom, biti najbolji sudac. Uostalom, naša Gospa, ili će biti svjetska atrakcija ili svjetska sramota. Nema između... Prema mojem sustavu vrijednosti, tvrdim kako je ona nebeska zaštitnica, a zašto ne bi bila i zemaljska? Na žalost, u današnjim vremenima čini se da nam je ostala samo još Gospa...
Rekli ste, ideja je vaša?
– Moja! Prije 15 godina predlagao sam da napravimo kip Gospe od Loreta, zaštitnice našeg grada. I dva puta nismo uspjeli, i eto, treći – vidiš i sam. Tu je! Planom je na tom mjestu predviđen i objekt, idealna je pozicija. Samo, ideja je bila na tom vidikovcu napraviti restoran. Ali, hoće li više ljudi doći u restoran koji se okreće ili vidjeti Gospu? Podržalo me općinsko vijeće, desetak puta je bilo na javnoj raspravi i sad smo uspjeli.
Je li ona vaš životni uspjeh?
– Meni to jako, jako, jako puno znači. U cijeloj mojoj familiji, svi smo štovali Gospu od Loreta. I moj pradjed Ante, djed Stipe, otac Ante, ja Stipe...
Imate sina Antu?
– Ne, imam kćer, ali imam unuka Antu. Dobro si primijetio, kod mojih su svi Ante ili Stipe. No, nema Primoštenca koji nije štovao Gospu od Loreta. Pa i ortodoksni komunisti, u ono doba, kad se nije smjelo...
Gospino je lice tamnoputo. Zanimljivo je, zamijeti se na prvi pogled.
– Vidi, nisam teoretičar religije, ali znam da ta boja simbolizira skromnost. Takva je kakva je. Štovao ju je moj pradjed, otac, ja, moja dica, a hoće i unučad....
Što će ovaj kip donijeti mjestu?
– Moj je posao Primošten približiti svijetu, zainteresirati svijet za naš grad, a posao stanovnika je to iskoristiti u svoju korist. A čuj, da ne radimo dobro, ne bi sad ti bio tu i govorio o Gospi. Ne bi o njoj pisao ni Washington Post, Jerusalem Post...
Prije nekoliko godina bilo je po cijeloj zemlji jumbo plakata “Svi u Primošten”. Čak je jedan stajao i u okolici Umaga.
– Sjećaš se toga? Eto, to je dobar primjer. Lansirali smo tu kampanju. “Svi u Primošten”. Ali se onda zamislili. A što će ljudi ovdje? Koji k...c.? Pazi, nismo imali ni uređenu plažu, a što bismo im pokazali? Devastiranu gradsku jezgru? Restorane koji prodaju kineske plodove mora i toče vino iz samoposluge po astronomskim cijenama? Ne, mi smo morali imati nešto što je originalno! Danas, imamo šetnicu, najljepšu plažu u Hrvatskoj, spomenike, težaku, ribaru, tovaru... I Gospu. I da, sad je vrijeme da zaista kažemo: “Svi u Primošten”. Znaš još što, dođu iz okolnih gradova, tu po noći gledati što mi radimo. Po noći! E, kad do tog dođeš, da špijuniraju što radiš, znači da si na dobrom putu. Ma sve ti kritičari mogu oprostiti, osim uspjeha...
Kolika je bila cijena kipa Gospe?
– Dva milijuna kuna.
S čime bi se to moglo usporediti?
– S dva kilometra kanalizacije.
I koliko će kip izdržati, ima li procjena?
– Ne znamo. Rimski mozaici traju do danas. Nije to moje. Može je sutra netko skinuti, reći da je to nakazno. Ili je ISIL–ovci uništiti kao što su Budu.
Lokalni izbori će uskoro, što očekujete?
– Sve ispod 70 posto glasova za mene bi bila tragedija! Ma dao bih odmah ostavku! Uostalom, svaki put kuvertiram unaprijed ostavku – govori i diže ruke u zrak.
Odlučan je Petrina...
– Volonter sam. Želim pokazati da politika može biti sasvim drugačija nego što smo navikli u Hrvatskoj. Evo ti, jutros sam do 11 sati imao 25 stranki u uredu, pa mi 85 posto poslova riješimo isti dan. Bilo potvrde ili pitanje poljskog puta. Volim reći da je moja općina iznad europskih standarda, a kako je izvan Primoštena sve ispod afričkih standarda... I zato ti je stanje danas kakvo je.
Rekli ste da ste volonter. Pa odakle novac za život?
Svi smo rođeni goli
– Novac? Imam mirovinu. Radio sam. Nešto i stekao. A danas, poslije posla u općini opet radim. Idem u polje. Imam 200 kokoši, 500 maslina. Pa sve što moja obitelj jede, proizvodimo sami! Dok drugi stoje u kafiću ili su u kladionici te izgube 200 kuna, ja zaradim 100 kuna na jajima. Evo, popodne sam u polju. Čistim masline, travu, sad je nakopavanje krumpira, čišćenje petrusina... Sizifovski je to posao. Čupaš jednu po jednu travku. Imam mrkvu, ciklu... U dućan idem samo po kruh. Paštu, rižu i to je to. Ako mi netko dolazi u goste, odem eto, po neko meso. Mi jedemo svoju piletinu, ali ne mogu to čovjeku ponuditi. Da mi ne prokvoca, haha...
Poznati ste kao naturist, kupate se goli. Hoćete i sada, kad Gospa gleda?
– A što ima veze. Pa svi su rođeni goli. Možda su neki rođeni obučeni, što ja znam – smije se. Ma slušaj, ja sam uvjeren da će jednog dana ova Gospa biti svjetska baština... – zaključuje s rukama u zraku.
A što kažu u mjestu? Drže li isti kurs kao i prvi čovjek ili...?
– Jesi je vidija? – veli jedan i pokazuje preko puta na brdo. Na Gospu.
U mjestu srećem Josipa Jadrijevića (26), domaćeg dečka koji je dopratio kip iz Zagreba.
– Tri su je labudice vozile, a ja sam s kolegom bio u pratnji. Krenuli smo iz Lučkog u sedam ujutro, a već je u 11 sati bila u Primoštenu. Sve je bilo pod velom tajne, ali ne da se nešto skriva, već da se narod ne okupi. Bilo bi opasno. Dovezli su je u sedam dijelova, plus kruna, a svaki dio je težak desetak tona. Tu su kranovi, uska cesta, da netko ne strada. Ali, ljudi, kad su vidjeli kamione na Jadranskoj magistrali kod Šibenika, odmah su znali o čemu je riječ. Na Facebooku je brzo bilo objava: “Vidio sam Gospu na magistrali.”
Vozimo se uskom cestom prema Gospi, strmo je, automobil jedva vuče. A Josip kaže:
– Priča o Gospi iz Loreta počela je u doba kuge. Naš je Primoštenac Marko Prgin u snu usnuo Gospinu poruku da ide prijeko do talijanskog Loreta. Tako kaže legenda. I on donio sliku Gospe od Loreta, procesija je prošla cijelim mjestom i kuge je nestalo! Bilo je još čuda vezanih za Gospu, recimo ispred crkve je 1945. okupator želio strijeljati naše Primoštence, no puške su se blokirale! Bilo je i ozdravljenja... Pa u našem kraju ima stotinjak kapelica, a barem 90 ih je posvećeno Gospi od Loreta.
Ima li još kakvo čudo?
– Evo, iz moje obitelji – kaže Josip pa nastavlja:
– Moja je obitelj imala iskustvo čuda! Djedovu sestru Mariju su Talijani početkom Drugog svjetskog rata željeli objesiti u zaselku Luketini. Baš je bio Dan Gospe, 10. svibnja, kad je zvonilo podne s crkve svetog Jurja. I pitao Talijan Mariju: “Što to zvoni?”, a ona mu odgovorila. “Dan je naše zaštitnice, Gospe od Loreta.” Trenutak kasnije skinuo joj je omču oko vrata i pustio je...
Gospino čudo
Govori Primoštenac, ponosno, kako je baš njegova fotografija Gospe obišla svijet.
– Prvi put kad sam je išao dronom snimiti, u šali sam pomislio, kakvu perspektivu imaju nebesa na ovo... Stavio sam fotografiju na Facebook, a nakon dva dana u 26 zemalja diljem svijeta, svi su je objavili. Od Alabame, Woodstocka, New Yorka, Teksasa, zatim Velike Britanije, Španjolske... Bio sam iznenađen, ali i ponosan. Nama u Primoštenu ona mnogo znači, tradicija je gotovo 200 godina. Prgin je sliku iz Loreta donio 1835. godine.
Ispod spomenika srećemo turiste. Iako se Gospa još postavlja, još su skele oko kipa, mnogi je dolaze vidjeti. Za Uskrs je bilo više od dvije tisuće duša na ovom mjestu.
– Ma odlično je! Novo, moderno. Pristup je zgodan. Čuo sam da će biti i reflektori, a ovdje je pogled na cijeli arhipelag – govori Mirko Ivanda dok supruga Ružica fotografira mobitelom.
– Krenuli smo iz Rogoznice prema kući, u Dugo Selo, pa stali vidjeti. I ovo je novi simbol Primoštena, uz staru jezgru grada, uz Gospu će ona još više isplivati – veli Mirko.
Da lociramo točno gdje je Gospa, mnogo će značiti da stoji točno iznad mjesta na kojem je uzviknuta kultna rečenica: “Obadva, obadva, oba su pala!” iz Domovinskog rata 1991. godine. Vikao je to mladi Primoštenac Filip Gaćina kada su Goran Pauk i Neven Livajić oborili dva Soko J–21 Jastreba vojske JNA.
Na brdu, ispod Gospe, i primoštenski turistički djelatnik Antonio Jurić (46) s majkom Margitom (70). I oni željeli izbliza vidjeti kip.
– Nećemo mi zauvijek šetati ovuda, a kip Gospe ostat će generacijama koje slijede. Impozantan je, ima 17 metara, nema takvog nigdje u svijetu! To je apsolutno plus mjesta! Svatko će, tko prolazi ovuda, željeti vidjeti. A ljudi, kao ljudi, svi nešto govore. A što to znači ako netko kaže da nešto nije dobro, pa koga to zanima? I nije ovo najbitnije za mještane, već za naše mjesto!
Njegova majka Margita dodaje.
– Takav je spomenik jedinstven u svijetu. Pazi, u svijetu! Idemo prema vjerskom turizmu i za cijelu je Šibensko–kninsku županiju to super! Mi smo svi vjernici, doći ćemo se pomoliti, pozitivno misliti. Ovdje je ljepota što su se nebo i zemlja spojili. A neka Gospa spoji sve zlonamjerne, neka na ovom mjestu nestane mržnje, a rodi se opraštanje – govori Margita, pa dodaje:
– Istina, nisam iz Primoštena, došla sam s 20 godina kada sam se udala. Ali, kako će ove godine 50 godina da sam u mjestu, valjda se već računam kao domaća – govori i smije se.
Spuštamo se u mjesto, kojem je turizam broj jedan. U gradu, domaći, imaju zanimljive priče. Turističke.
– Orson Welles je ovdje stvarao, uvijek je govorio kako je crpio inspiracije za svoja djela baš u našem Primoštenu. Navodno je i “Građanina Kanea” pisao u Primoštenu. Ma mi smo bili uvijek meka, bili su ovdje Iliri, Grci, Turci, ma tu je živo od 1190. godine – govore u gradu čiji je otok Gola glava nekad s kopnom povezivao drveni most.
– Turci su ga srušili. Pa je bio premošten. Otuda ti naziv Primošten. Poznati smo po Babiću. Ali, ima jedna stvar koja se malo zna – kažu.
Koja?, pitam.
– Adolf Hitler je, kao mladić, ovdje u nekoliko navrata ljetovao tamo krajem 20–ih godina prošlog stoljeća. Pričalo se da je volio ovaj kraj, a dolazio je s prijateljima, bila je to neka umjetnička veza. Družio se s ovdašnjim slikarima. I, po jednoj priči, kad su Nijemci bili u ovom kraju, rekao im je “da ne radu pizdarije”. A bio je i Mihail Gorbačov, čovjek koji je uveo perestrojku. I slavio je u baš našem hotelu Zora rođendan...
U razgovor se, odobravajući, uključio i naš fotoreporter Duško Jaramaz.
– Živa istina! Vidio sam ja Gorbačova, ima u arhivi. Ja niz skaline, a on izlazi iz toaleta... – veli Duško.
I?
– Šta i? Snimio ga taj tren, eto ti slika u arhivi...
anticenzura sinko, mislim da si ti pobrkao lončiće. biblijsko obrazloženje za crnu boju stoji u „pjesmi nad pjesmama“ (crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske... 1,5) odgovarajuće mjesto u vulgati glasi: „nigra sam sed formosa“ (pretpostavljam da znaš što je vulgata!?) taj isti citat nalazi se kao potpis ispod nekoliko crnih madona diljem svijeta. u septuaginti (valjda si čuo za nju?!) to mjesto glasi na grčkom: „melaina eimi ego kao kale“ što u prijevodu znači po prilici isto (crna sam i lijepa) prema tome, ostavi ti svoju božicu plodnosti, ljubavi i medicine izidu za sebe i na pačaj se u crnu madonu! ja sam ipak, između ostalog, i teolog a i povjesničar umjetnosti.