U razgovoru za Večernji list iranski veleposlanik u Hrvatskoj, NJ. E. Parviz Esmaeili, govorio je o sukobima između Armenije i Azerbejdžana, ali i o normalizaciji odnosa sa Izraelom nekih Zaljevskih zemalja, američkim izborima te je otkrio kako je INA zbog novo nametnutih američkih sankcija morala napustiti Iran te zbog toga mora nadoknaditi štetu i gubitke koje je uzrokovala.
Kako ocjenjujete ekonomsku, političku i kulturnu suradnju između Hrvatske i Irana?
Naši bilateralni odnosi na političkom i kulturnom planu su i inače, a pogotovo u ovim novim okolnostima, puno napredniji nego odnosi u ekonomiji. Poslovni ljudi Irana i Hrvatske imaju interes za mnogo veće i bolje ekonomske odnose kao što su pokazali kad je potpisan JCPOA. Obje zemlje su krenule s namjerom da iskoriste te povoljne uvjete za ekonomsku suradnju, što je više moguće, ali je Trumpova odluka da izađe iz sporazuma prepala hrvatske tvrtke i one su napustile scenu. Naravno, trgovinski odnosi nikada nisu prekinuti i nastavljaju se. Mi razumijemo zabrinutost Hrvatske, ali se nameće pitanje jesu li hrvatski odnosi s Iranom ili bilo kojom drugom zemlje povezani s SAD-om? Vrata iranskog gospodarstva za Hrvatsku su uvijek otvorena. Nedavno smo donijeli važan zakon kojim potičemo i podržavamo zajednička ulaganja između dviju zemalja. Uskoro će biti usvojena još dva ekonomska zakona. Na polju kulture i sporta odnosi dviju zemalja su u porastu, izvršni program naše kulturne suradnje je dovršen. Umjetnici iz obiju zemalja imaju vrlo aktivan odnos. Nedavno su, u isto vrijeme dva filma iz Hrvatske i tri filma iz Irana sudjelovala na međunarodnim festivalima. Izbornik naše nogometne reprezentacije je Hrvat, a trener hrvatskog Taekwondo kluba Jasterb je Iranac. U sportskim ligama dviju zemalja nastupaju sportaši prijateljske zemlje. Od početka mog mandata, odnosi dviju zemalja su u porastu, a smatram da je najvažniji dio tih odnosa kulturni. 23. listopada, 2020, Ali (Alexandar) Rahbari, iranski skladatelj koji je nekad vodio Zagrebačku i Teheransku filharmoniju, nastupit će u Zagrebu, sa solistom, tenorom Rezom Fekri-jem.
Nakon potpisivanja sporazuma između Irana i zemalja 5+1, INA je bila zainteresirana za poslovanje u Iranu. Da li je taj projekt realiziran? I TDR je imao veliko poslovanje u Iranu, da li je ono nastavljeno ili obustavljeno zbog sankcija?
Naša naftna kompanija i INA započele su suradnju u provinciji Moghan. Nije bilo nikakvih problema, ali kad je US uvela sankcije, INA se zaustavila. Zbog toga INA, temeljem ugovora, mora nadoknaditi štetu i gubitke koje je uzrokovala. Razgovarali smo službeno s predstavnicima INAe, oni su prihvatili da plate odštetu, no traži se novi ugovor i suradnja nakon ukidanja sankcija. Rekao sam da su svi hrvatski investitori dobrodošli u Iran, ali mi ne možemo staviti na čekanje naše infrastrukturne projekte dok sankcije ne završe.TDR ispunio je svoje obaveze i tvornica cigareta u regiji Mazandaran je izgrađena zajedničkim investicijama i radi.Odnos s Iranom vrlo je isplativ za hrvatske tvrtke. Svaki zajednički projekt koji je proveden bio je uspješan. Također pozdravljamo razvoj gospodarskih odnosa između dviju zemalja i radimo u tom smjer
Nakon nedavnih sukoba u Nagorno-Karabahu Iran je oštro zaprijetio i Azerbejdžanu i Armeniji, da će ,u slučaju da nastave padati granate na teritorij Irana, reagirati kako bi zaštitio svoju nacionalnu sigurnost. Istodobno Iran je rasporedio svoje snage duž granice sa Armenijom i Azerbejdžanom. Strahujete li da bi se Iran mogao uključiti u sukobe Armenije i Azerbejdžana?
Iran je uvijek isticao važnost regionalne sigurnosti. Sigurnost susjeda smatramo vlastitom sigurnošću, stoga nas zabrinjava svaki vojni sukob u našem susjedstvu. Ali morate obratiti pažnju na nedavne sukobe, Iran je jedina zemlja u regiji koja ima prijateljske odnose i s Azerbejdžanom i s Armenijom. S njima dijeli gotovo 800 kilometara dugu granicu. Prirodno je da imamo više briga od drugih. Iran ima snažna vanjskopolitička načela, što se temelji na pozivu na mir, dijalog i suradnju unutar regije. U donošenju odluka nikad se nećemo voditi emocijama. U sukobima između Armenije i Azerbejdžana topovske granate pogodile su regiju zvanu „Khoda Afarin„ na našem teritoriju. Ovo je predstavljalo kršenje teritorijalnog integriteta i ugrožavanje sigurnosti iranskih građana. Upozorili smo obje države. Ispričali su se i uvjeravali nas da se radi o slučajnom incidentu. Obećali su da neće ponoviti. Nadamo se da se neće ponoviti, ako ovo ponove, zadržat ćemo pravo odlučivanja o ostvarivanju nacionalne sigurnosti i sigurnosti naših građana. Ističući očuvanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Azerbajdžana, Iran je izrazio spremnost pridonijeti postizanju mira i trajnom rješenju sukoba oko Nagorno-Karabaha u okviru regionalne inicijative Iran-Turska-Rusija, nadopunjujući mehanizam Minske skupine. Također osuđujemo svaki napad na civile i na stambena područja. Poput nedavnog napada na grad Gandža i ubijanja tamošnjih ljudi.
Savjetnik Ajatolaha Ali Hamneia, Ali Agbar Vilayati, izjavio je da je Armenija okupirala dio teritorija Azerbejdžana te pozvao Armeniju na povlačenje sa tog teritorija na Gornjem Karabahu. Isto tako, optužuje i Tursku i Izrael koji su se udružili u rat između Armenije i Azerbejdžana te kako su oni zapravo ti koji su doveli do eskalacije sukoba. Posljednjih dana Iran je preko predsjednika i ministra vanjskih poslova bio u kontaktu s čelnicima Azerbajdžana i Armenije; Također je u stalnom kontaktu s drugim utjecajnim zemljama.
Kao i u ostatku svijeta, službeni stav Islamske Republike Iran u vanjskim poslovima objašnjava samo Ministarstvo vanjskih poslova. Načelni stav Irana je poštivanje međunarodno priznatih zakona, propisa i granica. Teritorijalni integritet zemalja mora se poštivati u skladu s međunarodno priznatim propisima. Iran vjeruje da rat i krvoproliće nisu rješenje za granične sporove. Od početka krize Iran je, na visokoj razini uz sudjelovanje predsjednika i ministra vanjskih poslova bio u stalnom kontaktu s čelnicima dviju susjednih zemalja, Azerbejdžana i Armenije; Kao što su i druge utjecajne zemlje poput Rusije bile su u stalnom kontaktu. Pozvali smo strane na "trenutni prekid vatre", a zatim na "sveobuhvatan dijalog" u dobroj vjeri. Poput krize 1992., i mi smo izrazili spremnost za posredovanje između dvoje susjeda. Vjerujemo da se trajni mir može postići samo političkom voljom Bakua i Erevana, te poštivanjem teritorijalne cjelovitosti i međunarodnih propisa.
Imamo poslovicu na perzijskom koja kaže da neki ljudi "love ribu u mutnoj vodi". Smatramo da niti jedna zemlja ne bi trebala tražiti vlastite interese u ratu između dva susjeda i prolijevanju nevine krvi ili poticati strane da nastave sukob. Nadamo se da vijest o aktiviranju ekstremističkih terorista u nekim zemljama u regiji nije točna. Nikada nećemo tolerirati prisutnost terorističkih snaga u blizini naših granica i nadamo se da će čelnici zemalja regije biti oprezni u tom pogledu.
Činjenica je da sigurnost naše regije nema nikakve veze s Izraelom, ali su nesigurnosti u potpunosti povezane s Izraelom. Trenutno o konkretnom nemamo tvrdnje .Izrael je vojno i sigurnosno prisutan u regiji, I nema sumnje da pozdravlja bilo kakvu krizu u blizini Irana.
Unatoč tome što su većina stanovnika Azerbejdžana muslimanski šijiti, Iran, zemlja u kojoj je većina šijita, je stao na stranu Armenije s obzirom da Azerbejdžan ima vrlo jake odnose s Izraelom koji ima veliku vojnu i obavještajnu prisutnosti u Azerbejdžanu na samoj granici sa Iranom. Izraelsko-azerbejdžanski odnosi započeli su 1992. godine nakon pada SSSR-a, te se razvijali posljednjih godina. Koliko je ta suradnja Izraela i Azerbejdžana opasna za Iransku nacionalnu sigurnost s obzirom i da Izrael naoružava Azerbejdžan?
Iran je uvijek igrao ulogu uravnoteženja, a ne intervencionizma, u cijeloj regiji, posebno na Južnom Kavkazu. Protivimo se bilo kakvoj etničkoj i teritorijalnoj odvojenosti i sukobu. Za razliku od nekih zemalja u regiji, imamo dobre odnose i s Azerbejdžanom i s Armenijom. Vjerujemo da bi intervencija bilo koje zemlje u regiji, posebno izvanregionalnih sila, mogla samo pogoršati krizu. Mi ne odlučujemo o stavovima druge zemlje o odnosima s Izraelom, ali naša sigurnost je naša crvena linija. Nikada nećemo odustati od svoje nacionalne sigurnosti i nećemo tolerirati ugrozu ni od koga.
Zašto je Iran protiv sporazuma o normalizaciji odnosa između Izraela i UAE te Bahreina?
Dopustite da ja pitam Vas, je li Iran jedini koji se protivi normalizaciji odnosa Ujedinjenih arapskih emirata i Bahreina s Izraelom? Mislite li da su narod Palestine i raseljeni izbjegli Palestinci širom cijelog svijeta zadovoljni? Mislite li da se i autonomna palestinska uprava slaže s tim, da su zadovoljni? U nekoliko proteklih dana su otkazali sve ugovore koje su imali s Izraelom. Kada različite palestinske grupacije izraze zajedništvo u protivljenju Izraelu to znači da su protiv tzv. normalizacije odnosa.
Video - Hassan Haidar Diab o napadu Irana na američke baze u Iraku: Hoće li SAD i Trump odgovoriti?
Mislite li da su muslimanski narodi regije suglasni s normalizacijom, uključujući narode UAE i Bahreina ?
Svi Palestinci usprotivili su se nedavnom sporazumu UAE i Bahreina I nazvali su to nožem u leđa palestinskog naroda. 70 godina iskustva s Izraelom pokazuje da se taj režim ne pridržava ni jednog mirovnog sporazuma i da će nastaviti s okupacijama. Nije prestao s okupacijom Palestine, postoji li ikakva garancija da se u budućnosti neće polagati pravo na druge islamske zemlje?
Politika UAE i Bahreina prema Izraelu neće promijeniti status Palestine kao okupirane zemlje, ali će produbiti jaz među muslimanskim zemljama. Ovaj akt je čak odbijen kao opcija od strane Arapskog mirovnog plana ponuđenog od Saudijske Arabije 2002 godine, koji je bio uvjetovan izraelskim napuštanjem teritorija okupiranog 1967 i rješavanjem izbjegličkog pitanja Palestinaca kao i priznanjem Palestine kao neovisne države sa glavnim gradom Bait ul Muqades. Tako da se Emirati i Bahrein nisu pridržavali čak ni zaključaka Organizacije arapskog jedinstva ni Organizacije Islamskih zemalja.
Generalna skupština i vijeće sigurnosti UN-a donijeli su do sada stotine rezolucija podrške pravima Palestinskog naroda, od kojih ni na jednu Izrael nije obratio pozornost. Europska Unija zauzela je razuman stav protiv Izraelske gradnje naselja na okupiranim palestinskom teritoriju, suprotstavlja se okupaciji djela zapadne obale Jordana kao i premještaju glavnog grada u Bait ul Moqades
Gotovo svi analitičari su složni da bez odobrenje Saudijske Arabije te dvije zemlje , Bahrein i UAE, ne bi potpisale sporazum, da li se stvara nova geopolitička karta i savez arapskih zemalja te Izraela i SAD-a protiv Irana?
Godine 1947. Arapi i Palestinci su odbili Rezoluciju Generalne skupštine UN-a 181 o podjeli Palestine i formiranju Izraela. Do pobjede Islamske revolucije 1979. godine Izrael je imao odnose s Iranom i stoga je uz pomoć Sjedinjenih Država kontrolirao sigurnosnu situaciju u cijeloj regiji Perzijskog zaljeva. Od revolucije do danas, Izrael nastoji predstaviti Iran kao glavnu prijetnju zemljama Perzijskog zaljeva kako bi nadoknadio gubitak pristupa tom području. Sjedinjene države su pomogle Izrael projektom Iranofofobije.
Po mom mišljenju, savez arapskih država s Izraelom i Sjedinjenim Državama protiv Irana samo je iluzija. Jer su Sjedinjene Države i Izrael svojim nedavnim postupcima poljuljali i savezništvo arapskih zemalja. Iran ima prijateljske odnose i suradnju s drugim arapskim zemljama. UAE i Bahrein ne smatramo svojim neprijateljima, već susjedima i prijateljima. Ali prevareni su. Izrael im je zamijenio mjesto prijatelja i neprijatelja!
Trumpova administracija, u izborne svrhe te prijetnjama i podmićivanjem, prisilila je zemlje regije da se odmaknu od islamskih i arapskih ideala i uspostave odnose s Izraelom.
Povijesno iskustvo pokazuje da s većom prisutnošću SAD-a i Izraela na Bliskom Istoku; umanjeni su stabilnost, sigurnost i regionalna suradnja. Sjedinjene Države i Izrael prisilili su gotovo sve arapske države Perzijskog zaljeva da se pridruže Sadamu Husseinu u nametnutom ratu protiv Irana. Ali Iran svoje odnose s njima nije temeljio na toj činjenici. U nametnutom ratu pokazali smo da smo dovoljno snažni da se obranimo od bilo koje razine prijetnje, a istodobno želimo mir i sigurnost u regiji. Više puta smo nudili zajedničku suradnju na regionalnoj sigurnost i Pakt o nenapadanju.
Što bi za Irance bilo bolje, da pobijedi Donald Trump ili Joe Biden? Vjerujete li da , ako pobijedi Biden, da će ponovno vratiti nuklearni sporazum sa Iranom?
Naša vanjska politika se ne određuje niti definira na temelju toga hoće li u Bijeloj kući sjediti demokrat ili republikanac. Mi zadržavamo svoju strategiju bez obzira na to. Naravno, ako vidimo da iz Bijele kuće dolazi politika temeljena na međusobnom uvažavanju, poštivanju prava i korist za naš narod i zemlju. to bismo svakako pozdravili i proporcionalno odgovorili. Možemo reći da je JCPOA ( Zajednički sveobuhvatni plan postupanja/ Nuklearni sporazum) najvažnije postignuće u zadnjih 100 godina. JCPOA garantira korist svim stranama, regionalni i svjetski mir i sigurnost, a podržan je i rezolucijom VS UN. Amerika je prekršila rezoluciju 2231, jednostrano se povukla iz Sporazuma i ponovo uvela sankcije Iranu bez obzira što je Iran ispunio sve svoje obaveze. Naravno, te nelegalne i nehumane sankcije su proizvele veliki pritisak na našu ekonomiju i život građana, ali su također postigle Američku političku izolaciju bez presedana u svijetu. Uglavnom, nadamo se će onaj tko dođe u Bijelu kuću ispraviti tu pogrešku.
Unatoč protivljenju UN-a ,SAD je uveo nove sankcije Iranu. Koji je stav zemalja članice EU-a glede tih sankcija?
Smatramo da su obaveze europske unije na političkom nivou pozitivne. Ipak ti njihovi prihvatljivi stavovi zahtijevaju i praktične korake kao i ozbiljnu podršku punoj primjeni JCPOA i rezoluciji 2231 UN-a. Zahvalni smo na suprotstavljanu EU jednostranom američkom uvođenju sankcija, ali mislimo da EU nije ispunila svoje obaveze iz JCPOA i nadoknadila izlazak Amerike iz njega. Automatsko otkazivanje sankcija Iranu na oružje, ugovoreno JCPOA i UN rezolucijom, kao jedan od JCPOA kompromisa, moralo bi se dogoditi na zasjedanju 18.listopada 2020. EU je institucija koja zagovara pluralizam i vladavinu zakona u međunarodnim odnosima i mora pokazati da može učinkovito podržati svoja načela.
Iran je u nekoliko navrata zaprijetio da će izaći iz nuklearnog sporazuma ako zemlje članice EU-a ne ispune svoje obaveze, ukidanje sankcija Iranu. Hoće li Iran izaći iz nuklearnog sporazuma?
Naša politika je obaveza za obavezu i naš pristup je strateško strpljenje i davanje maksimalne šanse diplomaciji. Zato smo punu godinu dana nakon povlačenja SAD-a iz JCPOA , prema ostalim članicama grupe 5+1, potpuno izvršavali sve svoje obaveze. Predsjednik Rohani je u svom pismu od 8.5.2018 šefovima zemalja 5+1 otvoreno prezentirao uvjete Irana za ostanak u JCPOA. Bili smo jasni; ako iranski interesi nisu osigurani Sporazumom, najave iz tog pisma biti će provedene. Odluka Irana je poznata. Lopta je sada na drugoj strani.
Nakon ubojstva generala Sulejmanija, Iran se zakleo da će voditi rat sve dok SAD ne napusti Perzijski zaljev. Strahujete li od mogućeg frontalnog sukoba između SAD-a i Irana?
Ova akcija američke vlade protiv glavnog zapovjednika borbe protiv ISIL-a u regiji, prema međunarodnim standardima i deklaraciji Ujedinjenih naroda, bila je teroristički akt i izravna akcija Trumpove administracije protiv naše nacionalne sigurnosti kao i podrška ISIL-u. Iran zadržava pravo na uzvrat, ali odredit će kada i kako odgovoriti. Narodi regije Perzijskog zaljeva protive se američkoj prisutnosti u regiji. Poput iračkog parlamenta koji je zatražio povlačenje američkih trupa. Ta činjenica mora biti uzeta u obzir i prije ili kasnije mora biti shvaćena.
Kakva je ekonomska situacija u Iranu?
Iransko gospodarstvo ima velike potencijale i mogućnosti i vrlo brzo bi mogao postati moćno i korisno gospodarsko središte za svjetsku trgovinu. Zbog toga su US odmah s početkom revolucije nametnule sankcije kao što su „D'Amato“ naftne sankcije, a proširili su ih i na druga područja. U ovim godinama, prema svojim riječima, nametnuli su najteže sankcije u povijesti, protiv Irana. Te sankcije su jednostrane i znak su neprijateljstva. Osim svojih resursa trebamo investicije i novu tehnologiju u naftno-plinskoj industriji. Sankcije to onemogućuju. Iran je velika zemlja sa mladim i školovanim ljudskim potencijalom i usprkos tegobama koje donose sankcije učinit ćemo sve da održimo svoje nacionalno gospodarstvo. Diverzificirat ćemo izvore našeg nacionalnog dohotka i učinit ga neovisnim o nafti i plinu. Perzijska poslovica kaže "ne okreće se uvijek na istoj peti". Naše će gospodarstvo brzo procvjetati, a u to ćemo vrijeme prioritet dati zemljama i tvrtkama koje nisu prekidale veze s nama tijekom ugnjetavajućih američkih sankcija.
Kako se Iran bori protiv pandemije Covid-19?
Iran ima velike medicinske kapacitete, a naši medicinski stručnjaci i osoblje su svjetski poznati u visokoj znanosti. U proizvodnji medicinske opreme i lijekova u dobrom smo stanju. Koristeći te mogućnosti mogli smo kontrolirati Covid 19 u prvoj fazi. U međuvremenu nove sankcije su nam dodatno ograničile pristup lijekovima, a kako je koronakriza produžila na više mjeseci i s obzirom na broj zaraženih. S druge strane, veliki gradovi poput Teherana s oko 15 milijuna stanovnika imaju posebne probleme koji otežavaju nametanje ograničenja na duže vrijeme. brojnost populacije te dolskom 2.faze, naš se problem povećao. Percepcija ljudi o nemogućnosti pristupa cjepivu, njihov umor od poštivanja protokola i potreba za obavljanjem svakodnevnih životnih aktivnosti dovela je do povećanja broja oboljelih i na žalost broja umrlih. Naši liječnici i svo medicinsko osoblje ulažu velike napore kako bi držali epidemiju pod kontrolom. Nadamo se da će uspjeti.Službena gesta SAD-a o brizi za Iran nema smisla. Borba protiv Korone treba financijske izvore, medicinsku opremu i lijekove čije su tokove oni zatvorili. Nisu iskreni u svojim tvrdnjama. Visok broj žrtava virusa korona u Iranu izravna je posljedica američkih sankcija
poštovanje Iranu i na svom trudu da opstanu u miru i balagostanju.