Znam da će me ubiti – rekla je, ima tome koji dan, Edina Dedić iz Zagreba čiji je bivši suprug brutalno pretukao njihovu 14-godišnju kćer, majka koja je i sama često bila žrtva nasilja. Držao joj je pištolj na čelu, lomio rebra, izbijao zube, silovao je. Nakon njezine izjave, međutim, nije se dogodilo ama baš ništa, premda je zastrašujuća, premda je u njoj sadržana sva bespomoć ljudskog bića koje sluti smrtnu opasnost.
Poslušajmo još jednom što je rekla, rekla je:
– Znam da će me ubiti. No, život je, daleko od Edine, nastavio nesmetano teći svojim tijekom. Premda je poslije i podrobnije opisala sav svoj jad.
– Ja se više toga ne bojim. On mene može ubiti jednom, dvaput ne može. Dok mogu puzati, ne hodati, nego puzati, ja ću svoju djecu braniti – izjavila je, no nisu je čuli oni koji su je trebali čuti. Izlazak iz zatvora bivšeg partnera – dva puta osuđivanog zbog obiteljskog nasilja, bivšeg specijalca sklonog alkoholu koji je privremeno pušten iz zatvora, svoju kćer prebijao više od sat vremena dok se Edina oporavljala od operacije tumora – dočekuje u smrtnom strahu.
Policijsku zaštitu, međutim, nije dobila niti su se za nju zainteresirale socijalne službe, pa joj nije preostalo ništa nego pomoć i dalje tražiti – od medija. Kada se opet nije dogodilo ništa, nije odustajala pa je putem društvene mreže pozvala na prosvjed na Markov trg jer “danas je to moje dijete, sutra može biti neko drugo”, no ni to, barem zasad, nije natjeralo na buđenje ovo društvo u kojem se nasilje i dalje događa u tišini, prema statistici, u obiteljskom krugu.
Doista, vijesti koje posljednjih dana preplavljuju medije govore upravo u prilog toj tezi. Početkom veljače, dakle, prije 20-ak dana, u javnost se probila mučna priča o još jednom prebijanju supruge pred djecom, kao i trpanja njezina izmučena tijela u gepek automobila, priča posve nalik na onu Edininu. Koji tjedan kasnije, stigla je još jedna sumorna vijest o tome kako je u Đurđenovcu sin ubio vlastita oca.
Nedavno je objavljena još jedna mučna priča očajne majke, 70-godišnje umirovljene pravnice koju je rođeni sin držao zatočenu 47 dana u stanu, mlatio je i zabadao joj prste u oči, a agonija nesretne žene okončana je kada su je napokon građani pronašli bosu u spavaćici pokraj kontejnera na zagrebačkom Jarunu.
Kako joj je na duši, zasigurno zna još jedna nesretna majka, ona iz Lekenika, nakon što je prije tjedan dana policija odvela njezina pijanog 36-godišnjeg sina koji je prema majci ispalio dva hica iz poluautomatske puške. U konačnici, za nestanak Jasmine Dominić, čije je beživotno tijelo posljednjih 19 godina ležalo u zamrzivaču, okrivljena je upravo njezina sestra.
Što se to događa u obitelji, opjevanoj i hvaljenoj, toliko puta podcrtanoj temeljnoj jedinici ovog društva? Za ovu temu, međutim, nema interesa u Ministarstvu za socijalnu politiku, pa ne treba čuditi što se žrtve za pomoć obraćaju medijima. Interes nije pokazala ni ministrica Nada Murganić.
Ako se nju pita, znamo već otprije, “tako je to u obitelji”. Zna to dobro Edina Dedić i zato je gorko rekla kako je bivši suprug može ubiti samo jednom. Putem je saznala i to da je sustav – nju i sve one njoj slične – može ubijati svakoga dana.
Drzava je uz veliko odobravanje medija usvojila "istanbulsku konvenciju", usvojila "marekesku deklaraciju" odbacila 'nevaljale ' potpise za referendum itd . Sve to uz pljesak i odobravanje vladajucih ljevicara i jos veceg odobravanja jos lijevije oporbe. Zar unatoc svim ovim potezimaa jos uvjek postoje problemi ?