Ivan Đakić već u 21. godini stekao je titulu “mladog poduzetnika”, koji je obogatio turističku ponudu Pitomače otvorivši novi hotel s 20 soba i 50 ležajeva, vinskim barom, restoranom, sedam zaposlenika...
Mnogi čitav život nisu sjeli u Mercedes, a Ivan Đakić ga već samouvjereno vozi. To je ogroman teret i za psihički stabilne osobe u zreloj dobi, a kamoli za nekoga u dobi od 22 godine, koliko je Ivanu Đakiću danas. Nije normalno u toj dobi nositi se s tolikom odgovornošću, sve i kad se iza toga krije veliki rad, odricanje i znanje, ali neki izuzetni mladi ljudi poneseni idejama sposobni su nositi i to breme. Ivan Đakić očigledno nije jedan od takvih.
Njegova morbidna objava na Facebooku zastrašujući je dokaz ispraznosti koja se krije iza spomenutih materijalnih kulisa. Kako bilo tko, a kamoli netko tko u 22. godini vodi hotel, može uopće javno objaviti takvu morbidnu fotografiju bez obzira na njezin sadržaj i smisao!? Svatko sam bira svoje prijatelje, ali tko bi se razuman i civiliziran, tko drži do barem elementarnih ljudskih vrijednosti, na takav način obratio bilo kome, omalovažavajući ih zbog nacionalnosti i vjere kojoj pripadaju i to na dan njihove najveće svetkovine.
Sin HDZ-ovog saborskog zastupnika Josipa Đakića ovako je "čestitao" pravoslavnim vjernicima srpske nacionalnosti Božić. Ako to nije govor mržnje, onda ne znamo što je. Pozivamo nadležne institucije da reagiraju jer ovo je još jedan od nedopustivih činova! pic.twitter.com/ivfFTnsz71
— Forum Mladih SDP-a (@fmsdphr) 7. siječnja 2019.
Poruka “Svim ‘prijateljima” Srbićima sretan božić” uz fotografiju ustaše koji u rukama drži odsječenu glavu, sudeći po “šajkači” i kontekstu Srbina, gnjusna je i zaslužuje najoštriju osudu. Pukom osudom do jučer mladog člana svoje stranke, HDZ ne može sa sebe sprati ljagu što je takav mentalni sklop uspio niknuti u njihovu političkom okrilju. Politička stranka mora na sebe preuzeti i odgovornost za usađivanje pravih vrijednosti osobito među mladim članovima.
Uostalom, Ivanu Đakiću to nije prvi takav istup. Što je HDZ učinio nakon što je prije samo dva mjeseca mladi Đakić prijetio prvo neizravno i verbalno u nekom društvu, a onda i putem Facebook-objave, novinaru Ivanu Žadi. Sjetimo se kako je lani mladić koji je putem Facebooka zaprijetio predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i članovima njegove obitelji, uhićen te je dobio 15 dana istražnog zatvora. Ivan Đakić revoltiran zbog napisa o svom ocu, saborskom zastupniku Josipu Đakiću, poručio je novinaru: “Ja sam za svoga oca spreman i u zatvoru završiti doživotno ako treba, a ti si dobro razmisli!”
HND je objavio da je mladi Đakić tijekom istrage prijetio svjedokinji. Je li politički i državni sustav, za koji HDZ trenutačno snosi najveću odgovornost, naučio mladića do kojih vrijednosti ovo društvo drži. Očito nije. Dogodio se propust i svatko tko drži da se to dogodilo jer HDZ na području Virovitice ima apsolutnu vlast, ima apsolutno pravo to tvrditi pa je u tom pogledu Josip Đakić kao moćni član HDZ-a prije svega politički odgovoran za sramotan čin svoga sina. Nije dovoljna osuda, već se očigledno u tamošnjem HDZ-u treba postaviti pitanje kako je moguće da se takvo što dogodilo u njihovoj sredini. Mladi Đakić očito je zaigrao na kartu popularnosti koju će si priskrbiti takvom objavom među svojim pravim prijateljima koji s njim dijele slične “vrijednosti”. To je ono što je zabrinjavajuće i važnije od drastične osude.
Milorad Pupovac nije u pravu kad traži da se državni vrh, predsjednica i premijer bave šokantnim ekscesom jednog mladića. Ne mogu oni odgovarati za tuđe izjave, jednako kao što ni sam Pupovac ne može odgovarati za izjave Aleksandra Vučića i drugih srbijanskih političara, premda bi ih nekad mogao i osuditi. Ali očigledno je u pravu kad traži da se državni vrh pozabavi pojavom, činjenicom da u strankama “ima ljudi koji ovakve poruke ohrabruju”.
Reakcija medija, političara, pa i državnog odvjetništva i policije, upućuju na to kako Hrvatskoj ipak ne prijeti, kako Pupovac ovaj put sa snažnim argumentom strahuje, proustaški revizionizam. S obzirom na okolnosti, Pupovac se dotakao svojih političkih partnera tek koliko je morao, dok se opet obrušio na sudstvo navodeći: “Više nemam povjerenja u to da će nadležne institucije odraditi to na što ih zakon obvezuje. A zakon ih obvezuje da ovakva kaznena djela sankcioniraju po službenoj dužnosti. Do sada, nažalost, to se nije događalo”, rekao je. Sudovi mogu suditi samo u slučajevima koji u formi optužnice dođu do njih, a državno odvjetništvo može optužnicu napisati samo u skladu sa zakonima koje donosi parlament u kojem većinu ima Pupovac s partnerima. Zakon koji bi trebao regulirati “govor mržnje” na internetu, najavljen je za ovu godinu.
U Njemačkoj se provodi dvojben eksperiment, u kojem se Googleu, Facebooku i sličnim korporacijama prepušta da sude što jest ili nije govor mržnje. Politika i mediji složni su da je ovdje riječ o govoru mržnje. Ali, za pravosuđe je bitno jedino ono što piše u zakonu, odnosno opisu kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju. Fotografija i Facebook uklapaju se u zakonsku definiciju kaznenog djela, ali veliko pitanje je hoće li se i okolnosti šokantne objave moći protumačiti kao “poziv na nasilje ili mržnju prema skupini ljudi zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, odnosno, radi li se u tom slučaju o javnom odobravanju genocida ili zločina prema Srbima. Naravno da će Đakićevi odvjetnici tvrditi kako sporna glava pripada četniku, te da je “čestitka” užasna, ali ne potiče na nasilje i mržnju. Uostalom, i Vijeće za prošlost pravosuđe je istaklo kao krajnje sredstvo. Politika, osobito vladajuća, to i Pupovac zna, samo se ne usuđuje to i javno reći, puno toga mora odraditi prije pravosuđa.
Da Hrvatskom i u Hrvatskoj istina izađe na svjetlo dana, ne bi bilo ovakvih objava. Da Hrvatskom i u Hrvatskoj postoje ista mjerila a ne različita, ne bi bilo ovakvih objava. Danas sam opet poslušao i pogledao kako Porfirije pjeva "ekumenske" pjesme, i prisjetih se da nije bilo velike galame. Što bi i kako bilo da je biskup Vlado Košić sa drugim biskupima i svećenicima zapjevao Juru i Bobana? I na kraju, da nije bilo partizanskih i komunističkih laži, Domovinski rat bi bio manje krvav i brutalan. Ljudi bi drugačije razmišljali i sigurno ne bi bilo ovakvih objava. Kad ćemo to sami sebi priznati? Kad ćemo shvatiti da laž potiče mržnju, kad ćemo laž maknuti iz Hrvatske? I kad će Milorad prestati provocirati?