Zašto su rezultati prošlotjednih talijanskih izbora toliko uzburkali duhove u Europi i zbog čega se to i nas tiče? Nakon što je premijer Silvio Berlusconi u studenom 2011. odstupio nakon nešto više od pola mandata, u zemlji pogođenoj dubokom gospodarskom krizom formirana je, neki kažu nametnuta, tehnička vlada na čelu s bivšim europskim komesarom Mariom Montijem, kako bi provela bolne reforme za koje u Italiji nitko nije imao političke snage. Berlusconi je nakon odlaska s vlasti, načet sudskim procesima i seksualnim skandalima, izgledao politički mrtav. Tada se činilo samorazumljivim da će, nakon Montijevih škara, na sljedećim izborima 2013. premoćno pobijediti koalicija lijevog centra, predvođena ozbiljnim i odmjerenim Pier Luigijem Berasanijem, da će moći sama formirati vladu i nastaviti Montijev reformski posao. Slutilo se da će i Monti ući u politiku i formirati jednu opciju centra, koja bi, ako bude potrebe, ušla u vladajuću koaliciju s Bersanijem. Desnici s kompromitiranim, ostarjelim Berlusconiem predviđao se golemi pad. Nepoznanica je bio antipolitički “Pokret pet zvijezda” komičara Beppea Grilla, koji je zadnjih godina pred stotinama tisuća ljudi na trgovima talijanskih gradova grmio protiv iskvarenih političara koji su upropastili zemlju. Grillo je Berlusconija uobičajeno nazivao “psiho-patuljkom”, Bersanija “Gargamelom”, a Montija, čijoj se politici štednje oštro protivio, “egzorcistom”. Nakon solidnih rezultata na lokalnim izborima očekivalo se da bi mogao postati relevantan politički igrač i na nacionalnoj razini.
No dogodilo se nešto mimo svih očekivanja. Grillov pokret je na prošlotjednim izborima dobio preko 25% glasova i postao najjača pojedinačna stranka u Italiji. Drugo čudo je Berlusconijevo političko uskrsnuće, neočekivano kao i trijumf njegovog očerupanog Milana protiv favorizirane Barcelone samo nekoliko dana prije izbora. Berlusconieva desna koalicija osvojila je skoro 30% glasova za zastupnički dom, samo 0,4% manje od Bersanieve koalicije lijevog centra. Berasaniju je ta mršava pobjeda donijela prevlast u zastupničkom domu, jer prema izbornom zakonu, koalicija ili stranka koja osvoji najviše glasova u njemu automatski dobiva većinu od 55%. No to ga nije spasilo u Senatu, gdje nema takve većinske premije, a ne može mu bitno pomoći ni potencijalni saveznik Mario Monti, koji je ispao najveći gubitnik izbora jer je svojom euronskom politikom štednje privukao manje od 10% glasova. Bersani, koji je po anketama bio siguran budući premijer, sada nema većinu ako ne pridobije Grillovih 25% ili Berlusconiejvih 30% glasova u Senatu. Mora koalirati sa, iz svoje perspektive, zlim ili gorim. Dakle, ili s Grillom koji ga naziva Gargamelom i zahtijeva plaću od tisuću eura za svakog talijanskog državljanina, ukidanje financiranja stranaka javnim sredstvima i čitav niz populističkih mjera koje mu Bersani teško može ispuniti. Ostaje i druga mogućnost velike koalicije s Berlusconijem, što bi bilo kao da kod nas formiraju vlast zajedno HDZ i SDP. To je scenarij kojeg Grillo najviše priželjkuje jer bi onda sve svoje neprijatelje imao na jednom kupu u vlasti koja mora donositi nepopularne mjere, a on bi im iz oporbe vadio mast, što mu najbolje i ide.
Zašto je lijevi-centar izgubio već dobivene izbore? Prvo, zato što su bezlični euroni koji bi nastavili istu politiku kao i Monti. Moralnu prednost nad Berlusconijem im je poljuljala golema afera s bankom Monte Paschi di Siena, u što su bitno bili upetljani njihovi ljudi. Poljuljane glasače im je, logično, preoteo moralist Beppe Grillo. Glasači su siti klasičnih političara, istih faca, istog govora. Osim što je odziv pet posto manji nego na prošlim izborima, četvrtina birača je glasala za antipolitiku, za nedefiniran pokret s karizmatičnim vođom, čiji kandidati nisu sudjelovali u tv-predstavljanima i debatama, nego je kampanja išla preko internetskih društvenih mreža i Grillova bloga, jednog od najčitanijih na svijetu. Kao što je Berlusconia prije dvadeset godina lansiralo vješto korištenje televizije, “Pokret pet zvijezda” je prvi veliki politički trijumf internetske komunikacije. Treća važna vijest, uz porast antipolitike i uloge Interneta, je poraz europske politike štednje oličene u Montiju. Uspjeh Grilla koji se zalaže za referendum o izlasku iz eurozone, i Berlusconija koji se protivi mjerama štednje velika je pljuska Bruxellesu.
Dvije su mogućnosti za formiranje vlasti u Italiji. Prvu, koaliranje s Grillom, Bersani je već neizravno ponudio no odmah je doživio hladan tuš - Grillo ga je u srijedu nazvao “mrtvacem koji govori”. Druga je solucija, do jučer nezamisliva, koalicija ljevice s Berlusconijem, koji uživa gledajući kako Bersani moljaka Grilla, a on ga ponižava. Grillo otvoreno priželjkuje tu opciju i predviđa da bi takva vlada pala nakon godinu dana, kada bi njegovi definitivno pomeli sve na novim izborima. Trenutni pad na burzama nakon objava izbornih rezultata svjedoči o jasnoj svijesti o predstojećoj krizi vlasti. Nas se sve to i izravno tiče. Talijanski izbori poučavaju da je klasičnom stranačkom sustavu odzvonilo i da raste internetski populizam čije se krajnje posljedice ne mogu niti naslutiti. Drugo, neupravljivost u Italiji izazvat će velike nevolje unutar EU. Treće, mogući kolaps talijanskog gospodarstava nužno će se negativno odraziti i na naše, budući da je Italija naš najveći vanjsko-trgovinski partner, a talijanske banke su vlasnice najvećih banaka u Hrvatskoj. Ukratko – moramo navijati za Italiju.
>> Nitko ne želi Berlusconija: Bersani u pomoć zove komičara Grilla
hrvatski gradani neka navijaju za italiju a ja cu navijati za gospodina raspudica jer me jako iznenadio sa poznavanjem talijanske politicke situacije .bravo nino legendo