Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek obećala je da će pomoći izdavačima koji su u propasti lanca Algoritam MK, prema procjeni Miše Nejašmića, predsjednika izdavačkog ceha okupljenog pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, izgubili tridesetak milijuna kuna.
I doista. Izdavači i knjižari prilično su dobro prošli u ovogodišnjem sada već tradicionalnom natječaju za poduzetništvo u kulturi, jer su od dva milijuna za svoje potrebe nepovratno izborili 863.050 kuna što je novac koji nikako nije samo simboličan. No, prava pomoć i pravi potez koji se ne bi mogao nazvati samo vatrogasnom mjerom, je raspisivanje dodatnog natječaja za poduzetništvo u kulturi koji je bio namjenski, dakle upućen samo izdavačima i knjižarima.
Država je dala podršku sve malobrojnijim privatnim poduzetnicima
No, osim što je bio ‘težak’ četiri milijuna kuna, dakle dvostruko više od onog uobičajenog, treba reći da je pravi dobitak ovog natječaja u činjenici da mu se što se financiranja tiče vratilo ‘bogato’ Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, koje je iz tih natječaja za kulturnjačke poduzetnike ispalo prije nekoliko godina iz razloga koji su javnosti ostali nepoznati. Tako su nakladnici i knjižari (dakako, ne svi), ovih pretoplih srpanjskih i kolovoških dana dobili državne nepovratne dotacije od skoro pet milijuna kuna, što je matematički grubo rečeno, šestina gubitaka koji su pretrpjeli financijskim slomom moćne i sveprisutne tvrtke Algoritam MK.
Tako je država na polju knjige učinila ono što je u ovom trenutku mogla. Dala je podršku sve malobrojnijim privatnim poduzetnicima (a vrlo često i zanesenim kulturtregerima) koji u iznimno teškim uvjetima pokušavaju što kvalitetnije i sustavnije objavljivati vrijedne knjige.
I to rade u zemlji u kojoj je proizvodnja i prodaja knjige gotovo u potpunosti privatizirana, iako, naravno, zbog svih državnih intervencija i potpora te otkupa nije (a i ne može biti) na vjetrometini osjetljivog kulturnog tržišta koje je i na području književnosti jako oskudno i tek na začecima neke stvarne održivosti. No, treba reći da su hrvatski izdavači, a onda i knjižari, doista u onom dijelu hrvatskog kulturnjačkog sustava koje je najviše ovisno o vlastitom radu i vlastitim poslovnim odlukama, ali i o rizicima koje u jednoj državi koja ne njeguje kult čitanja i obrazovanja donosi posao kao što je to objavljivanje i raspačavanje knjiga.
U socijalizmu je stvar bila poprilično jasna. Velika državna poduzeća, vrlo često u prostorima nejasne vlasničke strukture s brojnim zaposlenicima, radila su na puno većem tržištu nego što je to ovo današnje i u vrijeme kada je postojala srednja klasa i kada je, bez obzira na to što mislili revizionisti svih boja i smjerova, vladao svojevrsni kult čitanja i obrazovanja. Baš kao i u SSSS-u gdje se čitalo gdje se stiglo. A za današnji kapitalizam u kojem živimo, država treba i dalje pomagati izdavačima i knjižarima barem do onog trenutka kada se ponovno formira srednja klasa. I kada čitanje i obrazovanje budu barem u prioritetnom rangu nabave novih ratnih aviona.
