Bojan Glavašević istupio je iz SDP-a s objašnjenjem koje bi, kako ga je sročio, trebalo imati povijesnu težinu. Prvo, SDP nije što je nekad bio, premda se ne zna što je to veliko bio osim nasljednik Saveza komunista Hrvatske, isprva najviše poznat po predaji oružja Jugoslavenskoj armiji i po izlasku njegovih zastupnika iz Sabora prije glasovanja o hrvatskoj samostalnosti.
Zatim je upamćen po svoje prve četiri godine vlasti u kojima su nemilice rasprodavana hrvatska nacionalna bogatstva zemljama Europske unije koja se slavila kao naš “jedini spas” i koje su obilježile nezapamćene čistke u medijima te slavna detuđmanizacija i kriminalizacija Domovinskog rata. Potom je upamćen po još četiri godine vlasti o kojima je jedan lijevi novinar napisao: “Nakon mene dužnički potop! – poručio je faktički Milanović. Kad je preuzeo vlast, javni dug iznosio je oko 49 posto BDP-a. U 2015. iznosio je 89,2 posto BDP-a. To što je Milanović učinio graniči sa zlodjelom”. Drugi je “historijski” Glavaševićev razlog što SDP nema više odgovora ni na jedno pitanje o budućnosti Hrvatske te se sveo na usku skupinu koja se bori za fotelje. Osim foteljaštva, ništa drugo u njegovu obrazloženju nije uvjerljivo jer SDP nikad nije bio ni socijaldemokratska ideja, ni praksa, ni koncept, ni politički brand. Ali sin Siniše Glavaševića ipak je bio nezaobilazno stranačko ime te će SDP-u itekako nauditi. Ali će nauditi i sebi jer je njegova politička karijera, kao i u mnogim drugim sličnim primjerima, završena.
Gotovo istodobno s Glavaševićevim izlaskom iz SDP-a u najvećoj stranci HDZ-u također se dogodio potres. Nezadovoljan zbog odgađanja izbora za predsjednika HDZ-a Lično-senjske županije jedan od kandidata za tu dužnost, Darko Milinović, zaprijetio je dolaskom 200-tinjak svojih pristaša autobusima pred središnjicu HDZ-a u Zagrebu radi susreta s vodstvom stranke, ali mu je Gordan Jandroković poručio da susreta neće biti i svrstao se na stranu njegova protukandidata Marijana Kustića. Premda drukčiju nego Glavašević u SDP-u, i Milinović ima težinu u svojoj stranci. Među ostalim je bio ministar zdravstva, a mnogo je simpatija stekao i ustavši prvi protiv nauma Vladimira Šeksa i Jadranke Kosor da na izborima za predsjednika HDZ-a bude samo jedan kandidat. U oba slučaja riječ je o udaru na autoritete stranke i koliko god to zvučalo pretenciozno, riječ je o svojevrsnim ikonama SDP-a i HDZ-a. I u oba slučaja bit će to vjerojatno kraj političke karijere. Izvan SDP-a Glavašević nema gotovo nikakve šanse, a kako je već napisano, Jandroković ima nepogrešivi njuh za nečiji pad. I u oba slučaja posrijedi je rasulo koje predsjednici stranaka teško mogu zaustaviti samovoljom koja bi rasulo samo pojačala, a mogu ga zaustaviti samo unutarstranački izbori.
Bernardić sve dublje tone u unutarstranačke sukobe, a Plenković u aferu Agrokor koja ga čini sve slabijim i u vlasti i u stranci, u kojoj je ionako doživio debakl s Istanbulskom konvencijom. Svakodnevni medijski napisi o HDZ-u i SDP-u sve su manje politička kronika, a sve više crna politička kronika. I to u vrijeme u kojem Hrvatska sve više siromaši i sve više iseljava i u kojem bi joj trebala neka nada i netko tko bi ulijevao pouzdanje. Umjesto toga stvaraju se slučajevi poput Glavaševićeva i Milinovićeva kojima su glavni povod bitka za fotelje koja je bjesomučno otimanje o sve oglodaniju kost. U dvije najveće stranke iščezla je sva briga upravo za stranke i za zemlju, a prevladao je ogoljeli nagon za vlašću. I Bernardić i Plenković uklanjaju one koji bi mogli ugroziti njihovu skupinu i priklanjanju se onima koje vodi ista nagonska vlastohlepnost. Političke ideje, koncepcije, program, pamet, moral, birači, građani, interes stranke i države – zbog tog su vlastohleplja u SDP-u i HDZ-u iščezli. Rugali su se Jadranki Kosor zbog odanosti Sanaderu (kud Ivo, tud ja), ali Jandroković ju je u servilnosti šefu nadmašio.
Nije više ni predsjednik Sabora, ni član vodstva HDZ-a, niti ima svoje ime i prezime nego je glasnogovornik Plenkovićeve nepogrešivosti i nedodirljivosti. Premda je dolazak ličkih hadezeovaca autobusima u Zagreb ucjenjivački, Jandrokovićevo prvotno odbijanje sastanka i svrstavanje u ličko-senjskim izborima je besramno. Milinović je mnogo više povijest HDZ-a nego i Plenković i Jandroković. I što god mislili o Glavaševiću, njegov izlazak iz SDP-a je izlazak iz stranke koja je također u svojoj povijesti imala vodstva časnija od današnjeg.
adeze će uskoro kupiti jakovčića i miletića kao što je kupio radina...