Subota 4. studenoga
Na vidjelu napokon i Šukerovih ‘nula kuna’
Malo se tko u posljednjih desetak godina proslavio po nepodopštinama kao vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza. Ali ne samo da ono prkosi navijačima i svekolikoj javnosti nego svako malo šokira novim senzacijama. Tako je nakon otkrića o golemoj odšteti bivšem izborniku Čačiću osvanuo i podatak da predsjednik HNS-a ima plaću između 50 i 55 tisuća kuna premda je u razgovoru za medije tvrdio da “u HNS-u radi za nula kuna”. To “nula kuna” trebalo je značiti da je on kao nogometaš dovoljno zaradio za cio život pa u hrvatskom nogometu radi iz čiste ljubavi. Ali nešto se ponovilo. I kad je Šuker u zrakoplovu otuđio zlatne dukate te ga je njemački sud kaznio, nije baš bio siromah. Što će reći da mu je grabež u prirodi, čemu se mogu dodati ogovaranja u nogometaškom miljeu po kojima se nitko ne sjeća da je ikad ikome platio kavu ili gemišt. Zacijelo se taj grabež, koji je odredio i njegovu prisnost i suradnju sa sličnim osobama, prenio i na stanje u hrvatskom nogometu. Naravno, i u reprezentaciji kojoj se, zabavljajući se sa Severinom na SP-u u Brazilu, rugao kako može biti prva samo na PlayStationu. I za to i za druga nevaljalstva zaslužio je nogu u stražnjicu, ali umjesto toga on ustrajno stražnjicu pokazuje javnosti.
Nedjelja 5. studenoga
Tuđmanove obitelji nema u privatizacijskim aferama
Na svjedočenju pred saborskim povjerenstvom za Agrokor Stjepan Mesić, među ostalim, opet je upro prstom u Tuđmana. No u pričama iz toga “pljačkaškog vremena” jedan od likova bio je upravo Mesić, spominjan poslije godinama i desetljećima. Tako Večernji list u srpnju 2013. piše: “Privatizacija Tvornice cementa Našice bila je jedna od prvih afera u privatizaciji uopće. U javnosti se tu aferu povezivalo sa Stipom Mesićem, odnosno njegovom kćeri Dunjom. Privredna banka Zagreb prenijela je 10. prosinca 1992. na račun Hrvatskog fonda za razvoj ustupljena potraživanja za staru deviznu štednju.” Neki su uzeli milijunske iznose, a “Dunja Mesić 447.195,95 DEM”. Nakon godinu dana, “kad se našao u aferi, Mesić, odnosno njegova kći, očito su odustali od dionica našičke cementare ili su to izveli na drugi način”. Ni u jednoj od afera nije sudjelovao ni Tuđman ni njegova obitelj pa je Mesićevo svjedočenje primjer iz jednog razmjera: što god je sa svojim optužbama mračniji, Tuđman je svjetliji. I to će biti tako dok Mesić u svome mraku ne postane posve nevidljiv.
Ponedjeljak 6. studenoga
Kad se odgovornost želi izbrisati svojim imenom...
Bezbrojni primjeri pokazuju kako zvijezde lake glazbe čeznu za težinom svoje ličnosti. Tako često znaju reći “mi umjetnici”, a s jednim slavnim umjetnikom u vrlo nezgodnom trenutku poistovjetio se pjevač Toni Cetinski. Nakon što je Mercedesom pregazio čovjeka, navodno je bio potresen i šokiran. Ako je i bio, lako se iz šoka i potresenosti vratio, ruke mu je pružila njegova umišljenost i taština i iz teškog stanja izvukla ga u samoljublje. Na svom Facebooku objavio je poznatu pjesmu “Ako možeš” nobelovca Rudyarda Kiplinga, iz koje bi – ne znam koja je druga svrha objave tih stihova – zapravo na sebe htio prenijeti nevinost, a drugima, “gomili”, ostaviti da upiru prstom u njega, da mrze, lažu... Cetinski kaže da za nesreću nije kriv, ali bio ili ne bio kriv, jedan je čovjek mrtav i iz pijeteta prema njemu trebalo bi se suzdržavati svakog samoisticanja, samouzvisivanja, a pogotovo očite nakane poznatog pjevača da svoju odgovornost izbriše svojim imenom. Napokon, treba podsjetiti da je Kipling bio izrazito nemoralna osoba i zagovornik najgorih britanskih imperijalističkih zala po svijetu, za što ga ni spomenuta pjesma ne može iskupiti.
Utorak 7. studenoga
Nema ništa plemenito u Oktobarskoj revoluciji
Dugo je Oktobarska revolucija bila veliki mit, nedodirljiva svetinja, no danas je se, na stotu obljetnicu, odriču i zadrti ljevičari. Ali premda je “Oktobar danas definitivno poražen”, iza njega su ostale ideje “o pravdi, boljem i solidarnijem društvu te o tome da se svijet može mijenjati”. Po tom se obrascu sudi o komunizmu uopće, o partizanima, o bivšoj državi – izvorno, bile su to plemenite i pravedne zamisli premda je bilo “devijacija u praksi”. Tom obmanom, koju u Hrvatskoj pronose Mesići i Krasići, Markovine i Jakovine... nastoji se prikriti težak zločin, a upravo je u svojim izvorima komunizam bio nasilan. Njegova teorijska osnova, “Komunistički manifest”, teroristički je program za rušenje građanskog društva, a Oktobarsku revoluciju izveli su boljševici koji su se i odvojili od menjševika zato što su zagovarali teror, ubojstva, pljačke... Nema nikakvih dobrih i plemenitih ideja, nikakve želje za boljim društvom. Prema sjajnoj knjizi Igora Buniča “Partijsko zlato” banditi su iskoristili okolnosti, izveli prevrat i više od sedamdeset godina smicali milijune Rusa i pripadnika drugih nacija, držali narod u ropstvu, siromaštvu i izolaciji od slobodnog svijeta, dok su otimačinama gomilali “partijsko zlato”, živjeli u raskoši i podebljavali račune u inozemstvu.
Srijeda 8. studenoga
Pupovcu HDZ olakšava podrivati domoljublje
Ne prestaju komentari o jednoj sitnici, ali sitnici koja je simptom. Nije nevolja u tome što je zastupnica Pupovčeva SDSS-a u Hrvatskom saboru govorila srpski, jer svatko ima pravo govoriti jezikom kojim želi. Nije nevolja ni što ona krivotvori i siluje jezik Srba u Hrvatskoj, od kojih golema većina govori hrvatski, s nešto manje riječi koje ga izrazito razlikuju od srpskog (primjer – Milorad Pupovac govori hrvatskije od mnogih hrvatskih zastupnika). Nevolja je u onome o čemu sam i nedavno pisao u povodu sukoba dvojice vukovarskih gradonačelnika, Hrvata i Srbina, koji su se posvađali oko zločina u NDH i u “krajini”. Tada sam se upitao zašto Pupovac i drugi Srbi rado koaliraju s HDZ-om. Zato da najjača nacionalna stranka njihove stavove, ispade i protuhrvatstvo legitimira, što im je mnogo draže i dragocjenije nego da to učini SDP, s kojim bi, jer je i sam grešan, možda i teže srbovali. Po tome, oni su srodni s mnogo opakijim obavještajno-političkim miljeima u Europi i u svijetu koji radije na vlasti u Hrvatskoj vide HDZ nego SDP jer na perfidan način preko najjače nacionalne, konzervativne stranke žele podriti hrvatsko nacionalno biće i domoljublje. Zato su i Ivo Sanader i Andrej Plenković omiljeni i u Londonu i u Bruxellesu.
Četvrtak 9. studenoga
Teror svjetonazorom suprotnim tradiciji
Ljevičari su vrisnuli! I to zbog čega! Čini se da će se reći “zbogom” još jednom nasilju u školama, koje je za njih normalno, jer je naslijeđeno iz komunizma. Zajaukali su (Novi list, Telegram i drugi) jer je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak “izašla ususret zahtjevima konzervativnih udruga” te u javnu raspravu poslala izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju po kojima bi svjetonazorski sporni sadržaji, kao što su zdravlje i građanski odgoj, bili ostavljeni na izbor roditeljima, a djeca bi imala pravo na alternativne programe. Posebno ih pogađa odredba po kojoj je “promicanje odgojnih vrijednosti i vrednota temeljeno na pravu roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece”. Nepojmljivo! Nametanje, diktat, prisila – da, pravo roditelja na izbor – ne! Pri tome obmanjuju i plaše javnost kako bi djeca, po programu jedne udruge, mogla učiti “da je masturbacija štetna, homoseksualnost neprirodna, a spolni odnosi prije braka nepoželjni”. Baš nigdje ne piše da će se učiti i odgajati po tom programu, koji i ne bi bio loš usporedi li se s liberalnom razularenošću u kojoj bi se učenici terorizirali svjetonazorom suprotnim vrijednostima njihove obitelji, sredine, tradicije i naroda.
Petak 10. studenoga
U našoj zemlji moćnici rade što hoće, bez kazne
Ivica Todorić odbio je izručenje Hrvatskoj. Kome je trebao biti izručen? Trima najvažnijim sudionicima u “spašavanju” Agrokora i njegovu progonu – premijeru Plenkoviću, ministru policije Božinoviću i državnom tužitelju Cvitanu – koji su, kako sam i nedavno napisao, bili komunisti izrazito odani sustavu koji mu je oca osudio na teške godine zatvora. Zemlji u kojoj su oni koji su je vodili sudjelovali u pokušaju podmićivanja predsjednika Vrhovnog suda i – nikome ništa. Zemlji u kojoj se, kako su pisali mediji, politički nepoćudnici uhićuju “po nalogu premijera Milanovića i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića”. U zemlji u kojoj se potpuno zdravi ljudi, kad se zamjere nekom moćniku, prisilno odvode u ludnicu, a kad moćnik siđe s vlasti – nikome ništa. U zemlji u kojoj se preko noći mijenja Ustav da bi Hrvatska s manje od 30 posto glasova svojih birača ušla u EU. I u kojoj se na isti način, preko noći, donosi lex Agrokor po kojem država otima Todoriću najveću privatnu tvrtku, a prisilni mu upravitelj s njegove stolice u koju je lešinarski sjeo dijeli lekcije za plaću 20 puta veću od plaća Agrokorovih radnika. U takvoj Plenkovićevoj bruxelleskoj satrapiji Todorića čekaju komunisti, tamnica ili ludnica.
VIDEO: Juncker šalje puse Plenkoviću
Dobro primjećeno. Vjerojatno ne bi obio izručenje da ga čeka blagostanje, bogatstvo i domoljublje. Ali, možda ga baš to i čeka.