S pooštrenim mjerama zaključavanja i vjerojatno posljednjim novogodišnjim obraćanjem kancelarke Angele Merkel naciji, Njemačka je ušla u izbornu godinu koja će promijeniti dosta toga na političkoj karti Njemačke i Europe. Svoju odluku da se više neće kandidirati na izborima za savezni parlament Merkel je ponovila i u tom govoru u kojem je istaknula kako je zadnja godina njezina mandata bila daleko najteža u njezinih 15 godina na vlasti.
A u tih 15 godina kancelarka Merkel čvrsto je pozicionirala Njemačku u europskoj i transatlantskoj arhitekturi, upravljala Njemačkom i Europskom unijom te je sama postala najmoćnija žena svijeta na čelu najveće gospodarske sile Europe. Tomu svjedoči i prvo mjesto koje Angela Merkel deset godina zaredom drži na listi magazina Forbes. No posljednjih se godina našla na meti brojnih kritičara, pa čak i onih iz vlastite stranke, zbog otvaranja vrata Njemačke za više od milijun izbjeglica. Njoj sve to nije smetalo da nastavi putem koji je zacrtala prije pet godina, ali koji je, što se tiče izbjeglica, ipak nešto korigirala. Možda su tomu pridonijeli i brojni problemi s izbjeglicama, ali i javne kritike iz redova njezine stranke. Najizravniju je uputio njezin mogući nasljednik Fridrich Merz koji je u jednom intervjuu kazao da kao kancelar „nikada ne bi učinio ono što je Merkel učinila 2015. pustivši više od milijun izbjeglica u zemlju". Merz je to nedavno ponovio te tako jasno naznačio put kojim u „superizbornoj 2021. godini" planira doći najprije do mjesta predsjednika CDU, a potom i do mjesta kancelara. Uz Friedricha Merza, koji se u politiku vratio iz međunarodnog biznisa i predstavlja konzervativni dio CDU, među najspominjanijim kandidatima za predsjednika stranke je još Armin Laschet, premijer najveće njemačke savezne pokrajine Sjeverne Rajne i Vestfalije (NRW), koji je više centristički usmjeren, te Norbert Röttgen, zastupnik koji je na čelu Vanjskopolitičkog odbora Bundestaga.
Zanimljivost koju ističu njemački mediji jest da sva ta trojica kandidata dolaze iz Sjeverne Rajne i Vestfalije, da potječu iz katoličkog srednjeg staleža, studirali su pravo i odrasli su u zapadnonjemačkom okruženju blagostanja i političkog konsenzusa. Iako prema ispitivanju javnog mnijenja najveće izglede ima Friedrich Merz, o izboru ipak odlučuju glasovi 1001 (tisuću i jednog) delegata. A delegati su profesionalni političari koji će svoj glas vezati uz kandidata za kojeg smatraju da će im on omogućiti daljnji angažman u politici. Logično je da će delegati voditi računa i o tome tko od kandidata za predsjednika CDU ima najveći koalicijski potencijal prema drugim strankama. Tu se prije svega misli na odnose sa strankom Zeleni koja trenutačno stoji vrlo dobro na nacionalnoj razini, a ima i najveći potencijal rasta.
Armin Laschet, koji ima odlične odnose s Hrvatima u Sjevernoj Rajni i Vestfaliji i koji je premijeru Plenkoviću prošle godine uručio vrijednu međunarodnu nagradu Steiger koja se dodjeljuje osobama koje svojim radom promiču iskrenost, otvorenost, toleranciju i odgovornost, već dulje vrijeme održava vrlo tijesne odnose sa strankom Zeleni. Tu je Laschetova prednost u odnosu na Friedricha Merza, koji također ima dobre odnose s hrvatskom zajednicom u Njemačkoj, ali koji, s obzirom na svoja izrazito konzervativna stajališta, često iritira Zelene. Dobru suradnju s ostalim potencijalnim partnerskim strankama ima Norbert Röttgen, koji manje surađuje s Hrvatima u Njemačkoj, ali dobro poznaje stanje u Hrvatskoj i u BiH. Moguće je da koalicijski potencijal bude prevaga kod odlučivanja delegata CDU na stranačkim izborima.
No, tko god od ove trojice zasad najizglednijih kandidata za predsjednika CDU i kancelara bude izabran, neće bitno promijeniti smjer politike Njemačke prema Europi, a ni prema Hrvatskoj. Put koji je trasirala kancelarka Angela Merkel zasigurno će još dugo ostati onaj kojim će koračati gospodarski najjača zemlja Europe. Angela Merkel je tijekom svog mandata čvrsto podržavala Hrvatsku, pogotovu tijekom pregovora s Bruxellesom. Posljednji ustupak koji pamtimo je od prošlog ljeta kada je Njemačka, prvenstveno zahvaljujući dobroj suradnji dvaju ministara vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i Heika Maasa, izdvojila neke hrvatske županije za putovanja u jeku koronakrize, što je bilo iznimno važno za hrvatski turizam. Također, Merkel je uz puno pohvala i uvažavanja govorila o uspješnom hrvatskom predsjedanju Vijećem Europske unije. Tomu valja dodati i odlične odnose i suradnju Merkel i Plenkovića, koji dijele zajedničke poglede na europske vrijednosti. Ti odnosi su bili prožeti i dobrim odnosima između ideološki srodnih stranaka CDU i HDZ-a. Za kraj navedimo da je Njemačka sve vrijeme vladavine Angele Merkel bila najvažniji partner Hrvatskoj, pri čemu je politička suradnja uvijek bila bolja od gospodarske, prvenstveno zbog izostanka snažnijih njemačkih ulaganja u Hrvatsku.
Trebaju izabrati onoga koji će koalirati sa AfD, na dobrobit Njemacke i cijele Europe.