Masoni, Bilderberg, Trilateralna komisija,... Naravno da je puno zanimljivije baviti se i govoriti o tajnim ili “tajnim” organizacijama nego o nekom dobrovoljnom vatrogasnom društvu, klubu numizmatičara ili pak strukovnoj udruzi liječnika. A princip funkcioniranje je sličan – u svima se skupljaju ljudi istih sklonosti i iz nekog interesa. I da, vrlo često će u vanjskom svijetu pokazati lojalnost svom kolegi iz društva a da se to od njih izrijekom ne traži.
U slučaju glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića činjenica da je mason izvrsno raspiruje maštu, ali to ne bi sam po sebi trebao biti krimen. Pravi je krimen u tome da Jelenić tu svoju pripadnost, barem tako kažu iz Vlade, nije objavio. Ako je tomu tako, to bi pak značilo da time krši jedno od osnovnih načela pravne države i ponašanja javnih dužnosnika – transparentnost. Ukratko, u ovom slučaju masoni su folklor, zgodan dodatak i kuriozum, no prava priča su interesi. Stoga se jedan državni odvjetnik ne smije uopće naći u situaciji da se može posumnjati na njegovu nepristranost.
Sukob interesa ili pogodovanje nekome s pozicije političke ili pravosudne moći vrlo je ozbiljna tema. Uostalom, vidjeli smo to i nedavno kod potvrde Europske komisije. Ne, tamo kandidati ne moraju podastrijeti imovinske kartice, pa nikoga i nije briga tko što posjeduje, ali moraju jasno iznijeti svoje interese, financijske i ostale. Posumnja li se samo na mogućnost da bi u mandatu mogli doći u situaciju da i nenamjerno pogoduju nekome “svom”, eliminira ih se iz utrke.
Viši standardi pak nalažu veću transparentnost – tako je i Stalno predstavništvo Hrvatske pri EU počelo objavljivati detaljan popis svih sastanaka koje je stalna predstavnica Irena Andrassy imala s lobistima pa će se tako da vidjeti da su im dolazili iz Microsofta i Facebooka.
Hrvatska, s druge strane, nema čak ni o zakon o lobiranju, ozbiljnom i unosnom poslu utjecanja na donošenje zakona i propisa. Ostane li sve na pojavnoj razini, priča o masonima, bili oni nekome moćno ili smiješno društvance, zaklonit će problem netransparentnosti i ponovno dokazati da je najlakše krenuti u lov na vještice i da je kod nas dojam često važniji od činjenica.
Sama cinjenica da Gabric moze direktno telefonirati glavnom drzavnom odvjetniku i traziti necije pritvaranje je vec alarm za uzbunu! Otkud Gabricu to pravo? I jos se preko medija jada kako ga je Jelenic izdao! Ali u drzavi u kojoj se pjevanje cetnickih pjesama presucuje u gura pod tepih, a novinar koji izjavi nesto sarkasticno o glazbenom ukusu doticnog pjevaca dobije optuznicu... eh, u takvoj drzavi je bas sve moguce!