Kad je Martin Schulz početkom ove godine odlazio iz Europskog parlamenta, kojemu je u dva uzastopna mandata bio na čelu pet godina, ispratili su ga uz miješane osjećaje. Njemački socijaldemokrat slovio je – i još slovi – kao jedan od najvećih zagovaratelja Europske unije i branitelj “pravih”, fundamentalnih vrijednosti na kojima su izrasle europske integracije – jednakost, solidarnost, suradnja i zajedništvo.
Na svečanosti ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine u Zagrebu pozdravio je novu članicu riječima: “Dobrodošli kući”, nazvavši Hrvatsku pionirom pravog europskog duha.
Od europskog duha ostalo je malo – ostavio je EU u problemima, godine ekonomske i političke krize nagrizle su zajedništvo i gotovo paralizirale funkcioniranje Unije.
Njemačka je, uza sve te probleme kojima i jest djelomično pridonijela, bila čvrsta točka inzistiranja na očuvanju Unije. I upravo se Schulz odlučio da će bojno polje Bruxellesa i Strasbourga zamijeniti onim u Berlinu, gdje mu je prva oponentica kancelarka Angela Merkel. U prvom koraku preuzeo je SPD, stranku koja se našla u vakuumu usred nekonsolidirane lijeve scene, jačanja ekstremizma, ali i zato što su dobar dio programa koji prirodno “pripadaju” socijaldemokratima, poput stava o migrantima, zapravo preuzeli demokršćani Angele Merkel.
Preuzimanje SPD-a donijelo je izniman zamah stranci i Schulzu – odmah su se u anketama približili, a u nekima čak i prestigli popularnost CDU-a i kancelarke. “Schulz-efekt”, kako je nazvan skok u popularnosti, ipak je splasnuo nakon nekog vremena, a SPD je zabilježio i poraze na pokrajinskim izborima koji su uvod u jesenje izbore za Bundestag. Karizmatičan političar iza sebe ima netipičnu karijeru – rođen je 1955., školovao se za knjižara i ozbiljno je trenirao nogomet do ozljede, koja ga je, kako je sam kazao, gurnula u depresiju i alkoholizam.
U SPD je ušao 1974., a 1987. postao je najmlađi gradonačelnik u tom dijelu Njemačke. Upravo je ta dužnost gradonačelnika jedina koju je obnašao u Njemačkoj jer se njegova karijera od 1994., kad postaje zastupnik u Europskom parlamentu, veže za EU gdje je, kao šef kluba socijaldemokrata, koji čine manjinu, profilirao kao “vođa oporbe” koji nije zazirao od sukoba s europskim čelnicima, od Angele Merkel, preko Viktora Orbána, Silvija Berlusconija... Stoga nije ni čudno što u intervjuu neprestano spominje Europu i Europsku uniju kao – ako već ne kao ključ – onda kao neophodnu vrijednost i okvir za rješavanje i nacionalnih problema.
Godinama ste s vrlo istaknute pozicije, kao predsjednik Europskog parlamenta, gledali kako se Europska unija nagriza te počinje urušavati. Pred vama su u parlamentu EU euroskeptici i protivnici Unije, poput Britanca Nigela Faragea, izvodili performanse, širili protueuropsku propagandu i slali dubiozne poruke u koje je – barem sudeći prema rezultatima referenduma u Britaniji o izlasku iz EU – veliki dio birača povjerovao. Ekonomska kriza, Njemačka i mjere štednje izazvale su revolt i nezadovoljstvo na europskoj periferiji. Migrantska kriza potakla je potpuno ignoriranje principa solidarnosti u nekim državama. Kako sada gledate na sve to i kakvu Europsku uniju zapravo želi Njemačka?
Samo kroz jaku Europsku uniju možemo u globaliziranom 21. stoljeću sačuvati naše vrijednosti, interese i dostignuća. Kao SPD jasno kažemo: spremni smo investirati u takvu Europu, Njemačka mora iskoristiti svoju snagu kroz takve investicije. To će koristiti cijeloj Europi. Promoviramo i borimo se za europski projekt i onda kada je teško i kad treba prevladati sve otpore, ljutnju ili brige. Svom snagom borimo se protiv populista i nacionalista. Ali također znamo da moramo poboljšati način na koji Europa danas funkcionira. Trebamo pravedniju i demokratičniju Europu, trebamo Europu koja će se ponovno približiti svojim ljudima. Samo na taj će način Europa povratiti izgubljeno povjerenje.
Je li vam razumljiva nervoza i zabrinutost koju u manjim državama članicama izaziva jaka Njemačka? Bi li koncept Europe s više brzina, ili ritmova, izostavio neke države i tako ih gurnuo u zapećak?
Želim ujedinjenu Europu. Jaki smo samo ako smo ujedinjeni i zajedništvo je najbolji odgovor na neke izazove, kao što je, primjerice, izolacionistička politika američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Zajedništvo znači i pronalazak zajedničkih rješenja jer su odluke koje uključuju sve države članice u principu najbolje. Ipak, nema razloga ni smisla poricati da su neke države članice prominentnije u nekim područjima od drugih. Stoga i takva, ojačana suradnja među nekim članicama mora biti kompatibilna s općim ciljevima i svrhom Europske unije i otvorena ostalim državama članicama da joj se priključe. Uostalom, postojeći europski ugovori već predviđaju takve situacije i daju takve mogućnosti.
Koja je vaša pozicija prema zapadnom Balkanu? Je li riječ o tempiranoj bombi koja će opet kad-tad eksplodirati i jesu li novi sukobi neminovni ako se međunarodna zajednica jače ne uključi? Kako vidite srbijansko balansiranje između EU i Rusije?
Zapadni je Balkan ključna regija za mir i stabilnost u cijeloj Europi. Posljednji put smo tome svjedočili za vrijeme ratova i međusobnih sukoba u toj regiji u prvoj polovini 90-ih godina prošlog stoljeća. Svima u toj regiji, ali i u cijeloj Europi mora biti u interesu da se taj scenarij i eskalacija tenzija i nasilja više nikada ne ponove. Europska perspektiva država zapadnog Balkana jest i ostat će ključna u tom smislu.
I u Njemačkoj je primjetan porast nacionalizma i populizma, ali i ekstremizma. Koji je vaš plan za borbu protiv njega i kako, u tom smislu, komentirate ishode izbora u Francuskoj?
Presretan sam što je na predsjedničkim izborima u Francuskoj pobjedu odnio Emmanuel Macron, proeuropski političar. Takav ishod pokazuje da velika većina Francuza ne želi povratak nacionalizmu, već teži novim perspektivama za jaču Europu. Sada je važno iskoristiti taj europski zamah kako bismo cijelu Europu ponovno usmjerili na bolji put.
Danas trebamo Europu koja će se usredotočiti na ono osnovno, koja će se baviti fundamentalnim problemima. Europu koja će se posvetiti problemima koji su od životne važnosti za njezine stanovnike, a to su dobri poslovi, kvalitetno obrazovanje, konkurentne kompanije, sigurnost i jaki glas u sve nesigurnijem svijetu. Nađe li Europa primjerene odgovore na izazove u tim područjima, ispuhat ćemo vjetar iz jedara populista i nacionalista i zaustaviti ih.
Doživljavate li Rusiju kao prijetnju? Treba li ukloniti sankcije protiv Moskve koje zagovaraju neke članice?
Aneksijom Krima Rusija je povrijedila međunarodno pravo i opteretila naše odnose. Prekršeni su fundamentalni principi europskog mira i sigurnosti. Rusija provodi ekspanzionističku politiku pa je zabrinutost istočnoeuropskih i baltičkih država opravdana. No uvjereni smo da su mir i sigurnost u Europi mogući samo s Rusijom, a nikako ne bez ili čak protiv Moskve. Stoga se trebamo vratiti političkom dijalogu i smirivanju stanja i odnosa. Kako bismo to postigli, Rusija mora također biti spremna na, primjerice, provođenje Sporazuma iz Minska.
Europske su države, poput Austrije, produžile kontrole na granicama koje su uveli zbog migracijske krize. Nedavno su zbog nove, revidirane schengenske regulative satima čekalo na granici između Slovenije i Hrvatske. Sad je vrijeme čekanja smanjeno, no tek dolazi turistička sezona. Bi li gužve mogle odvratiti Nijemce, tradicionalne goste, od dolaska na odmor u Hrvatsku?
Iskreno se nadam da se to neće dogoditi. Hrvatska je fantastično odredište za odmor. Nadam se i da će slobodno kretanje u cijeloj Europi vrlo skoro ponovno biti omogućeno.
populsti su postali svi oni koji su protiv postojećih vlastodržaca