Drugog dana boravka tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj katedrali, jučer je jutarnju misu predvodio zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, a rijeke ljudi koje su htjele dodirnuti sarkofag sveca nisu prestajale pristizati cijelog dana. – Što zbog niskog stasa – kazao je biskup – a što zbog ne baš naročitog izgleda, Leopold nije imao previše preporuka za javne nastupe. Mogli bismo se poslužiti riječima proroka Izaije: “Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali ni ljupkosti da bi nam se svidio“. Ali – dodao je biskup – slijede i ove riječi: “Mnoge će on narode zadiviti”. Zadivio je narode, ali je i njegovo tijelo – začudilo stručnjake.
Pomogle nove tehnologije
Nakon što je papa Franjo proglasio sv. Leopolda Mandića, zajedno s padre Piom, za zaštitnika Godine milosrđa, počele su pripreme za prijenos njegova tijela u Rim 3. veljače. Tijelo sv. Leopolda nakon ekshumacije iz grobnice u kojoj počiva od 1963. godine podvrgnuto je stručnoj analizi, odnosno rekogniciji. U patrologiji se kaže kako riječ rekognicija dolazi od latinske riječi i znači raspoznavanje, prepoznavanje, a odnosi se na utvrđivanje istovjetnosti osobe, stvari ili spisa za ono što se izdaje.
Rekognicijom se utvrđuje identitet napose tamo gdje postoje dvojbe o njemu. Tako se u slučaju tragičnih preminuća, kad je lice i tijelo izobličeno i neprepoznatljivo od rana i udaraca, obavlja rekognicija mrtvih.
Samo medicinsko ispitivanje trajalo je 49 dana, od 12. listopada do 30. studenoga 2015.
– Ne mogu ne definirati drukčije nego odličnim stanje očuvanja tijela sv. Leopolda, nad kojim je zadnje ispitivanje obavio 1976. prof. Virgilio Meneghelli – rekao je talijanskim medijima prof. De Caro, voditelj stručnog tima, nakon medicinskog ispitivanja, poslije kojega je tijelo trebalo krenuti put Rima, a nakon toga i Zagreba.
– U odnosu na ispitivanje prije 39 godina, koristeći se posljednjim tehnologijama, podvrgnuli smo svečeve relikvije CT-u, pomoću kojeg smo snimili 3000 slika, koje su nam prvi put omogućile preispitivanje s upotpunjenom analizom i vanjskih i unutarnjih dijelova tijela. Na naše iznenađenje, utvrdili smo da su još prisutni dijelovi mozga i srca. To je otkriće uistinu neobično, jer se i u neraspadnutim tijelima svetaca “meki” organi u pravilu ne očuvaju poput ostalih dijelova tijela – rekao je on.
– Tijelo sv. Leopolda nije balzamirano i posve je očuvano. Rekao bih da se tek samo malo smežuralo – kazao je u najavi svečeva dolaska fra Jure Šarčević, provincijal hrvatskih kapucina. Nakon medicinskog ispitivanja morali su poduzeti i neke rekonstrukcijske zahvate poput izrade nove maske za lice, napravljene po modelu iz 60-ih godina prošlog stoljeća, koja se čuva u samostanu.
Premještanje tijela
Zatim, trebalo je tijelo premjestiti u novi sarkofag, što je povjereno veronskom stručnjaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu izrađena je od poliuretana, a ručno su je oslikale časna sestra iz Napulja i profesionalna kazališna vizažistica iz Trevisa. Tijelo je položeno u novi sarkofag izrađen od prozirnog materijala. Sarkofag nosi latinski natpis: “Sanctus Leopoldus a Castronovo” (“Sveti Leopold iz Herceg Novog”). Za prijenos je nabavljeno je i blagoslovljeno novo vozilo, kojim je sv. Leopold dovezen i na zagrebački Kaptol.
Mrtvo tijelo fra Leopolda 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Postupak je zaključen 20. ožujka 1952. U nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976. Svetim ga je proglasio Papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983., čemu je prethodilo ispitivanje u vezi s čudom ozdravljenja Elizabete Ponzolotto.
>> Ljudi su redarima dodavali maramice da prislone na sarkofag sv. Leopolda'
Lice
Na licu sv. Leopolda Mandića sada se nalazi nova maska, koja je izrađena od poliuretana, a ručno su je oslikale dvije umjetnice, časna sestra iz Napulja i profesionalna kazališna vizažistica iz Trevisa, i to prema modelu iz 1960., koji se čuva u samostanu u Padovi.
Desna ruka
Desna ruka sveca je otpiljena za potrebe izrade relikvija, a najveći njezin dio nalazi se u crkvi u Maglaju u BiH. To je jedini dio tijela koji nedostaje. Dio ruke nalazi se i u relikvijaru (koji je upravo u obliku desne ruke) u zagrebačkoj katedrali.
Tijelo
Svečevo tijelo nije balzamirano niti tretirano na bilo koji način i sačuvano je u potpunosti, tj. neraspadnuto. Malo se, doduše, kako kažu oni koji su ga vidjeli, smežuralo, ali je najfascinantnije da su ostali sačuvani unutarnji organi, poput srca, što je prava rijetkost.
Lijeva ruka
Lijeva ruka sveca položena je na sredinu tijela, a u ruci mu se nalazi krunica. Naime, sv. Leopold Mandić nije se odvajao od krunice, pa je želja njegove braće bila da mu krunica ostane vječno u ruci, kao kad je bio živ.
Sarkofag
Tijelo je, nakon posljednje rekonstrukcije, trebalo premjestiti u novi sarkofag, koji je izrađen od prozirnog materijala. Sarkofag nosi latinski natpis: “Sanctus Leopoldus a Castronovo” (Sveti Leopold iz Herceg-Novog).
Odora
Nakon što je prvi put 1884. odjenuo redovničko odijelo (habit) u Bassanu del Grappi, kada je dobio i ime fra Leopold, svetac ga nikada nije skidao sve do svoje smrti, pa su fratri kapucini odlučili sahraniti ga upravo u njegovoj najdražoj odori.
Pratite nas
