Za početak, kratki tumač pojmova, namijenjen ponajprije čitateljima zrelije životne dobi. Onima koji su rođeni nakon Drugog svjetskog rata, u rasponu do 1960. godine, poznatima i kao baby boomersi, koji su živjeli na valu optimizma i nade. Naslijedila ih je generacija X, oni rođeni od 1960. do 1980. godine, koja je odrastala na livadama, igralištima ili gradskim ulicama, koju je obilježila radna pokretačka snaga, a čak više od 60% pripadnika ove generacije visoko je obrazovano. A onda su stigli milenijalci, poznati i kao generacija Y, rođena u periodu od 1980. do 1995. godine, najproduktivnija generacija koja je otkrila sve čari tehnologije, no prema brojnim istraživanjima počesto ih se smatra narcisoidnima.
Naslijedila ih je Generacija Z, svi oni rođeni od 1995. do 2010., koja se smatra ranjivom i nesposobnom, jer im je život uvelike olakšan zbog spomenute tehnologije, no nisu naučeni logički razmišljati, a u prilog im ide što oni ponajviše prihvaćaju različitosti. I naposljetku, pristigla je nova generacija, poznata kao alfa-klinci, oni rođeni od 2010. godine, naša budućnost od koje se najviše očekuje, koja od trenutka rođenja ne može zamisliti život bez pametnog telefona i društvenih mreža. No, što kada ekran mobitela, tableta ili laptopa postane njihov jedini prozor u svijet, a TikTok, Instagram, Facebook, Twitter, Skype, Zoom – njihovo jedino igralište? I što kada nevina online razonoda preraste u poligon za zlostavljanje i opasne izazove koji prijete dječjim životima?
>> VIDEO Navala na psihijatre: Mladi gube ambicije, djeca imaju noćne more
Na uzbunu je zazvonilo još početkom 2014. kada se društvenim mrežama proširila takozvana “NekNomination”, opasna igra koja poziva na izazov djecu da se do nesvjestice opijaju opasnim kombinacijama alkohola, da to snimaju i objavljuju online, a zatim izazivaju druge da ih nadmaše. Otpočela je u Australiji, a potom se poput požara širila globalno, sve dok u Velikoj Britaniji nije odnijela četiri mlada života, među kojima i najmlađa žrtva, Rhiannon Scully (9) iz Leadgatea koju je majka zatekla u besvjesnom stanju jer je popila mješavinu votke i viskija.
Stigao je potom i morbidni blackout izazov ili izazov gušenja, još jedna je od opasnih “igara” u trendu zbog koje si djeca i mladi stavljaju remen oko vrata, pa ga stežu i snimaju se dok ne izgube svijest, a eksperiment završi ohrabrivanjem i divljenjem – u slučaju da ne završi tragično. Koncem siječnja ove godine u spomenutom blackout izazovu, koji se povezuje s objavama na TikToku, talijanska djevojčica Antonella stradala je u kupaonici nakon čega ju je, prekasno i bez svijesti, pronašla pet godina mlađa sestra. Koji dan poslije, preminuo je i dječak iz Rakovice kod Beograda, a obješenoga o krevet na kat pronašli su ga vatrogasci koje su roditelji pozvali kada nisu uspjeli ući u kuću. A kako je svijet globalno selo, nije trebalo dugo da izazovi ovakve vrste stigne i u naše dvorište.
Pa se tako još 2015. pisalo o razonodi mladih Zadrana koja ledi krv u žilama: nakon što se kroz zaštitnu žicu provuku na gradilište, penju se hodajući po samom rubu krana dizalice bez ikakve zaštite prema vrhu, a svoj podvig, dakako, ovjekovječe kamerama pričvršćenim na glavu. Jedan od izazova je i megapopularna Doki Doki Literature Club, naizgled bezazlena igrica koja se u jednom trenutku pretvara u pravi psihološki horor, koja se 2018. dovodi u vezu (i) sa smrću 12-godišnjeg Zagrepčanina Roka, sina poznatog novinara Domagoja Jakopovića Ribafisha, o čemu je pisao i govorio javno, a majka dječaka obiteljsku je tragediju podijelila s novinarima britanskog The Suna. Iste je, 2018., hrvatsku javnost šokirala vijest o tragičnoj smrti dječaka (14) na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru, koji je se popeo na krov vagona kako bi snimio selfi, no na licu mjesta preminuo je od strujnog udara.
Naposljetku, posljednja u nizu vijesti o zabrinjavajućem trendu po život opasnih izazova stiže iz zagrebačke Osnovne škole Kajzerica, o čemu je ravnateljstvo alarmiralo roditelje i javnost na svojim web-stranicama u tekstu s naslovom “Obavijest o potencijalno opasnoj igri”. “U razgovoru s učenicima došlo je do saznanja kako postoji nova igra koja se širi među učenicima. Ona se sastoji od izazova da učenik legne posred ceste sve dok se automobil ne primakne blizu, a onda se brzo moraju izmaknuti. Učenici su potvrdili da među njima postoje oni koji se tako igraju! Čini se kako je opisani izazov potekao s društvene mreže TikTok koju pojedini učenici koriste i aktivni su na njoj”, stoji u izjavi koju potpisuju školske stručne službe, uz apel roditeljima da obrate pažnju na sadržaj koji je dostupan djeci, pogotovo kada su u pitanju opasne aktivnosti poput navedene te preporučili kako bi, svakako, djeci trebalo ograničiti pristup društvenim mrežama i nadzirati njihove aktivnosti.
Riječ je o “izazovu” koji je u SAD-u bio popularan krajem prošle godine, a koliko je opasan, govori činjenica da je nekoliko djece završilo na hitnoj jer vozači nisu uspjeli na vrijeme zaustaviti automobil. Sve snimke objavljene su na TikToku, uz hešteg #ghostingchallenge. Tom smrtonosnom izazovu, na žalost, nisu odoljela ni hrvatska djeca. Uistinu, kako je TikTok zajednica, kineska društvena mreža koja se bliži milijardi korisnika, mahom djece, osmišljena za zabavu, kreativnost i opuštanje – koja u svojim smjernicama navodi zabranu sadržaja koji potiču, promoviraju ili glorificiraju opasne izazove – postala opasna po život onih najranjivijih? Odgovor smo potražili kod 23-godišnje Mirte Miler, neslužbene hrvatske kraljice TikToka, koju na ovoj društvenoj mreži slijedi impresivnih dva i pol milijuna pratitelja, od kojih je oko 200 tisuća iz Hrvatske, a popularnost joj raste i na Instagramu.
– Među mojim pratiteljima dosta je maloljetnika i svjesna sam da sa sve većom popularnošću dolazi i velika odgovornost. Hvala Bogu, taj slučaj s Kajzerice nisam ni vidjela ni čula, ali me ne iznenađuje jer netko od te djece stalno pokreće neke tako glupe ideje i onda se druga djeca povode za tim – kaže Mirta, pa se prisjeća “Tide Pod Challengea”, odnosno izazova u kojem tinejdžeri žvaču kapsule s tekućim deterdžentom za pranje rublja, potom pljuju, a nekad i povraćaju opasnu kemikaliju, postavljaju na internet kao dokaz svoje “hrabrosti”, a na nekim se snimkama vidi kako djeca uz deterdžent pljuju i krv. Američka komisija za sigurnost potrošačkih proizvoda sumnja u barem deset smrtnih slučajeva uslijed ove “šale koja je otišla predaleko”.
– Što sve neće ljudima pasti na pamet, strašno! Iako TikTok postavlja dobnu granicu od 13 godina, djeca se ne daju prevariti pa izrađuju lažne profile na kojima lažu o svojim godinama i onda se šire ovakve opasne gluposti. Rado bih i sama pridonijela da to prestane i da se takve pojave mogu izliječiti nekim mojim objavama, ali bojim se da bi to završilo razmišljanjima kao da im mama govori i da me ne bi poslušali. Takvoj djeci koja se snimaju pred jurećim autima jedino je bitno da im video bude viralan i popularan. A kada takav video dobije hrpu lajkova, onda se djeca na to nabriju pa se i sami upuštaju u takve izazove jer nemaju percepciju da to nije normalno i da je opasno – kaže Mirta, dodajući da TikTok dosta brzo uklanja takve snimke, ali očito prekasno za mnoge.
– TikTok načelno ne dopušta ni da se u kadru vidi dijete s čašom vina, ali stalno se pojavljuju pojedinci koji svojim snimkama upropaštavaju priliku da se na toj mreži okupljaju ljudi koji je žele normalno koristiti. Neka djeca na taj način upropaštavaju drugu djecu – kaže Mirta, dodajući da se takvi opasni izazovi jako teško mogu spriječiti osim ako roditelj svome djetetu ne pregledava mobitel. Mirtu pitamo koji su bili njezini motivi da se aktivira na TikToku.
– Ta mreža, osim opasnosti, nosi i velike prednosti poput zabave i komunikacije sa zajednicom i brojnim ljudima iz cijeloga svijeta, dok se na Instagramu samo objavljuju generičke fotografije nekih lijepih ljudi, recimo to tako, Facebook pak postaje jako toksičan jer se ljudi tamo jako svađaju, pa se mnogi prebacuju na Twitter – otkriva Mirta, koja se na društvenim mrežama “skriva” iza umjetničkog imena mimiermakeup, a na svojem profilu svakodnevno privlači pažnju snimkama “face arta”, vještinom umjetničkog oslikavanja lica.
No, ova svestrana 23-godišnja studentica ekonomije često objavljuje i snimke iz vlastite kuhinje ili nekih drugih svakodnevnih situacija. – Društvene mreže mogu biti pozitivna stvar ako odijeliš tu želju da budeš viralan od potrebe da, recimo, nekome uljepšaš dan, lijepo komuniciraš s ljudima – kaže Mirta, koju pitamo jesu li mladi danas nepovratno zarobljeni u virtualnom svijetu.
– Kada sam bila mala, ja nisam ni imala mobitel, igrala sam se na cesti i išla doma kada bi se uključile ulične lampe, tako da sam pripadnica posljednje generacije koja je imala normalno djetinjstvo, koje ne uključuje samo online perspektivu. Mojoj generaciji može se dogoditi da nekoliko sati dnevno provede bez mobitela i u nekim drugim sadržajima, ali mislim da su današnja djeca, na žalost, osuđena samo na virtualni svijet jer su na mobitelima i na TikTokovima odmalena i za drugo ne znaju. Mislim da tu nema spasa – zaključila je Mirta Miler.
Je li tome uistinu tako i je li pandemija koronavirusa dodatno pothranila tu glad za društvenim mrežama, upitali smo pravobraniteljicu za djecu Helencu Pirnat Dragičević.
– Pandemija COVID-19 na mnoge se načine negativno odrazila na život djece pa je tako dovela i do povećanja broja sati koje djeca provode online. Njihova nastava, učenje, ali i aktivnosti slobodnog vremena premjestili su se iz škola i igrališta u virtualni svijet, čak i za mlađu djecu. Zbog toga su ona sve više izložena brojnim rizicima, kao što je cyberbullying, ugrožavanje privatnosti, a izrazito je povećan rizik od izloženosti raznim neprimjerenim sadržajima koji mogu štetno djelovati na razvoj djece pa i ozbiljno ugroziti njihovu sigurnost – kaže pravobraniteljica za djecu, dodajući da su korištenje društvenih mreža i izazovi koji mogu potaknuti djecu na opasna ponašanja kojima mogu ugroziti sebe i druge, poput spomenutog opasnog “izazova“ na TikToku u OŠ Kajzerica, u tom smislu izrazito veliki rizik o kojem svi odrasli moraju voditi računa.
– Moramo poučiti djecu i mlade odgovornom i sigurnom ponašanju na internetu, ali im isto tako trebamo biti podrška i pružiti pomoć ako dožive neugodnosti i nasilje u online svijetu. U tome škola može i treba imati vrlo važnu ulogu jer roditelji često ne uspijevaju pratiti čemu su sve djeca izložena u virtualnom okruženju, budući da su promjene na tom području iznimno dinamične. Zato je dobro da škola informira i upozorava i učenike i roditelje na rizike koji se pojavljuju i na opasnosti kojima ih to može izložiti, kao što je učinila spomenuta škola. Također je dobro da postoji otvorenost u komunikaciji između djece i odraslih te da se, primjerice, učenici u školi uvijek mogu obratiti pedagogu ili psihologu ili nekoj drugoj osobi, ako se nađu u nevolji – nastavlja Helenca Pirnat Dragičević.
– Naglasila bih da roditelji trebaju biti svjesni da su oni prvi pozvani štititi svoju djecu. To znači i da – od prvog trenutka kad im u ruke daju mobitel ili tablet – upravo oni moraju nadzirati njihove aktivnosti na internetu, pomoći im da izaberu primjerene sadržaje, nadzirati i ograničiti korištenje društvenih mreža u skladu s dobi djeteta. Ali i roditeljima su za to potrebna dodatna znanja i vještine i podrška stručnjaka i medija – zaključila je pravobraniteljica za djecu.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander ne krije svoju zabrinutost zbog događaja na Kajzerici, ponajprije zbog toga što sluti da će se pojavljivati novi i novi opasni izazovi koje je teško kontrolirati.
– Najvažnije je sjetiti se da mladi u razdoblju adolescencije imaju specifičnosti svoga razvoja. Jedna od specifičnosti je traženje rizika jer njihov mozak traži uzbuđenja. Druga je specifičnost da oni imaju takozvani osjećaj tinejdžerske neranjivosti: oni imaju osjećaj da se njima ništa ne može dogoditi i da su besmrtni. I treće, njihovo je razmišljanje usmjereno na sadašnjost. Kada vi govorite mladom čovjeku da uči i da završi fakultet i bude svoj čovjek, on to ne može čuti zato što su mladi apsolutno usmjereni na ono što je ovdje i sada i njihov mozak traži popularnost ovdje i sada. Oni traže nagradu, a njima je nagrada lajk – kaže Gordana Buljan Flander, prisjećajući se kako je njezinoj generaciji bilo imanentno da adolescent ukrade roditeljima auto, vozi velikom brzinom i onda je svojim suvozačima u tom automobilu heroj. I to im je bila najveća nagrada.
– A danas mladi imaju, kako ih oni zovu, izazove, i njima je nagrada kada se to snima i kada oni to dijele ne samo nekolicini nego stotinama i tisućama mladih i onda ih ti brojni lajkovi potiču na nova takva ponašanja. Dakle, mladi su i prije bili skloni rizičnim ponašanjima, ali su izazovi bili drukčiji i nije bilo društvenih mreža gdje mladi to mogu vidjeti jednim klikom i lajkati – kaže profesorica Buljan Flander, koju pitamo je li vrijeme veranja po drveću, igranja “lopova i žandara”, preskakivanja lastike ili skrivača, igra “školice” na cesti nacrtana kredom... nepovratno iza nas.
– Bojim se da su internet, društvene mreže i mali ekrani snažno promijenili djetinjstvo i da više nema nazad, ali trebamo težiti da mi odrasli napravimo ravnotežu između “greentimea” i “screentimea”, odnosno vremena provedenog u prirodi i nekim drugim aktivnostima, nasuprot vremenu provedenom ispred ekrana mobitela, laptopa, tableta i televizora. Bitna je ravnoteža – kaže profesorica Buljan Flander, dodajući kako istraživanje otprije nekoliko godina pokazuje da su školska djeca čak sedam sati i 38 minuta dnevno online. Također spominje istraživanje prema kojem su djeca izložena pet do sedam malih ekrana u domaćinstvu. Istraživanje, pak, iz 2017. pokazuje da već predškolska djeca u Hrvatskoj provode dva i pol sata dnevno pred malim ekranima tijekom tjedna, a tri i pol sata tijekom vikenda, kada bi se očekivalo da su više sa svojim roditeljima.
Napominje da je epidemija znatno povećala vrijeme provedeno online, a roditelji u istom kućanstvu nerijetko ne znaju čime im se djeca bave. Također, epidemija je povećala i seksualno zlostavljanje djece putem interneta jer je kretanje ograničeno i zlostavljačima. Vrijeme pred nama tek će, kaže, pokazati koliko se, usred epidemije, pojačao cyberbullying, što će svakako biti i tema njezina budućeg istraživanja. – Uistinu se bojim kako ćemo tu djecu koja sate i sate posljednjih godinu dana provode online izvesti na zrak, na igralište. To će biti veliki zadatak za roditelje – kaže profesorica koju pitamo može li im uputiti kakav dobar savjet.
– Jako je bitno da u djeci dobijemo stvarne sugovornike, da im ne držimo lekcije i da im priđemo s interesom. Roditelji trebaju pitati svoju djecu je li im poznato da netko iz njihove okoline snima i objavljuje opasne izazove i razvijati kritičnost prema tim ponašanjima. To možemo, ali od samih početaka. Kada im damo mobitel, treba ih učiti kako ga pametno koristiti. Kontrolirati ih možemo do osme-devete godine, a poslije to nema smisla, ali ako do tada uspostavimo kontakt s djecom da imaju u nas povjerenje, onda će s nama podijeliti da im se događa nešto ružno i ako se pojavi neki opasni online izazov, onda imate više šanse da vam se dijete povjeri.
Kada mi se roditelji žale da se ne razumiju u kompjutore i da se neće petljati u taj dio života, uvijek im kažem: vi se puno bolje razumijete u život i morate biti dijelom svakog aspekta njihovih života. Nikada nećete razumjeti tehnologiju kao vaša djeca, ali znate puno toga o životu i životnim izazovima. Internet ne možemo zaustaviti niti možemo predvidjeti kakav će se izazov na internetu pojaviti dogodine, ali možemo pripremati djecu na životne izazove – naglašava profesorica Gordana Buljan Flander, koja ipak vidi svjetlo na kraju mračnog virtualnog tunela.
– Kada pitamo je li nepovratno prošlo vrijeme kada djeca nisu cijelo vrijeme online, naša dva istraživanja iz 2013. i 2019. godine pokazuju da 95 posto mladih koji vrijeme provode na društvenim mrežama kažu da bi radije svoje vrijeme proveli u slobodnim aktivnostima i družeći se s prijateljima. Dakle, nisu oni krivi i odgovorni za to, mi smo, mi koji smo im dali virtualno igralište koje je najdostupnije i najjeftinije, jer nam je to najjednostavnije, dati djetetu mobitel kada plače ili mu dati da gleda neki “edukativni” crtić. Često se čuje kako su mladi ljudi grozni. Ma mladi su nam odlični koliko o njima vodimo brigu – zaključila je naša sugovornica Gordana Buljan Flander.
Pa to se zove prirodna selekcija.