Ekonomist Gary Becker pokazao je na jednom banalnom primjeru parkiranja na pogrešnom mjestu da je “kriminalno ponašanje racionalno”, jer vozač nije primijetio znak zabrane parkiranja i prošao je nekažnjeno.
Situacija se uvelike komplicira, ali ironično slično završava i kod kriminala bijelih ovratnika, odnosno gospodarskog kriminala. Većina upućenih, ali i običnih građana ne vjeruje da je hrvatsko pravosuđe u stanju riješiti velike i komplicirane slučajeve kao što je Agrokor, a i statistika je na njihovoj strani. Godine 2016. iz nadležnosti USKOK-a donesene su presude u odnosu na 282 osobe od čega 132 sporazumno, dakle, bez suđenja. Agrokor je, po toj špranci, trebao odgovarati i platiti visoku kaznu. Samo da je imao novca.
Nitko iz banaka koje su izazvale financijski slom 2008. nije odgovarao. Lehman Brothers, Citigroup, A.I.G., Bank of America, Merrill Lynch, Morgan Stanley platili su kazne, ali nije bilo optužnice, sudskih procesa, zatvora. HSBC je, nakon izvješća u kojem su detaljno sumirane kriminalne radnje banke, završio s globom od 2 milijarde dolara, što možda zvuči puno, ali se radi o iznosu koji odgovara profitu samo dva tjedna poslovanja banke. Takve malverzacije ne mogu biti rezultat previda, već sistematskog pristupa poslovanju velikih kompanija koje i moguće negativne reperkusije doživljavaju kao dijelove korporativne kulture. Naravno, uvijek se dolazi do toga da korporacije po definiciji imaju ograničenu odgovornost i odgovaraju vlastitim kapitalom, ne i vlasništvom onih koji ga posjeduju ili njime upravljaju. Ali ako nema osobne odgovornosti, otvara se dodatan prostor za manipulacije. Sve završava priznanjima manje krivice i plaćanjem odšteta jer je u korporacijama proces donošenja odluka često tako difuzan da je teško izvan razumne sumnje utvrditi krivičnu odgovornost. Te troškove korporacije smatraju troškom poslovanja. I život ide dalje.
Do novog sloma ili skandala.
U klasičnoj situaciji determiniranja uzroka i posljedica, pravosuđe pokušava pokazati da je kriminal u gospodarstvu posebno teško dokazati i individualno za njega odgovarati, istodobno pokazujući za banke i korporacije više razumijevanja no za počinitelje bilo kojeg drugog prekršaja ili zločina. Čak i kad su žrtve brojnije. Uz izliku o kompliciranim dugotrajnim suđenjima, produbljuje se nepovjerenje građana prema sustavu koji vrlo očito dijeli kršitelje zakona na one koji odgovornost mogu pokriti djelomičnom kompenzacijom i sakriti se iza strukture korporacija, i one koji za sve zločine odgovaraju. Dok se tužiteljstvo ne odluči preuzeti rizik i procesuirati individualce za gospodarski kriminal, praksa napumpavanja bilanci, pranja novca čak i otvorene prevare nastavit će se kao “Business as usual”, skrivajući se u vremenima kad sve ide dobro.
Pogledajte i što će se promijeniti uvođenjem eura:
