Ugodno je čitati u inozemnim relevantnim istraživanjima da je Hrvatska globalno jedna od uspješnijih zemalja u borbi s epidemijom koronavirusa, još bi ljepše bilo znati da smo zemlja koja je iz izolacije izašla s jasnom vizijom oporavka društva i ekonomije.
Za takvo što još nije kasno. Plenkovićeva Vlada, otkad je zasjela na Markov trg u listopadu 2016. godine, suočila se s nekoliko ozbiljnih kriza od kojih je svakako najveća bila kolaps Agrokora koji je prijetio urušavanjem dobrog dijela domaće ekonomije i novčanih tokova, dok ova potonja prijeti posljedicama gotovo epskih razmjera. Koliko god u početku svog premijerskog mandata djelovao neodlučan, Plenković se pokazao spretnim, u konačnici uspješnim kriznim menadžerom – unatoč protivljenju dobrog dijela svoje stranke zadržao je vlast i političku stabilnost zahvaljujući koaliciji s dojučerašnjim političkim oponentom, gasio je požare i “hladio reaktore” u Agrokoru, rekonstruirao je Vladu uslijed afera s imovinskim karticama ministara i na koncu se legalno, putem izbora, riješio oporbe u vlastitim redovima.
S hipotekom čovjeka koji krize ne želi, ali ih rješava dočekao je koronakrizu. Povijest je pokazala da svako vrijeme u koliko god teška iskušenja stavljalo suvremenike, pruža i nove prilike. Tako je i danas. Po svemu sudeći, pandemija i sve što se poduzelo za njezino obuzdavanje Plenkoviću je šansa da se prometne u nacionalnog lidera koji vuče poteze neopterećen vlastitim političkim rejtingom i imidžem Hrvatske u Bruxellesu.
Neosporna je činjenica da je Hrvatska u koronakrizi reagirala dobro i na vrijeme. Nametnuta i logična dilema između spašavanja ljudskih života i zatiranja ekonomskih sloboda nije postojala. Nedugo nakon uvođenja karantene u zemlji donesene su i gospodarske mjere, ništa kasnije nego u drugim zemljama, s ciljem ublažavanja udarnog vala prouzročenog epidemiološkim mjerama izolacije. Štoviše, u dijelu mjera malo je koja vlada u Europi bila izdašna kao Plenkovićeva, koja se zauvijek odrekla dijela poreznih prihoda. Drukčije nije ni moglo, rekli bi upućeni, jer oni kojima je zabranjen rad ne mogu plaćati poreze. Međutim, čak i te mjere “teške” gotovo trećinu državnog proračuna i 10 posto BDP-a, nisu nikakva garancija brzog oporavka hrvatske ekonomije. Da bi tih 40-ak milijardi kuna kojih se državni budžet odrekao poslužilo kao efikasan alat u izbjegavanju gospodarskog posrnuća, potrebno je mnogo više. Ne novca, nego pametnih politika.
Hrvatska koronavirus drži pod kontrolom, ali zna li itko što ćemo raditi i kako ćemo živjeti kada epidemije prođe? Lideri ozbiljnijih europskih zemalja svjesni su da ljudski um nije stvoren da bi dugoročno trpio uvjete društvene izolacije. Stoga građanima, koliko god to u ovom trenutku bilo neizvjesno, podastiru planove izlaska iz karantene djelujući tako na psihološku relaksaciju masa, dok se ekonomski gremiji bave modelima funkcioniranja gospodarstva u vremenu poslije korone.
I u Hrvatskoj je većini jasno da će nam nakon epidemije trebati konkretan program i vizija s čvrsto zacrtanim ciljevima i politikama koje će odgovoriti na pitanje kakvu zemlju hoćemo i kakvu državu trebamo. Više nego zapadni Europljani, hrvatski su građani i poduzetnici u ovoj zdravstvenoj krizi disciplinirani, čime dobrim dijelom imamo zahvaliti ovakve rezultate u borbi protiv epidemije. Nema sumnje da su ljudi spremni, ako to epidemiološka situacija bude zahtijevala, u karanteni provesti još mjesec dana. Ali pod uvjetom da im se jasno kaže kako dalje kada se zemlja ponovno otvori. Više nego ikada, treba nam plan. Zbog socioloških, ljudskih, zdravstvenih i tržišnih promjena koje će biti nužna posljedica trenutačnog stanja, građani zahtijevaju odgovor na pitanje kakav društveni i ekonomski napredak država može očekivati. Naročito poduzetnici, koji će i uslijed izdašnih Vladinih gospodarskih mjera teško nadoknaditi gubitke nastale u uvjetima potpune tržišne izolacije.
Ova kriza, koja će zasigurno ostaviti duboke tragove ne samo na ljudskim životima, već i na cijelim društvima, lokalnim zajednicama i nacionalnim ekonomijama, teško je usporediva s krizama s kojima se svijet suočavao posljednjih stotinjak godina.
Po mogućim posljedicama ekonomisti je već uspoređuju s ekonomskim slomom s kraja 20-ih godina prošlog stoljeća. Učinke svjetskog rata koji je uslijedio dobrim dijelom kao posljedica te krize, ne treba posebno izdvajati. A koliko god je svijet tada bio suočen sa strahotama i stavljen na dotad neviđeno iskušenje, opet je iznjedrio velike ljude i sjajne politike. Hrvatskoj je danas potreban neki Rooseveltov new deal, De Gaulleov politique de grandeur, Erhardov i Adenauerov soziale marktwirtschaft…
VIDEO>> Andrej Plenković: Donijet ćemo zakon koji će obustaviti ovrhu nad novčanim sredstvima
Sva ministarstva sada trebaju djelovati slozno i zajedno se jedno s drugim konzultirati kako bi popustanje biti sto ucinkovitije, sigurnije i u skladu s ostalim clanicama EU