Prokleti lešinari, prestanite razvlačiti obitelj, pustite malog anđela da počiva u miru... Ovakvih komentara ispisanih na forumima i društvenim mrežama, pa i upućenih na adrese brojnih hrvatskih medija moglo se čuti u izobilju, kao reakcija na mučni događaj iz Pule gdje se dogodilo nezamislivo: da majka umori vlastito dijete.
Istina, mediji su ovaj nezapamćeni slučaj popratili s nezapamćenim interesom, svakodnevno izvještavajući o uzrocima i posljedicama tragedije do najbrutalnijih detalja, po cijenu optužbi za neumjesno lešinarenje u cilju podizanja tiraže ili pak gledanosti, o čemu se također moglo čuti. A onda je, jedva koji dan otkako je tjelešce trogodišnjeg Denisa Pašića spušteno u zemlju, iz sesvetskog Novog Jelkovca pristigla nova sumorna priča koja je umalo dobila isti mračni epilog. Mlada, 24-godišnja majka ondje je, u gluho doba noći, prijetila dvogodišnjoj kćeri da će je baciti pod jureći automobil, vikala, psovala, udarala djetetovom glavom o zid.
Ovaj sumanuti prizor, ipak, imao je svjedoka, naoko običnu susjedu koja je najprije pokušala osujetiti neodgovornu majku, pa kad u tome nije uspjela, snimila stravični prizor i o tome promptno obavijestila policiju. Pa i medije, odašiljući snimku na adrese svih medijskih kuća kojih se mogla domisliti, odbijajući biti nijemi svjedok.
Zahvaljujući Korneliji Janđel, javnost je doznala i to da događaj kojem je svjedočila nije bio izolirani incident.
“To dijete je s njom proživljavalo pakao. Ona to dijete sustavno maltretira. Tuče je, čupa za kosu, psuje, prijeti da će je dati u dom... a sinoć se dogodilo nešto na što nisam mogla okrenuti glavu”, upozorila je. Uz medijsku halabuku koju je proizvela, pokazalo se, ni institucije više nisu mogle okretati glavu premda su to činile i ranije o čemu se doznalo, ponovno, zahvaljujući Korneliji kada je ispričala da zlostavljanje traje najmanje godinu dana i da su ga susjedi već prijavljivali policiji, bez uspjeha.
Epilog je, danas, bitno drugačiji pa se pritvorenu majku sumnjiči da je od rujna 2015. pa sve do privođenja svoje dijete tukla, psovala, ostavljala bez nadzora, pritom ne vodeći brigu o djetetovim osnovnim prehrambenim i higijenskim potrebama – od rođenja. Premda njezin put ni ovako neće biti posut ružama, djevojčica iz Sesveta dobila je priliku za novi život no tome je prethodio čin iznimne građanske hrabrosti, jer kako drukčije nazvati odluku ove mlade majke troje djece koja je radije odabrala možda i ostatak života provesti u nelagodi koja neumitno čeka svakog tko se drzne viriti u tuđe dvorište, nego nositi na duši jedan život.
Ma koliko mi to željeli, Centri za socijalnu skrb ne mogu znati za svaki slučaj obiteljskog nasilja, ne mogu čuti svaki vapaj najranjivijih, stoga okretanje glave u susjedstvu i medijska šutnja nije opcija jer nas čini nas sudionicima u zločinu. Dok postoje ljudi poput Kornelije Janđel bit će manje onih poput Chiare Pašić. U protivnom, tragična smrt malenog Denisa ostat će bezumna kao što jest, ali i posve uzaludna.
