Prošlo je vrijeme tzv. tradicionalnih stranaka, samo što one to nisu shvatile. Događa se to u Italiji, koja je uvijek bila nekom vrstom političkog laboratorija, ali i u ostalim europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj. Ljevica se, kao i u Hrvatskoj, svađa i polako pokapa samu sebe. U Francuskoj su socijaliste pokopali birači. Komunizam i fašizam su nestali, samo mediji to nisu primijetili.
Koliko se pisalo o prodoru neofašističkih stranaka, a neke, kao u Italiji, nisu dobile postotke ni za ulazak u parlament. Ne prolaze bolje ni komunističke ili ljevičarske stranke. Oni koji su nekad glasovali za ljevicu, sada u Italiji biraju Pokret 5 zvijezda (M5s), a u Hrvatskoj Živi zid. Umjesto da analiziraju društvo, stranke optužuju birače što su birali “populističke” ili “protusistemske” stranke. Ne pitaju se, primjerice, nisu li birači izabrali takve protusistemske stranke zato što su sistemske sistemski loše vladale.
U društvu je nestao “red” kao skup osoba koje se radi profesije, socijalnog statusa, sličnoga načina života itd. udružuju, stvaraju zasebno tijelo, kao što je odvjetnički red, bilježnički red, novinarski red itd. Svi ti “redovi” ili korporacije tzv. civilnog društva, pa i sindikati, stranke itd. nestaju ne zato što je netko tako odredio, već zato što je tehnologija izmijenila rad i ekonomske ravnoteže.
Pojedinac je umrežen i nije mu, primjerice, potreban bilježnik za neke potvrde. Nije potreban sindikalac koji brani radno mjesto koje nestaje, jer ono jednostavno nestaje zbog napretka tehnologije. U izmijenjenom društvu nema mjesta za ideološka svrstavanja ili za stvaranje bolje budućnosti već samo za “želim sada živjeti bolje”. Stranke koje nude bolju sadašnjicu, bez obzira na to hoće li obećano moći provesti (M5s dohodak za sve, Živi zid ukidanje ovrha), dobivaju glasove. Uzaludno ih je nazivati protusistemskima.
Živimo u društvu koje se mijenja nevjerojatnom brzinom, koje više ne trpi “sistemske” stranke. Ne budu li one shvatile Heraklitovu “samo mijena stalna jest” (Panta rhei) bit će “sistemski” pokopane. Kao što se mnogima već dogodilo.
Ne trebaju nas mediji podučavati. Dok god pozicije u društvu drže isti oni koji su ih držali u komunizmu, komunizam nije nestao.