Utorak
7. Siječnja
Još je oko godinu dana do predsjedničkih izbora, ali se već uvelike govori o mogućim kandidatima, a sam Ivo Josipović sebe vidi u još jednom mandatu. I Gotovinu bi, kaže, pobijedio. Vjerojatno ga neće ni pobijediti ni od njega izgubiti, jer po svemu sudeći general neće na izbore. Dosad baš ničim nije tu mogućnost nagovijestio. A i što će mu politika!? Htio ne htio, zaslužio ili ne zaslužio, kad bi bio izabran riskirao bi da mu mediji, politički protivnici i zloba koje u Hrvata ima u izobilju s vremenom skinu gotovo svetačku aureolu koju ima kao ratni zapovjednik, osloboditelj, te potom kao haaški uznik koji je napokon i sa sebe i s Hrvatske u povijesnoj pravomoćnoj presudi izbrisao zločinački biljeg. Zašto bi dopustio da se na najveći mogući herojski i moralni kapital i općenacionalno poštovanje koje ima netko nabacuje blatom!? Profesionalnim političarima te su paljbe i parbe sudbina i dio posla, lakše ih podnose, s njima nemaju što izgubiti a ako su djelotvorni mogu biti na dobitku. Osim toga, predsjednik države nema izvršne ovlasti, ne vodi borbe, nisu mu potrebne taktike i strategije, pa i stoga ratnom zapovjedniku slavnom i zaslužnom po dobivenim bitkama ta “neborbena” dužnost ne bi baš odgovarala.
Ali ima jedna druga osoba koja bi mogla pobijediti Josipovića i koja bi na čelu države mogla biti uspješan korektiv izvršne vlasti. To je Kolinda Grabar Kitarović. Izgledom i nastupom ugodna, obrazovana, sa znanjem jezika, iskustvom u diplomaciji i međunarodnoj karijeri te s titulom magistrice znanosti koju je stekla poslije studija međunarodnih odnosa ona je bez konkurencije najbolja osoba za promociju Hrvatske u svijetu. Nema mrlja u životu, a kad su svi iz vrha HDZ-a pred njim padali ničice, jedina je bila u nemilosti Ive Sanadera. Ivo Josipović sa svojim uljuđenim – ništa ne kazati a svakome se svidjeti, s glumljenim optimizmom, konstatiranjem svima vidljivih nevolja i apstraktnom kritičnošću kojom je davao alibi i HDZ-ovoj i SDP-ovoj vlasti dok su zemlju vodile u propast za Hrvatsku nije učinio pod milim Bogom ništa. Kolinda Grabar Kitarović poslije takva Josipovića mogla bi biti novost i osvježenje.
Kao hadezeovka umjerena, kao samosvjesna žena mudra, uspješna, i nenametljiva i prodorna, znala bi kako se nositi s izvršnom vlašću. Sigurno bi, za razliku od Josipovića koji sriče hvalospjeve petokraki, ideološki se pristrano odnosi prema nekim događajima u politici i na zgražanje mnogih u Hrvatskoj udvara se beogradskim i sarajevskim vlastima, pridonosila snošljivosti u zemlji te obrani hrvatskih interesa. I u obiteljima i u državama iskustvo pokazuje: kraj kilavih muškaraca žene mogu biti spasonosne.
Subota
4. Siječnja
Ili mu začepi gubicu ili ga proglasi neuračunljivim
I kraj prošle i početak ove godine vlast je obilježila u svom stilu - klevetama i uvredama upućenim onima koji su joj se usprotivili. Profesoru Jakovčeviću, koji je brojevima i usporedbama dokazao kako je država prodajom Croatia osiguranja zakinuta za tri milijarde kuna, ministar Linić nije uzvratio argumentima nego ga je, ne iznoseći niti jedan dokaz, optužio da je “afera bankomat” rezultat njegova rada. Stručnjake Instituta za javne financije, koji su kritizirali Vladu zato što nema strategiju zaduživanja i ne trudi se da se zaduži po povoljnim uvjetima te je tako u samo tjedan dana javni dug povećala za četiri milijarde kuna, proglasio je neznalicama. Vjerojatno je i na to razbacivanje milijardi mislila i slušateljica Radio-Zagreba u emisiji “Poligraf”, koju je vodila Milena Jukić Ugrin a snimana je i za 4. program HTV-a, rekavši kako ova vlast namjerno uništava Hrvatsku. A kada je zaustila da to objasni, budni cenzor HRT-a prekinuo je telefonsku vezu, pa ju je voditeljica uzalud nastojala dozvati ponavljajući “halo, halo”. Kako, dakle, s protivnikom? Po starom ljevičarskom naputku: ili ga optuži, ili ga proglasi neuračunljivim, ili mu začepi gubicu.
Nedjelja
5. Siječnja
Profesija – Srbin, mogao bi se odrediti Jovanović
Profesija – Srbin, mogao bi, kao što su mogli mnogi prije njega, ministar Željko Jovanović upisati u svoje dokumente. Nikicu Gabrića, predsjednika Nacionalnog foruma, optužio je za protusrpstvo jer je rekao da Jovanović, premda je pametan, “ne razumije da njegova reforma s njim na čelu ne može dobiti konsenzus nikada”. Vic kaže – jedan mucavi Srbin u Hrvatskoj, izišavši s audicije za televizijskog spikera, sav gnjevan radoznalim prijateljima koji su ga čekali kaže: “Ma-ma-majku im u-u-stašku, od-od-odbili su me za-za-to što sam Sr-sr-srbin.” Jovanović se služi argumentom iz toga vica, jer baš ničim Gabrić njegovu nesposobnost nije pripisao njegovu srpskom podrijetlu. A nijedan narod, pa ni srpski, nije baš podizao spomenik onima koji su mu ugled srozavali do vica.
Ponedjeljak
6. Siječnja
Gdje je obraz Šukeru kad šalje Ćiru da - krči šumu?
Kad se ono Ćiro Blažević bio prihvatio nemoguće misije da spasi “Zagreb” od ispadanja iz Prve lige, napisao sam da se s njim postupilo kao kad bi neka seoska obitelj glavi kuće, djedu, umjesto da sluša njegove savjete i mudrost, dala najteži posao - da krči šumu. Naravno, Ćiro nije uspio. I ponovno je, umjesto da ga uzmu u HNS kao savjetnika, pogotovo u godini SP-a u Brazilu, trener svih trenera gotovo prihvatio nedostojan i sramotan posao krčenja - trebao je spašavati jednog drugoligaša koji je u beznadnom stanju od ispadanja iz lige. Gdje je obraz Davoru Šukeru, ili - može li se zahvalnost uopće očekivati od predsjednika HNS-a kojem je najdraže društvo kriminalno podzemlje a njemački ga je sud osudio kao džepara!?
Srijeda
8. Siječnja
Uvjet za povlačenje tužbe za genocid je licemjeran
Prema anketama pravljenim posljednjih godina 70 do čak 90 posto hrvatskih građana protivi se povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije. Lijeva vlast uporno ponavlja kako će tužbu povući dade li Srbija podatke o nestalima, što je apsurdno, jer skrivanje ili otkrivanje tih podataka nimalo ne mijenja razložnost tužbe niti stravu agresije i genocida. No u uvjetu koji kukurikavci postavljaju Beogradu ima teškog licemjerja. Kako podsjeća Andrija Hebrang, Milanovićeva vlast je ukinula Ured za otkrivanje grobova žrtava komunizma, koji je imao u planu u sljedećih pet godina otkopati 940 grobnica. Po novom planu to se neće učiniti ni za sto godina. Tako hrvatska vlast od srbijanske traži ono na što ni sama nije spremna, pa su po tome slične, kao što su slične i po komunističkim i četničkim žrtvama prema kojima nemaju poštovanja.
Četvrtak
9. Siječnja
Neki se ponašaju kao da je Čačić na veselom dopustu
Uspjeh neke zajednice ovisi i o tome jesu li joj ljudi i stvari na mjestu koje im pripada. Kao i po mnogočemu drugome Hrvatska je i po tome izrazito negativan primjer. Radimir Čačić nije osuđen tek tako, služi zatvor zbog zastrašujućih posljedica prometne nesreće koju je skrivio, zbog dvoje poginulih, ali on i neki političari i mediji ponašaju se kao da se ta nesreća nije ni dogodila, kao da je nevinašce na nekom veselom dopustu s kojega dolazi na političke sastanke, pravi nova savezništva i utire put svom novom usponu na vrh HNS-a. Ima li medijsko-politički milje bilo kakvu svijest o tome da je on napravio teško zlo, da je poslao u grob dvoje ljudi, da se umjesto po svojoj savjesti tek pod prisilom suda privremeno odrekao politike te je time iskazao potpunu bezobzirnost prema ljudskim životima kakvu je i kakvu bi pokazivao i u politici? Ne može nam biti dobro dok god smo ponizni pred zlom.
Petak
10. Siječnja
Josipovićeva operacija poruka je – bježite van!
To je primjer odanosti svojoj zemlji, povjerenja u njezine stručnjake i vrhunskog patriotizma. Radi lakše operacije očnih kapaka predsjednika Ive Josipovića, kojega su izabrali i kojemu u svakoj anketi daju najviše glasova građani ove zemlje, ni manje ni više nego iz Münchena je pozvan kirurg dr. Ninković. Pozvan je da zajedno s predsjednikom pljucne po hrvatskoj medicini, da potvrdi Josipovićevo nadnaravno, iznimno, božansko, faraonsko značenje. A to je i poruka mladima i perspektivnima – bježite iz ove zemlje i povremeno se vratite u nju da liječite one koji vas na taj bijeg nagovaraju i svojom nesposobnošću prisiljavaju. Lijepa naša popljuvana
I Paško Patak bi bio bolji predsjednik od jadne lutke kojom se anglosaksonski i soroški centri moći poigravaju preko okupljenih udbaških ostataka (Jović, Tatalović, Perković, lončar, ...). A Kolinda bi bila još puno bolja od Paške. Prema tomu ... slažem se s g. Ivkošićem. Vrijeme je za ženu predsjednicu.