Slika Hrvatske koju je u svom govoru na savjetovanju „Ekonomska politika Hrvatske 2018.“ u Opatiji iznijela Kolinda Grabar – Kitarović prilično je crna. Ali i realna. Stanje se, doduše, popravlja zahvaljujući pojedinim dobrim potezima Plenkovićeve vlade poput porezne reforme i sječe suvišnih propisa te povoljnom ekonomskom okruženju, ali istinske su reforme zasad izostale. Vide to svi osim onih koji svoju sljepoću žele dobro naplatiti. Oni će pak progledati kad im izmakne željena sinekura ili kad se u leđima stranačkog vrhovnika počnu nazirati prve ubodne rane.
Vrijeme će pokazati je li se Kolindi Grabar – Kitarović iz istih ovih razloga naglo vratio vid. Predsjednica možda naslućuje da ju Plenkovićev HDZ neće bezrezervno podržati u lovu na novi mandat pa si želi podići cijenu i prisiliti stranku na brzi dogovor ili očekuje kako će netko drugi umjesto aktualnog premijera donositi tu odluku 2019. i nije ju previše briga što će joj ovaj zamjeriti ovakve istupe.
Bilo kako bilo, situacija sve više nalikuje drugoj polovici Josipovićeva mandata u kojoj se bivši predsjednik nespretno pokušao odmaknuti od nepopularne vlade svoje političke opcije. Kolinda Grabar – Kitarović iz njegovog bi primjera mogla puno naučiti.
Predsjednik države kao profesionalni političar nalazi se u nezavidnom položaju jer gotovo da nema stvarnih izvršnih ovlasti pa ne može popraviti stanje u zemlji i na krilima dobrih rezultata tražiti reizbor. S druge strane, stavljajući stranačko članstvo u mirovanje s vremenom izgubi i utjecaj u stranci, ako ga je ikad imao, što njegovu političku sudbinu stavlja u potpunosti u tuđe ruke. To je noćna mora za svakog tko se dugoročno želi baviti politikom.
Instinkt za političkim preživljavanjem rađa potrebu za dobrim pozicioniranjem. Od loše ili nepopularne vlade valja se odmaknuti, ali opet ne toliko da se izgubi podršku stranke bez koje se teško pobjeđuje na izborima. Kritiziranjem vlade podiže se vlastiti rejting što djelomično olakšava pregovore sa stranačkim vrhom oko podrške u novom izbornom ciklusu, ali pritom treba stalno voditi računa da briga o osobnom rejtingu u središnjici ne bude protumačena kao nebriga o stranačkom interesu jer tad počinju problemi.
Kolinda Grabar – Kitarović u Opatiji se možebitno uvalila upravo u takve probleme. Plenković nije osoba koja dobro prihvaća kritiku, a njihovo je natjecanje u području vanjske i sigurnosne politike i dosad stvaralo tenzije. No ni on sam nema čistu situaciju u stranci jer nije proveo unutarstranačke izbore pa je pitanje hoće li potencijalno daljnje iskrenje na relaciji Pantovčak – Banski dvori značiti kraj za predsjednicu ili pak za njega.
Uspije li se Grabar - Kitarović nametnuti kao faktor i vratiti svoju popularnost s početka mandata, HDZ-ovci neskloni Plenkoviću njihove će nesporazume koristiti za jačanje svog položaja unutar stranke. Makijavelist u Plenkoviću tad će vjerojatno željeti dogovor s predsjednicom, ali bi se lako moglo dogoditi da joj druga strana, bez pravog frontmena, bude u poziciji ponuditi više. I to možda baš njegovu poziciju.
Glupo konstruirani konflikt. HDZ nema kandidata koji bi Kolindi dosao ni blizu. Jugoljevica isto tako nema nikoga. Sada postaviti kandidata koji bi ugrozio KGK pobjedu, to nebi HDZovi glasaci Plenkiju nikada oprostili. HDZ bi se rascijepio u lijevo-liberalni i klasicni centar-desni centar HDZ. Tako glup Plenkovic sigurno nije, ali malo konstruktivnoga konflikta sigurno obojema ne skodi.