Dr. Raphael Mechoulam profesor je na Hebrew University u Jeruzalemu. Čovjek koji je u karijeri objavio oko 350 znanstvenih radova, između ostaloga identificirao je dvije supstancije o kojima se u posljednje vrijeme u nas dosta govori – tetrahidrokanabinol ili THC te kanabidiol odnosno CBD. Obje te supstancije potječu od iste biljke – kanabisa – koji dr. Mechoulam istražuje još od 60-ih godina prošlog stoljeća. Zato ga i zovu ocem istraživanja medicinske marihuane. Svoja je prva istraživanja, kako je rekao u prošlogodišnjem intervjuu The Independentu, radio nelegalno iako toga nije bio svjestan, mislio je da je dovoljno ne zapaliti joint, što nije učinio nikada u životu. Doduše, to još nije ni bilo toliko uobičajeno 60-ih godina prošlog stoljeća, na marihuanu se obraćalo malo pozornosti pa se nije smatralo potrebnim ni istraživati tu biljku. No krajem te dekade mase otkrivaju čari dima zapaljenog kanabisa s duhanom pa će i istraživanja postati potrebnijima i ozbiljnijima. Cijela priča o kanabisu doima se poput kakvog trilera, ponajprije političkoga. Gotovo svugdje legalizacija marihuane, bilo u medicinske, bilo u rekreativne svrhe, politička je odluka koju do sada nije donijelo mnogo država. U Americi je osam država dopustilo javnu prodaju u rekreativne svrhe, posljednja je Kalifornija, a samo jedna svjetska država dozvolila je to na cijelom svojem teritoriju i u cijelosti – Urugvaj.
Rijetka svjedočanstva
S medicinskom je primjenom situacija bitno bolja, niz zemalja na ovaj ili onaj način, zakonski ili zatvarajući jedno oko, dopušta korištenje medicinskog kanabisa. Svejedno, liječenje kanabinoidima nije još prihvaćeno kao liječenje drugim lijekovima. U nas je ne samo u proteklih mjesec dana nego već nekoliko godina aktualan slučaj Huanita Luksetića, Riječanina koji pati od multiple skleroze i koji tvrdi da mu ulje dobiveno od kanabisa pomaže u suzbijanju te opake bolesti. No, da bi dobio ulje, Huanito je kanabis uzgajao sam, što je u Hrvatskoj prekršaj kažnjiv zakonom pa je Riječanin dobio dvije godine zatvora. Unatoč tome što je i sudsko vještačenje pokazalo da je Huanitova klinička slika bitno bolja nego prije primjene ulja koje je dobivao od svojih zasađenih 11 biljaka marihuane. Ulje koje je Huanito pripravljao recept je Ricka Simpsona, kanadskog aktivista za legalizaciju upotrebe medicinskog kanabisa. Ljubavna je veza Simpsona dovela u Hrvatsku, no za Kanadom nije pretjerano ni žalio.
– Bolovao sam od raka kože, nijedan lijek nije mi pomagao. A onda sam naprosto primijenio vlastiti lijek koji sam uzimao i kada su mi nakon udarca glavom dijagnosticirali komocijski sindrom, kanabisovo ulje. Mazao sam maligne madeže svojim uljem i oni su nestali. Bio sam teško ozlijedio šaku desne ruke, opekline su bile trećeg stupnja, liječnici su mi govorili da se tu nema što učiniti, omotali mi ruku i poslali me kući. Opet isto – ulje je uklonilo opekline. Kada sam vidio kako su čudotvorna svojstva kanabisa, odlučio sam ulje dati i nekim svojim bolesnim prijateljima. Izuzetno im je pomagalo, no vlasti nisu na to gledale blagonaklono, dobio sam kriminalni dosje zbog distribuiranja ulja kanabisa iako ni grama nisam prodao. Samo, pitam ja vas isto kao što sam pitao i njih, kako to da sam dobio samo dvije tisuće dolara kazne umjesto 12 godina zatvora, koliko bi odgovaralo za takve količine? Pa zato što znaju da sam u pravu, svima bi trebalo dopustiti uzgoj marihuane u zdravstvene svrhe, a ne čekati da se pojave sredstva koja proizvode farmaceutske kompanije, a koja nisu ni približno takva sastava kao ulje koje sam radio, a uz to su i iznimno skupa – govori Simpson.
Riječ je doista o jednom od najvećih svjetskih aktivista za legalizaciju korištenja marihuane. Na svojoj Facebook stranici ima više od pola milijuna pratitelja, posjetio je 40 svjetskih zemalja promovirajući svoja iskustva. Tvrdi da je njegovo ulje izliječilo više od pet tisuća ljudi ne samo od različitih vrsta raka nego i od drugih bolesti poput Alzheimera ili Parkinsona. Njegov recept nije za prodaju, slobodan je za upotrebu svima. Statistike nema, skeptika je dosta.
– Postoje različita svjedočanstva na YouTubeu i drugim izvorima. No pritisak je na javnost još jak pa i izliječeni rijetko žele svjedočiti o svojem iskustvu, očito je da je kanabis u ljudskim umovima još u sferama jointa. U Kanadi sam obišao sve političke stranke, nijedna nije pokazala volju da napravi nešto više, često su me upozoravali na ovisnost. A ja bih pitao da mi pokažu koje to istraživanje nepobitno utvrđuje da kanabis doista izaziva ovisnost. Ne postoji takvo istraživanje. Nitko tko je uzimao moje ulje, preporučujem 60 grama u periodu od 90 dana, nije ostao ovisan. Doktori ne znaju o čemu pričaju, ni kad je riječ o ljekovitosti ni kad se radi o ovisnosti – govori Kanađanin s adresom u Zagrebu.
Situacija s Huanitom Luksetićem zgrozila ga je, razlog je to više, tvrdi, da se uzgoj kanabisa u medicinske svrhe legalizira. Australski je liječnik dr. Wayne Hall sa Sveučilišta u Queenslandu objedinio studije o učincima kanabisa koje su napravljene u razdoblju od 20 godina počevši s 1993. godinom. U svom radu dr. Hall zaključuje da marihuana doista može izazvati ovisnost, no ona je uočena u deset posto korisnika, i to onih koji su s redovitim uživanjem počeli kao adolescenti. Mogućnost je predoziranja marihuanom praktički nepostojeća, za brojne druge poremećaje studija priznaje kako je teško sa sigurnošću ustanoviti uzročno-posljedičnu vezu. Čak i kada se radi o povezanosti sa shizofrenijom za koju nije sasvim sigurno je li izazvana marihuanom ili je psihoza razlog da se marihuana počne ranije koristiti. Nije sigurno ni na koji način djeluje na mozak ni ima li dugotrajnih efekata u tom smislu. Nedvojbeno je da je marihuana znatno lakši opijat od bilo koje druge droge. Usto nije sigurno ni je li baš ona ulaz u svijet teških droga. Hall je tada, prije 15-ak godina, ipak iznio jasnu ogradu – kanabis je ipak droga. Ništa čudno, otvorite li neki od znanstvenih webova i u njihovu tražilicu upišete riječ “kanabis”, velika je vjerojatnost da ćete dobiti gomilu najrazličitijih istraživanja, za i protiv upotrebe marihuane u rekreativne ili medicinske svrhe. Napori Huanita Luksetića u Hrvatskoj ipak su urodili barem nekim plodom. Odlukom tadašnjeg ministra zdravstva Siniše Varge krajem 2014. godine osnovano je Povjerenstvo za analizu i preporuke primjene indijske konoplje/kanabinoida u medicinske svrhe. Na čelo tog povjerenstva imenovan je doc. dr. sc. Ognjen Brborović s Katedre za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Dr. Brborović i danas je na čelu tog povjerenstva i praktički jedini liječnik u nas koji javno zastupa primjenu kanabisa u medicinske svrhe. Rad je njegova povjerenstva izuzetno zanimljiv, zapravo kao rad svakog drugog povjerenstva koje se bavi nekim “vrućim krumpirom”. A ljudi su i u nas, kaže, oduvijek koristili kanabis u rekreativne svrhe, a sada žele ulje, drugdje ljudi puše zbog istog cilja! I sam se kanabisom počeo baviti kada je shvatio da je taj broj u nas izuzetno velik.
Presudili izbori
– Ministar Varga nije želio biti krivcem za bilo što što bi se Huanitu Luksetiću moglo dogoditi u slučaju prestanka uzimanja ulja od kanabisa. Osnovao je stoga to povjerenstvo koje je trebalo riješiti ne samo taj nego i buduće slučajeve. Napisi u medijima da se zbog kanabisa u Hrvatskoj mijenjao neki zakon ne odgovaraju istini, zakon bi se trebao promijeniti kako bi se dopustio uzgoj kanabisa. Ono što se jest promijenilo to je pravilnik o mjerilima za razvrstavanje lijekova te o propisivanju i izdavanju lijekova na recept te pravilnik o izmjenama i dopunama predmetnog pravilnika i to je jedino što smo mogli s obzirom na aktualni politički trenutak. Dosta, čini mi se, jer bilo je to prvi put da se u Hrvatskoj omogućilo propisivanje lijekova baziranih na indijskoj konoplji. Bilo je, naime, godinu dana do izbora, nije bilo gotovo nikakve šanse da se u Saboru promijeni zakon. Promjena pravilnika išla je u smjeru da se pripravci od kanabisa u medicinske svrhe prodaju kao lijekovi, preko recepta. No trebalo je pronaći i dobavljača koji je imao takve pripravke, dakle onakve koji su izrađeni prema svim standardima po kojima se izrađuju i lijekovi. Bio je to jedino kanadski Tilray. Tada je unutar tih samo godinu dana trebalo pronaći i uvoznika, pristao je Imunološki zavod, ali samo na izvoz, nije tada bilo sluha i za eventualna istraživanja – kaže dr. Brborović. Doista, sredinom 2016. godine dolaze prve bočice Tilrayeva ulja kanabisa u bočicama, Tilray Drops, dakle kapi. Vijest je dočekana s entuzijazmom koji je, međutim, brzo splasnuo.
– Rick Simpson u pravu je kada kaže da to ulje sastavom nije ni približno njegovu. Sasvim je to točno, no kao što sam spomenuo, mogao se napraviti uvoz samo tog ulja. Ali, iako je propisano da se Tilrayevo ulje izdaje samo na recept, HZZO nije pristao ni na kakvu subvenciju. Tako je cijena ostala visoka, oko tisuću kuna za jednu bočicu. Budući da samo jedna bočica nije dovoljna, jasno je da je taj lijek izvan cjenovnog dometa većine hrvatskih građana. Također, ne odlučuju se svi liječnici na potpisivanje recepata za ulje od kanabisa. Zato nije čudno da je ono danas i raspoloživo na jako malo mjesta, čini mi se da se radi o jednoj ljekarni u Splitu i dvjema u Zagrebu – govori doc. dr. Ognjen Brborović. Ono što je u cijeloj stvari zanimljivo, no nije i prvi put da to čujemo određeni je konsenzus politike u vezi s primjenom medicinskog kanabisa.
– SDP očito nije imao ništa protiv izmjene Zakona o zloporabi opojnih droga, no budući da su se bližili izbori, savjetovalo im se da se u te vode ne ide jer bi ih HDZ odmah prozvao. A i oni sami nisu bili protiv! To mi je i jasno rečeno, no kada su izbori, takve se teme ostavljaju po strani. Svejedno, s promjenom vlasti ništa se previše bitno nije dogodilo, ni išta pozitivno. Povjerenstvo i dalje postoji, no svaki novi ministar mora potvrditi nastavak njegova rada. Radilo je za Oreškovićeve Vlade, no još čekamo poziv ministra Kujundžića, s obzirom na sve vijesti oko njega i njegova ministarstva, nekako mi se ne čini da smo visoko na listi prioriteta. Možda se stvari izmijene – kaže čelnik Povjerenstva koje je uvelo legalno liječenje kanabisom u Hrvatsku.
– Uza sve što se dogodilo i o čemu smo do sada razgovarali, ostaje jedna činjenica. Liječenje kanabisom još je na razini 19. stoljeća u odnosu na neke druge vrste lijekova. Spojeva u biljci ima više od stotinu, na koji oni način djeluju, stvar je koja traži dugotrajna istraživanja. Što god tko mislio o tome, jedino su farmaceutske kompanije radile takva istraživanjima i zahvaljujući njima imamo neke spoznaje. Sasvim je jasno da se one ne bi bavile kanabisom da ne misle kako on može imati primjenu.
THC i CBD komplementarni
Ni njih kanabis nije zanimao sve do 1990. kada je identificiran receptor endokanabinoida CB1, a zatim i CB2 1993. godine. Time je dokazano postojanje endokanabinoidnog sustava u našem tijelu. O tome kako taj sustav reagira na unošenje kanabinoida koji potječu od biljke, ne znamo još dovoljno, najviše kada se govori o THC-u i CBD-u. Za ta se dva spoja sada zna da u paru djeluju komplementarno, odnosno da jedan od drugog izvlače najbolje, a potiskuju negativne efekte. Sve ostalo bazirano je na anegdotalnim dokazima, odnosno nema znanstvenih istraživanja, pogotovo ne za ostale spojeve iz kanabisa, a još manje za njihovo kombinirano ili zajedničko djelovanje – govori dr. Brborović. I za njega je, međutim, nedvojbeno da medicinska primjena kanabisa ima blagotvorne učinke.
– Vrlo je jasno da oboljelima od epilepsije lijek na bazi kanabisa izuzetno pomaže, smanjuje učestalost i žestinu napada, i to do razine rijetkosti, kako se pokazalo kod lijeka Epidolexa. Kanabinoidi utječu i na bolove, grčeve. Također je nedvojbeno da oboljelima od raka u poodmakloj fazi primjena ulja od kanabisa pomaže. Smanjuje im bolove, omogućuje im da se bolje odmaraju, spavaju i imaju bolji apetit. Isto se može reći i za AIDS, lijek na bazi kanabisa ublažit će dosta simptoma te bolesti. No moram reći da u nas ne znam za oboljelog od takvih bolesti koji je preživio zbog korištenja lijekova na bazi kanabisa, oni umnogome takvim pacijentima olakšavaju simptome, no ne znam za slučaj da je bolest i pobijeđena – kaže doc. dr. sc. Brborović.
